Rashrvaćivanje Hrvatske

Pin It

Ništa više nije ostalo od onoga što smo nekada nazivali Hrvatska sa srcem punim ponosa i tog već zaboravljenog osjećaja kada smo konačno slobodno mogli reći "Ja sam Hrvat" a da se pri tome nismo morali osvrtati oko sebe i razmišljati dali nas je netko čuo.

Nema više senzilibiteta prema ičemu što bi jednog prosječnog stanovnika Hrvatske,građanina,nekada davno Hrvata ili Hrvaticu,potaklo da sa ponosom veli : "Ja sam Hrvat/Hrvatica" osim pri popunjavanju rubrika u obrascima za ishođenje raznih dokumenata.

Ima tu jako puno razloga pa krenimo redom.

Prvo su nas "najveći Hrvati" opljačkali u ime svog "velikog Hrvatstva" a da nismo niti shvatili da su to ljudi koji nikad nisu željeli ništa što ima predznak "hrvatski" osim,naravno,hrvatskog bogatstva jer novac nikada nije robovao boji kože,naciji niti vjeri. Novac je uvijek bio samo novac ,bez obzira na način kako je stečen.

To je bio prvi stupanj rashrvaćenja Hrvata jer biti Hrvat sa rukom na srcu postalo je odvratno i samim Hrvatima upravo zbog onih koji su Hrvatsku opljačkali držeći istovremeno ruku na srcu ali nije to bila ruka na srcu nego ruka koja je čuvala čekove sa puno nula u unutrašnjem džepu odijela. Naš problem je naša naivnost jer smo vjerovali ruci na "srcu" onih ljudi koji su stvaranje slobodne i nezavisne Hrvatske iskoristili isključivo za svoju osobnu korist i čim su uspjeli u svom podlom naumu,krenuli su sa rashrvaćenjem Hrvatske jer Hrvatska kao takva više im nije potrebna a Hrvati još manje.

Idući korak bio je što više kompromitirati sve hrvatske ratnike i putem korumpiranih medija i državne administracije iz kojih nikada nisu protjerali one koji su bili i ostali protiv bilo kakve Hrvatske. Stvorili su inflaciju ratnih odličja,činova i udruga branitelja a pogotovo inflaciju broja onih koji su ratovali za slobodnu Hrvatsku te stvorili kod one večine stanovništva koja nije rat ni vidjela osim na tv-u,famu kako je država opterećena velikim povlasticama branitelja te je zbog toga život u Hrvatskoj postao težak i neizdrživ.

Naravno da ta "politička elita" kako ih znamo nazvati nije ništa radila slučajno nego po dobro i dugoročno planiranom obrascu zasnovanom najviše na političkoj nepismenosti i naivnosti Hrvata kao i na onoj poznatoj uzrečici kako Hrvat nikad nije bio dobar gazda ali uvijek dobar sluga. Imali smo povijesnu priliku promjeniti sliku samih sebe ali nismo bili složni. Sve više smo se počeli okretati svatko sebi i gledati isključivo svoj osobni interes po uzoru na "velike Hrvate" koji su sve što se moglo ukrasti i prodati,ukrali i prodali a mi umjesto da ih razapnemo i rasčetvorimo na najvećim trgovima za primjer ostalima,mi smo postali gori od njih i korumpiraniji od njih prodajući svoj obraz,čast i poštenje za mrvice sa njihove bogate trpeze i za njihova prazna obećanja o blagostanju ako im damo svoj glas.

Velika većina Hrvata postala je politički pasivna i podložna negativnom fatalizmu tipa-ne može se tu ništa,svi su oni isti.

To je nešto najgore što nam se moglo dogoditi, osim rata,naravno a upravo to i jeste bio cilj podlih političkih elita,stvoriti kod naroda nezainteresiranost za politiku i sav smisao života stanovnika jedne države svesti na "kruha i igara".

Kako smo samo jadan narod kad smo spali na tisuću godina staru političku podlost koja,zamislite,još uvijek može proći što nam jasno govori na kojoj smo razini evolucije mi kao narod,hrvatski narod.

Zato i imamo ovo što imamo. Kažem OVO jer to nije Hrvatska.

OVO što imamo je da nam je udarna vijest da je Severina izašla iz porodilišta i da ju je njen Milan dočekao sa cvijećem.

Imamo to da je postalo sramotno i opasno negdje javno izjaviti da si sa oružjem u ruci branio Hrvatsku od agresora-Srbije i domaćih četnika jer je velika vjerojatnost da će pronaći nekoliko četnika u Srbiji koji će rado posvjedočiti da si po Hrvatskoj svirepo pobio neke tamo srpske civile i to baš kad im je ponestalo municije u strojnicama ili su taman hladili cijevi civilnih haubica.

Imamo to da niti jedan relevantan političar a kamoli predsjednik ili premijer neće Srbiju nazvati agresorom ali će zato svakog branitelja koji je zaista ratovao sa oružjem u ruci smatrati mogućim ratnim zločincem.

Imamo predsjednika koji se crveni što je predsjednik Hrvatske jer mu je u srcu komunistička,prosrbska yugoslavija,te se čitavom svijetu ispričava što su se Hrvati drznuli u svojoj povijesti boriti za svoju nezavisnost.

A što nemamo?

Nemamo Hrvatsku. Nemamo ono najsvetije za što su naši najbolji sinovi svoje živote dali.

Nemamo ni časti ni ponosa što smo Hrvati jer to je postalo sramotno,nazadno i malograđanski.

Nemamo ni jednog Hrvata,ali zaista Hrvata, u vlasti jer smo svojom pasivnošću svu vlast dali onima koji nisu Hrvati niti žele ikada biti.

Postali smo srbijanska ispostava na teritoriju nekadašnje slobodne i nezavisne Hrvatske.

Znamo često kriviti Antu Pavelića da je dao Dalmaciju Talijanima a mi smo čitavu Hrvatsku jednostavno poklonili a da je nitko nije ni tražio od nas.

Vidimo li mi tko nas predstavlja u svijetu? Svi oni koji su 90. bili protiv stvaranja nezavisne i slobodne Hrvatske,danas predstavljaju "hrvatsku vlast" i "štite interese Hrvatske diljem svijeta".

Postali smo trulo tkivo kroz koje se širi velikosrbska ideja. Ista ona ideja koja im nije prošla putem rata,prošla im je kroz naše šuplje glave i prazna srca.

Danas kličemo ushićeno svemu što dolazi iz naroda naših krvnika a sliježemo ramenima nad patnjama svojih sunarodnjaka Hrvata.

Ali ima nas još šačica,čvrste volje i velikog srca. Jesmo već poprilično zašli u godine ali nismo se slomili niti hoćemo. Borit ćemo se za ono za što su naša braća po oružju dali svoje živote i širit ćemo Hrvatstvo do zadnjeg daha ali ne materijalno Hrvatstvo kao oni sa početka priče nego duhovno Hrvatstvo.Širit ćemo duh hrvatskog ratnika ma koliko nas to koštalo.

ZDS

 

ČAPLJA