MUF - most udruženih fukara
- Detalji
- Kategorija: Činjenica
- Objavljeno: Ponedjeljak, 07 Studeni 2016 07:57
Što u današnjoj perspektivi znači ultimativni zahtjev Most-a za preuzimanjem cijelog obavještajno-represivnig sustava RH ? Pođimo samo od činjenice da je "njihova" SOA u svom izvješću korumpirano pravosuđe navela kao sigurnosnu prijetnju Hrvatskoj. Da ministar isto tako "njihovog" MUP-a V. Orepić izjavljuje da je "OVAKAV SASTAV USTAVNOG SUDA PRIJETNJA NACIONALNOJ SIGURNOSTI" , te da namjerava uhitit pola pravosuđa.
Da je ministar tog istog "njihovog" pravosuđa A. Šprlje izjavio da spominjanje tih dvadesetak sudaca u SOA-inom izvješću pokazuje samo to da nije korumpirano pravosuđe u cjelini, a što po njemu onda vjerojatno podrazumjeva da je ono još uvijek kvalitetno. Osim što je u toj predstavi očito sve trulo, a cijela prića totalno šuplja, logično da se gotovo ništa ne uklapa u opći pozitivni dojam. Osobno bih rekao da se tu radi o čistom sukobu interesa, čijem to neka pokaže vrijeme, a što će se vjerujem dogodit vrlo brzo.
Ante Šprlje gotovo ni u čemu, što danas pogađa poštenog čovjeka, ne vidi apsolutno ništa sporno. Tako da i za gospodarski kriminal čak javno tvrdi kako ga je lakše poćiniti, nego dokazati. Po pitanju optužnicama i progon hrvatskih vojnika u Bosanskoj Posavini je rezerviran i zapravo nema blage veze. Orepića niti malo ne zabrinjavaju migracije. Dapaće, svi su mu migranti dobrodošli. Ne zabrinjava ga odviše ni kriminal, a ni bilo što drugo pa čak ni ono što je još do jučer i sam navodio kao ugrozu Nacionalne sigurnosti. Ali zabrinjava ga itekako sudbina Saše Lekovića. Nadobudnog i samoproglašenog novinara sa završenim trodnevnim tečajem. Umjesto da se kao ministar do završetka kriminalističke istrage i službenog postupka ogradi od navodnog slućaja, V. Orepić se osobno zauzima i kontaktira čime se direktno mješa u taj po svemu izmišljeni postupak i uz to sam krši zakon RH. Nevjerojatno da ničim dokazane radnje, a uz sve još vezane na području druge države, neki idioti i to još u Hrvatskom saboru žele klasificirati kao ATENTAT. Jasnoće radi, UBOJSTVO je ljudsko djelo koje za izravnu posljedicu ima smrt drugog čovjeka. Međutim, pod pojmom atentat podrazumijeva se fizički napad, odnosno ubojstvo ili pokušaj ubojstva poznate osobe, najčešće one koja ima IZUZETNU političku, ekonomsku, kulturnu ili vojnu VAŽNOST u nekoj državi, društvu ili svijetu. Reklo bi se nevjerojatna lakoća ubijanja zdrave pameti !
Dakle, Orepića ne zabrinjava čitav niz drugih prijava. Pa ni recimo novinara M. Matijevića koji je prijavio sumnju na planiranje njegovog ubojstva, a o tome izvjestio institucije Predsjednika sabora, Predsjednicu Kitarović i ministarstvo MUP-a. Svi osim Orepića su na taj dopis odgovorili u zakonskom roku i od njega kao ministra dodatno zatražili službeno očitovanje. On se pak nije udostojio odgovoriti ni prijavitelju, a niti spomenutim institucijama, a što je po zakonu bio obvezan. Inaće, spomenuti je novinar prema DORH-u podigao i kaznenu prijavu protiv S. Lekovića i to zbog poćinjenja kaznenog djela lažnog prijavljivanja kaznenog djela kažnjivog prema članku Članak 304.(1) "s obzirom da je prijavio defekt na autu podmećući tragove koji upućuju na to da je netko počinio kazneno djelo pokušaj njegove likvidacije, iako je znao da to nije istina. Svakodnevno izlazi sve više dokaza o njegovim prijevarama i pronevjerama u privatnom životu kao i pranje novca kroz rad udruga CIN i CRNN o čemu već postoje dokazi, uključujući i krivotvorenje službenih dokumenata.
Na ovaj način on pokušava lažnom prijavom atentata skrenuti pažnju javnosti sa tih tema, predstavljajući sebe kao žrtvu nekakvih urota i najavljuje obračun sa svima nepodobnim pojedincima iz javnog života kao i slobodnim novinarima, dodvoravajući se režimu koji će mu u znak zahvalnosti oprostiti sve grijehe, a vjerujem i onemogućiti istragu o njegovom kriminalu.. itd."
Ali vratimo se MUP-u i Vlahi Orepiću koji je očito imun na sve te brojne dopise, dokaze, podneske krivičnih prijava i javne optužbe u borbi protiv kriminala i korupcije i to prije svega u resoru kojeg on predstavlja. Ignorira prijave unutar samog MUP-a vezane za mobing. Nesposoban je riješiti pljačku unutar samog službenog policijskog prostora. Ne reagira na sve učestalije prijave nestanka pretežno mladih osoba u dobi između 14 i 18 godina. Ne poduzima ništa kako bi zaštitio zviždaće unutar svog resora, a ne zanima ga ni sudbina brojnih poštenih policijskih djelatnika poput recimo D. Pandže ili sumnjivih slućajeva i nerješenih stradanja. Bilo civilnih poput slućaja sestara Filipović ili po mnogim tvrdnjama i ubojstva policajca D. Mornara. Ne zabrinjava ga ni to što se njegov slućaj umjesto u Hrvatskoj i pred hrvatskim sudom danas ipak rješava u Strasbourgu. Najtragičnije od svega što nema nikakve odgovornosti u vezi javnog i otvorenog svjedočenja poštenih policajaca Marka Lipovca ili Ivice Brajkovića o tome da se u sustavu MUP-a odvija organizirani kriminal. Nadodajmo da su M. Lipovac i I. Brajković dobili otkaz samo zato jer su odbili biti dio zločinaćke organizacije unutar sustava MUP-a, a sve to bez istrage i bilo kakvog pravomočnog rješenja. Uz to se radi o policajcu koji je dragovoljac DR-a, Predsjednik Udruge Hrvatski policajac (dragovoljci i veterani Domovinskog rata), nositelja brojnih priznanja od zahvalnice Prvi hrvatski redarstvenik, spomenice DR-a, Oluja, Priznanje za osobni doprinos hrvatskih svetosti. Samo što do Vlahe Orepića koji zna da je prosvjed u Srbu bio je jedan oblik fašizma, te činjenice kao i sve nabrojano za razliku od sudbine anti-fašista i Pupovćevih opančara ne dolaze. Niti ga to dira, a niti on reagira.
Zato poruka Vlaho Orepiću.. ostavi se izmišljenih slućajeva i uhvati se napokon živih dokaza i stvarnih svjedočenja. Jer kakva se to poruka odašilje javnosti, kako se uopće bavit zaštitom bilo koga i čega, kako očekivat zakonsku zaštitu ako istu ne mogu dobiti ni pošteni policajci unutar postojećeg sustava, već pomoć moraju tražiti iz vanka i unutar civilnog aktivizma.
ČINJENICA
