A gdje su Hrvati u ovoj priči?

Detalji

Kategorija: Čaplja

Objavljeno: Ponedjeljak, 01 Listopad 2012 17:11

fShare

Tweet

Kad bi neki slučajni putnik,koj nikad nije čuo za Hrvatsku,došao ovdje i u dokolici kupio hrpu dnevne tiskovine,pijuckao kavu i guštao u listanju novina na terasi nekog kafića a usput bacio oko na veliki led ekran tv-a nebi ni po čemu mogao zaključiti da se nalazi u Hrvatskoj.

Prije bi mogao zaključiti da se nalazi u nekoj trećoj,sedmoj ili kojoj već Jugoslaviji pod izravnim patronatom Beograda ili bar da je ovo neka egzotična Srbijanska kolonija za koju još nije čuo. Kolonija u kojoj se ne tako davno dogodio rat u kojem su neki tamo Hrvati,neka etnička skupina bizantskih svjetonazora,napravili toliko zla na ovom teritoriju da se još uvjek svakodnevno piše o tim zločinima a zatvori se nemilice pune zločincima Hrvatima koji čekaju svoj red za dolazak pred lice pravde,na suđenje.

Nema dana da se ne govori i piše o nekom zločinu hrvatskog "krvožednog teroriste" nad nedužnim pripadnicima srbske nacionalnosti i to samo zato što su do zuba naoružani došli u Hrvatsku ubijati,žariti,paliti,klati i silovati po svojoj zapadnoj koloniji jer to je njihovo bogomdano pravo i ne može neki tamo Hrvat,Ustaša,uzeti pušku i pucati na jedan tako uzvišen i nadasve miroljubiv narod koji samo traži svoje mjesto pod suncem pa makar i na tuđem teritoriju jer prisjetimo se,to je narod svjetlosti,narod od Boga poslan na zemlju da pronese svekoliko nebesko srbstvo diljem kugle zemaljske pa kako onda nebi i u tu čudnovatu zemlju Hrvatsku.

Već bi svakome dojadilo čitanje svakodnevnih članaka sa bombastičnim naslovima kako je neki Srbin ili Srpkinja ubijen,ni kriv ni dužan i to samo zato što je srbske nacionalnosti a izvršitelj tog neciviliziranog čina je, naravno,Hrvat,hrvatski bojovnik koji ima toliko poremećen um da misli da mora svoj narod i svoju Domovinu braniti od onih koji dođu u njegov vlastiti Dom,sve u njemu pobiju i kažu "to je moje".

Otkud tom hrvatskom bojovniku pravo da puca na pripadnike agresorske bande a da pri tome ne telefonira i upozori ih da će sad pucati prema njima i da se, ako je ikako moguće,negdje sakriju,čisto radi vlastite sigurnosti. Otkud pravo hrvatskom bojovniku uzeti oružje u ruke i pucati,ili nedaj Bože ubiti, onoga tko je kobajagi lojalan građanin Hrvatske a sutra će mu zabiti nož u leđa u nekoj mračnoj ulici čim se ukaže prilika a da ne govorimo o petokolonaškoj aktivnosti. Takve ljude je jednostavno trebalo nježno uhititi,privesti i predati u ruke hrvatskom pravosuđu kako bi im oni pošteno sudili i za kaznu ih poslali da budu diplomatski predstavnici u nekoj egzotičnoj zemlji,direktori državnih tvrtki,savjetnici za sigurnosna pitanja pri Vladi ili makar ministri bilo čega,pa neka se godinama pate i ispaštaju za svoja zlodjela.

