Ima li svijest hrvatski narod ili mi uopće nismo narod?
- Detalji
- Kategorija: Čaplja
- Objavljeno: Utorak, 09 Kolovoz 2011 17:22
Prošla je još jedna godišnjica Oluje. Još jedna godišnjica sjećanja na oluju svih oluja,na bitku svih naših bitaka,na krunu Domovinskog rata.
Ali uza sav ponos na našu slavnu prošlost,na pobjedonosnu akciju hrvatske vojske i policije,moram priznati da ipak osjećam,kao i mnogi domoljubi,veliku dozu gorčine i nezadovoljstva zbog načina kako Hrvati obilježavaju jedan od najvećih događaja u svojoj dugoj povjesti.
Dovoljno je bilo provozati se kroz nekoliko sela i gradova,i to baš tamo gdje se rat osjetio u svojoj punoj mjeri,i ostati ogorčen zbog načina na koji Hrvati (ne)obilježavaju jedan ovako veliki dan za Domovinu.
Dakle,prošavši dionicu od tridesetak kilometara,kroz nekoliko naselja lijepe naše,gdje je hrvatsko stanovništvo u velikoj većini,bilo mi je sve jasno...zapravo,ništa mi nije jasno. Nije mi jasan ovaj naš hrvatski narod. Mogao sam na prste jedne ruke izbrojati kuće na kojima se vijori hrvatski barjak i odmah mi prođu kroz glavu slike istih mjesta u vrijeme Jugoslavije kada se na svakoj kući vijorila jugoslavenska zastava,štoviše,ljudi su se takmičili čija zastava je veća i čija ima duži štap... i pitam se,ono što jednostavno ne želim vjerovati-"dali je zaista više Hrvata izgubilo Jugoslaviju od onih koji su dobili Hrvatsku?"
Ne,ne želim vjerovati da je to tako,ali ipak nešto se dogodilo u glavama Hrvata...ili je to u glavama oduvjek a sada se pokazuje u punoj mjeri?
Postoji teza da su Hrvati dobri sluge a loši gospodari.Prati nas povijesna kletva da smo sami sebi najveći neprijatelji i izdajnici....
Neznam što bih mislio,ali činjenice govore jasno-hrvatski narod sam sebe nije definirao kao narod a to je posljedica vjekovnog sluganstva i ratovanja pod tuđim zastavama i za tuđe interese i kad smo konačno došli u situaciju da ratujemo za sebe,za svoju Domovinu,za "svoj na svome",i da u tome ratu pobjedimo...mi Hrvati,pokazujemo da uopće nismo svjesni što znači imati svoju državu,svoj jezik i kulturu,svoje heroje i svoj Dan Zahvalnosti. Mi uporno pokazujemo i dokazujemo čitavom svijetu da nemamo obilježja jednog naroda,jedne nacije. Pokazujemo svijetu i donedavnim agresorima i osvajačima,koliko zapravo malo cijenimo sami sebe i time im dajemo za pravo,dajemo im svojevrsni alibi za nedavnu agresiju kao i za stoljetnu vladavinu tuđina na ovim prostorima.
Mogu nam slobodno reći :"Eto,dok ste bili pod našom čizmom,bili ste sretniji i zadovoljniji,slavili ste zdušno sve naše praznike. Toliki ljudi su vam izginuli uzalud,a moglo je i bez toga,moglo vam je biti "lepo"...."
Nažalost,činjenica je da ima i nemali broj "hrvata" koji žali za tim vremenima.
No,vratimo se hrvatskom narodu i nacionalnoj osvještenosti hrvatskog naroda.
Znamo često čuti kako ljudi međusobno govore da bi Hrvatska mogla imati američki standard samo da nas lopovi nisu pokrali. Da,to je istina,imali bismo američki standard da nas ljudi kojima je dano povjerenje da nas vode,nisu pokrali i izdali...ali...postavlja se drugo pitanje-tko je te ljude birao? Pa,ljudi moji,mi smo ih birali,mi smo glasali za lopove i izdajnike,ne jednom nego nekoliko puta,i tko nam je onda kriv?
Sad se vraćamo na američki standard i na hrvatski standard. Na američki narod i naš narod,pa napravimo usporedbu:
Kao prvo-svijest američkog građanina: nije pojmljivo američkom građaninu da dostojanstveno ne proslavi američki dan zahvalnosti i da svoj dom ne okiti bar jednom američkom zastavom,mada ga nitko neće kazniti ako to ne učini,dok se istovremeno Hrvat stidi svog barjaka.
Prosječni Amerikanci će,ako nisu zadovoljni vlašću,masovno izaći na izbore i promjeniti vlast,dok Hrvati,što je gore,u sve manjem broju izlazi na izbore kako bi nešto promjenio nabolje i time je sukrivac za sadašnje stanje Hrvatske.
Američki narod izlazi masovno na ulice na samu najavu poskupljenja bilo čega od 0,5%, a Hrvati čak i na poskupljenja od 20-30 pa i više postotaka,samo sliježu ramenima a rasprave vode isljučivo u lokalnoj birtiji.
Tisuće američkih mladića ide ratovati po čitavom svijetu "štiteći američke interese" i nije im žao dati i život za te interese,ma koliko oni bili opravdani,dok je u Hrvatskoj,u sveti domovinski rat,rat za goli opstanak a ne nekakve interese,otišlo jedva 1% stanovništva....
Da,hrvati moji,nikad mi nećemo doseći ničiji standard a kamoli američki,dok ne budemo u sebi probudili svijest,nacionalnu osvještenost,dok ne budemo spemni izaći na ulice i svrgnuti sa vlasti izdajnike i lopove,a da bismo to napravili,prvo moramo, svatko od nas,shvatiti da nema osobnog boljitka dok se nacionalno ne osvjestimo i dok ne budemo znali cijeniti i poštovati hrvatske interese,a ne isključivo sitne osobne interese jer oni su kratkog vijeka i dugoročno svi gubimo.
Hrvatski narode,dokažimo da jesmo narod,da jesmo nacionalno osvješteni. Zadnji je čas.Budimo ponosni na svoj hrvatski barjak,na svoju povjest,na svoje Oluje i na svoje heroje...ako se sami ne cijenimo,što možemo očekivati od drugih?
Čaplja
