Tko je uopće želio Hrvatsku ?
- Detalji
- Kategorija: Čaplja
- Objavljeno: Petak, 04 Siječanj 2013 18:09
Mislim da je već svakome postalo jasno da je ona teza da je više Hrvata izgubilo Jugoslaviju nego onih Hrvata koji su dobili Hrvatsku, potpuno točna, što je postalo toliko očito da i onoga koga politika uopće ne zanima to već bode u oči, dapače, bode i u uši da je postalo neizdrživo.
Vratimo se samo u ne tako daleku povijest, na kraj drugog svjetskog rata i pokušajmo naći neku realnu brojku pobijenih, nestalih i raseljenih Hrvata od strane komunističkih fašista i možemo zaključiti da je nekoliko naraštaja istinskih Hrvata domoljuba nestalo sa lica zemlje na jedan beskrupulozan i zločinački način.
Ne radi se tu samo o hrvatskim vojnicima nego i o hrvatskim seljacima, radnicima, srednjoškolcima, studentima i intelektualcima a da ne govorimo o hrvatskoj djeci. Neću nagađati točan broj ubijenih i nestalih ali želim naglasiti da je i jedan jedini Hrvat mučki ubijen od strane komunističkih zločinaca, veliki gubitak za današnju Hrvatsku.
Znali su komunistički zločinci točno što rade, kao što njihovi potomci i sljedbenici i danas točno znaju što im je posao.
Sve što je imalo mirisalo na hrvatstvo trebalo je proglasiti fašizmom i likvidirati bez obzira dali se radi o vojniku ili civilu, o djetetu ili ženi, učeniku ili znanstveniku. Zadatak je bio uništiti hrvatski domoljubni, državotvorni gen na jedan naj suroviji, inkvizitorski način. Dovoljno je bilo u nekoga uprijeti prst i reći da je Ustaša kako bi dotični bio lišen života kao neprijatelj "naroda" i "revolucije". Kako li me takav način prokazivanja podsjeća na slična prokazivanja Ustaša u palom Vukovaru, Dalju i diljem Hrvatske. Ništa se nije promjenilo osim generacija.
Razlika je samo u brojnosti "Ustaša" i "Oslobodilaca". Naravno da je "Ustaša" bilo jako malo u odnosu na broj Hrvata ali "Oslobodiocima" je bilo svejedno. Za njih je svaki Hrvat bio i ostao Ustaša.
Upravo ta misao "Oslobodilaca" da je svaki Hrvat ujedno i Ustaša, bila je totalni promašaj u prosudbi i zbog toga su i izgubili još jedan rat.
Danas se zasigurno kaju što nisu bili malo pametniji i jednostavno iskoristili tzv. Hrvate protiv Ustaša i dobili bi Hrvatsku kao novogodišnji poklon još davne 91. i zauvjek bi imali svoje vazale koji bi za njih vladali "zapadnim srbskim zemljama"
Očito je da su srbijanski pijani četnici bili previše zaslijepljeni mržnjom prema svemu hrvatskom pa su se predugo zabavili pjlačkom, paleži, klanjem, silovanjem i ostalim "blagodatima" rata pa su propustili činjenicu da glava služi za razmišljanje a ne za nošenje šubare.
Zato su oni koji su trebali postati njihovi vazali za "zapadne srbske zemlje" bili malo pametniji pa su ispoljili svoju veliku ljubav prema svemu što je hrvatsko, pogotovo prema materijalnim dobrima. Bilo je jako važno spremiti što više hrvatskih dobara u vlastiti hrvatski đep jer kad im gazde dođu k sebi i otrijezne se, bit će kasno.
Ali na nesreću pijanih šubaronosača u Hrvatskoj je ostao jedan mali broj "Ustaša" koji su imali onaj hrvatski gen za koji su bili uvjereni da je uništen u doba komunističko-četničke jugoslavije i taj mali broj "Ustaša" im je naprosto "jebo kevu" da se neće još dugo vremena oporaviti.
Ali, dok smo mi "Ustaše" ganjali četnike po Velebitu, Baniji i širom lijepe naše, zaboravili smo, opijeni pobjedama na onaj dio "Hrvata" koji je u sigurnosti Beograda, Zagreba i "studija u Americi" čekao svoje "Oslobodioce" isto kao i njihovi preci i mentori koji su čekali u šumama i gradskim podrumima svoje "Oslobodioce" daleke 45.
U to ratno i poratno vrijeme bili su tako tihi i neprimjetni da nismo ni vidjeli kad i kako su izmigoljili iz svojih jazbina. Postali smo svjesni tek onda kad su došli na vlast i nastavili raditi isto ono što su radili dok je Hrvatska krvarila- pljačkati materijalna dobra i suzbijati svaku pojavu hrvatskog nacionalnog ponosa. To su naši, hrvatski štakori. Prvi nestanu kad brod tone i prvi se pojave na mrcilištu.
Prisjetimo se. Bilo je tih štakora u svim političkim strankama i usvim slojevima društva. Čak su se ugurali i među nas hrvatske ratnike i ostavili svoj smrdljivi trag gdje god su se pojavili. Toliko nas je opio taj njihov smrad da još nismo ni svjesni koliko će nam trebati vremena i truda da ga se riješimo. Ako ga se ikad uopće riješimo, jer onih kojima štakori smrde preostalo je jako mali broj. Većini ,neću reći Hrvata, jer to nisu, njihov smrad je postao ugodan miris.
Danas, kad bi trebalo zaželjeti Hrvatima sretnu Novu godinu ja to ne mogu jer sam gotovo siguran da će biti sve samo ne sretna.
Zar da poželim sretnu Novu godinu i onim hrvatima koji ovih dana masovno odlaze u Beograd na doček Nove godine?
Znam ih osobno jako puno kojima je naša krv omogućila da se obogate i danas lagodno žive a ipak idu u Beograd na doček, ili sam ja u krivu...možda ipak idu svojima? Znam ih puno koji su iz svojih domova protjerani sa vrećicom u ruci od tih istih Beograđana pa ipak idu tamo dočekati Novu godinu ili se idu zahvaliti četnicima što su im porušili trošne kuće pa im je Hrvatska sagradila nove?
U Hrvatskoj je hrvatska narodna i nacionalna glazba postala nepoželjna i nepoćudna ali zato su koncerti srbijanskih pevaljki prebukirani u svakom dijelu lijepe naše. Što nam to govori? Govori nam da je u ovoj Hrvatskoj jako malo ostalo Hrvata, onih genetskih Hrvata čiji su preci nestali nakon drugog svjetskog rata a namnožilo se previše štakora i sličnih štetočina da ih se nećemo riješiti bez radikalnih mjera.
Zadnji je čas da se probudimo, ponovo ujedinimo oko jedne jedine ideje-Hrvatske.
Zar ćemo dopustiti da nam ovako podlo ispiru mozak? Shvatili su da nam ne mogu iskorjeniti "Ustaške" gene pa su se okomili na učenike i nastavne programe kako bi ih odgajali i obrazovali sebi na sliku i priliku. Uskoro će krenuti u frontalni napad na vrtiće i jaslice a nakon toga nam slijedi obavezna upotreba kondoma sa petokrakom na vrhu.
Ipak na kraju, svim istinskim Hrvatima i domoljubima diljem svijeta, želim sretnu i uspješnu Novu godinu.
ČAPLJA ZDS