Svi mediji,osim rijetkih izuzetaka,puni su priča o zločinima Hrvata,suđenjima,procjenama na koliko će godina biti osuđeni,tako da stvarno više ni mi koji smo rođeni ovdje i koji smo krvarili za ovu zemlju ne možemo sa sigurnošću tvrditi da se nalazimo u Hrvatskoj a bome već i sam pomišljam da sam jedan obični terorista i ratni zločinac jer sam se drznuo braniti svoj narod i Domovinu. Nešto što se uporno plasira u javnost putem medija,makar i laž,malo pomalo postaje istina. Zato nisam više siguran da li je ovo Hrvatska ili sam u velikoj zabludi,pogotovo kad vidim da oni koji su mislili da se bore za Hrvatsku i za hrvatski narod doživljavaju da im ta ista država/vlast i taj isti narod okreću leđa i sude im kao naj gorim zločincima a da ih pri tome niti naj manje ne grize savjest. Vlast kao vlast,znamo da smo prevareni i da vlast ne diše hrvatski,već dugi niz godina ali narod...narod se ponaša po onome obrascu-tisuću puta izgovorena laž prihvaća se kao istina. Nažalost.

Nitko više ne pita i ne spominje što je to bilo ovdje prije dvadesetak godina,tko je to po Hrvatskoj ubijao i rušio? Nitko više i ne spominje koliko je nevine djece stradalo diljem Hrvatske,koliko je civila nesretno poginulo,koliko je kuća,škola,bolnica i sakralnih objekata uništeno.

Nitko više i ne spominje beogradske kolonijaliste i njihove domaće jatake koji su toliko zla počinili u ovoj zemlji.

Nitko više i ne spominje taj ološ životinjski kojeg ni životinje ne žele u svojoj blizini a oni slobodno žive u ovoj Hrvatskoj i da bude još gore,sve im je oprošteno (??) slobodni su,uživaju u svim blagodatima ove zemlje,dobili su zaostale plaće i penzije za vrijeme dok su bili zauzeti klanjem,silovanjem i rušenjem naše Domovine da bi nakon svega imali prednost pri zapošljavanju u državnim i javnim tvrtkama pogotovo u onim dijelovima lijepe naše gdje su naj više zla učinili.

Mediji vrište o kršenju njihovih ljudskih prava čim ih je netko krivo pogledao ili ako nisu dobili iz proračuna koliko su htjeli a kad dobiju što traže,negdje nam se iz prikrajka smiju koliko smo glup i jadan narod. Kamo god pođemo strše plakati srbijanskih "pevača" koji nastupaju u doslovce svakom iole bitnijem gradu i to za debelu lovu a da stvar bude još jadnija,njihovi koncerti ili točnije "vašari pijanstva i kiča" su i više nego odlično posjećeni i sponzorirani čak i od poznatijih firmi iz Hrvatske.

A gdje su u toj priči Hrvati?

Hrvati iz dana u dan,od izbora do izbora uporno dokazuju čitavom svijetu a napose zemljama "u regionu" kako su jadan i glupav narod a posebice nazahvalan prema sebi i svojim herojima koje su poštovali samo dok im je vlastito dupe bilo u opasnosti a čim su sirene prestale svirati,to isto kukavičko dupe dali su evropskim pederima da se naslađuju a svoje junake su uz sveopću šutnju mirno ispratili u kazamate diljem Hrvatske i Evrope.

Da stvar bude još gora doveli su nam na vlast gore od gorih,jer smo mislili da od proteklih dvanaest godina ne možemo imati goru vlast ali prevarili smo se. Umjesto da se polako rješavamo udbaša i lopova u vlasti,narod je izabrao još gore od toga. Izabrao je ortodoksne antihrvatski orjentirane ljude koji i ne kriju svoje genetsko i ideološko opredjeljenje koje gaje generacijama.

Politički nas ponovo vode pod patronat velikosrbskog memoranduma a ekonomski su nas već podjarmili globalnim moćnicima iz čijih kanđi nas mogu spasiti samo radikalni potezi koji nisu bezbolni.

Na nama je da odlučimo dali ćemo stihijski nestajati i cviliti kao zadnji jadnici ili ćemo podići glavu gore i sve razjebati kao "bugarsku skupštinu" jer smo pokazali da znamo i možemo kad hoćemo. Jesmo li spremni za Dom i za bolje sutra? Imamo li još ponosa u srcu.

ČAPLJA