Čitava je Hrvatska postala Goli otok
- Detalji
- Kategorija: Čaplja
- Objavljeno: Petak, 16 Kolovoz 2013 17:08
Sparna je ljetna noć. Petak navečer. Četiri prijatelja sjede na uređenoj šetnici uz obalu rijeke rodnoga grada, pijuckaju hladno pivo i prisjećaju se ne tako davnih srednjoškolskih i studentskih dana... Rado bi se otišli zabaviti sa ostalim vršnjacima u obližnju diskoteku iz koje se jasno čuje glazba i žamor ali im trenutna materijalna situacija to ne dopušta. Ponijeli su hladnog piva iz kućne zalihe i priuštili su si zabavu kakva im odgovara. Bez velike buke, druženje starih prijatelja, prisjećanje na studentske dane i planiranje budućnosti.
Odjednom, iz mraka banuše dvojica policajaca. Jedan sa lijeve strane a drugi sa desne kao klasično opkoljavanje sumnjivaca.
Ni "dobra večer" ni "Bog dečki" nego jedno grubo i bahato "Što vi radite tu?"
"Sjedimo i pričamo" odgovori jedan od njih.
"Osobne dokumente ovamo!" grubo će prvi policajac.
Dečki šutke izvadiše osobne iskaznice i predaše policajcu koji upali baterijsku lampu i krenu ih ponaosob ispitivati.
"TI...što si po zanimanju?" " Inžinjer strojarstva i brodogradnje" odgovori on.
"A ti?" upita policajac sljedećeg mladića. " Ja sam završio medicinu" odgovori.
Sad se policajac, već pomalo nervozno, premješta sa noge na nogu, vjerojatno razmišljajući što će mu druga dvojica odgovoriti...
"A vas dvojica?" upita ih, već malo manje grubim glasom policajac.
"Ja sam arhitekta" "A ja sam profesor hrvatskog jezika" odgovoriše druga dvojica.
"A gdje radite?" sad već sasvim pristojnim tonom upita policajac. "NIGDJE" odgovoriše sva četvorica uglas.
Nakon zadnjeg odgovora, policajci se zbunjeno pogledaše, vrate osobne dokumente dečkima i bez riječi i pozdrava nestadoše brzim korakom u noć odakle su i došli.
Ako mislite da su pošli u obližnju diskoteku pohapsiti dilere droge, švercere ukradenom robom i svodnike, varate se. To im nije ni na kraj pameti jer bi se lako mogli pridružiti onoj četvorici nezaposlenih mladih intelektualaca na kojima bi se trebala graditi budućnost ove zemlje.
To je slika današnje Hrvatske. Mladi i obrazovani ne mogu nikako "isplivati" na površinu pored ovih koji nam vode sve ono što bi trebalo biti pokretač napretka države.
Bezbroj karijerista, politički su instalirani u sve važnije državne institucije i poduzeća na rukovodeća mjesta bez potrebnih znanja a pogotovo bez obrazovanja jer velika većina njih ima "završene" fakultete putem političke podobnosti i stranačkih veza.
Zato se i nalazimo tu gdje jesmo.
Danas je Hrvatska zemlja u kojoj ne vlada moć znanja i prosperiteta nego moć političke pripadnosti i podobnosti. Moć političkog i interesnog klijentelizma i sve veće korupcije. Notorna je laž kada nam netko sa Tv ekrana "vrišti" o borbi protiv korupcije jer to nije borba protiv korupcije nego otimanje koruptivnog kolača konkurenciji. Prostim riječnikom možemo reći da "lopov krade lopovu" ili kako to narod još prostije veli "jači ker jebe".
Ali kod nas je problem što jači "ker" zna da neće uvijek biti jači pa mudro, dok je još u snazi (vlasti) nastoji što više konkurencije uništiti radi "boljeg sutra". Ali ne boljeg sutra za državu i narod nego za svoje bolje sutra jer zna da će oni koje on hapsi danas, sutra hapsiti njega pa je preporučljivo osigurati se na svaki mogući način.
Imamo zadnji slučaj hapšenja policijskog vrha u našoj naj istočnijoj županiji koji je jedna obična lakrdija jer oni koji su izdali naloge za hapšenje imaju toliko putra na glavi da će oni biti idući sa lisicama na rukama.
Ali, bilo kako bilo, neće više načelniku ove policijske uprave pasti na pamet sa istočne granice vratiti šleper sa opremom naše "dive" i promicateljice hrvatske kulture, Severine, samo zato što mu je prije pola godine istekao tehnički pregled. Što bi naši vrli susjedi u Beogradu pomislili o nama da je Sevkin koncert morao biti otkazan radi takve banalne gluposti? Bio bi to kulturološki genocid.
Sva sreća da je pratilac dotičnog šlepera nazvao ministarstvo u Zagrebu i časkom riješio ovaj neugodni incident.
Za vrijeme one Yuge zvalo se Beograd a danas se zove Zagreb. Nikakve razlike nema, ljudi istih svjetonazora, iste političke opredjeljenosti, jednake "ljubavi" prema Hrvatskoj, samo drugi grad.
Zakon je samo za sitnu raju, nezaposlene i nezadovoljnike koji zvižde ili glasno negoduju ako ne znaju zviždati. Tako se stvara slika kobajagi pravne države dok za političko-interesnu klijentelu, više no ikad, zakoni postoje samo zato da bi pokazivali svoju moć kršeći ih sa užitkom.
Njima je dovoljno javno se ispričati i stvar je riješena. Kao ono, ministar parkira na nedozvoljenom mjestu pa se ispriča i sve ok.
Bivši predsjednik, novi doživotni bivši predsjednik, ima imovinu za koju ne može dokazati porijeklo, jednostavno veli da je posudio novac a na pitanje od koga, on veli "Baš vam neću reći!". Gdje bi dospjeli da svaki kriminalac ima pravo reći vlastima "Šta vas briga odakle mi lova".
Zapravo, ova današnja Hrvatska je čitava postala jedan veliki Goli otok. Podjeljena je na dvije skupine stanovnika, na one koji moraju i na one koji neće i ne moraju samo što je onih koji moraju svakim danom sve više i bojim se da ta brojka već dostiže kulminirajuću masu i da će uskoro oni koji misle da ne moraju itekako morati. Samo molim dragog Boga da ona četiri mlada intelektualca sa početka priče ne odu u inozemstvo trbuhom za kruhom i da jednom konačno postanemo zemlja znanja i prosperiteta a da jednom zauvijek nestanu sa scene tamničari ovog Golog otoka.
Zapravo, jednostavnije je da ih sve smjestimo na "onaj stari" Goli Otok i da spasimo što se još da spasiti.
ČAPLJA
