Činjenica: Što je važno znati o padu Vukovara, a mediji i politikanti vam to neće nikada reći

Detalji

Kategorija: Činjenica

Objavljeno: Petak, 07 Studeni 2025 12:06

Kada je riječ o gradu heroju treba nažalost istaknuti da se bez obzira na sve poznate i nepoznate činjenice vukovarska ISTINA ili točnije istina o gradu Vukovaru neće saznati nikada.

Polazna činjenica da je Vukovar žrtvovan, izdan i da je pao u Zagrebu jer im državni vrh nikada nije poslao pomoć u ljudstvu i oružju. Apsurdno ali umjesto oružja Vukovarcima su, i to u vrijeme „potpune blokade”, žene u Šestinama poslale kolače, a kamion se nakon isporuke uspješno vratio u Zagreb. Također, u vrijeme najveće agresije na Vukovar dva majora OZNA-e Tuđman i Ribičić ( odgovoran za pokolj 160 tisuća hrvatskih te slovenskih i drugih žrtava po Sloveniji, čiji sin Ciril Ribičič, kao slovenski ustavni sudac, svjedočio na Haaškom sudu protiv Hrvatske ) bezbrižno su igrali tenis. Mile Dedaković jastreb: "kada sam trebao predsjednika 1991. on je igrao tenis, a danas kad trebam predsjednika on je na koncertu". 

Druga, vrlo znakovita činjenica široj javnosti manje poznata ili potpuno nepoznata to da su se pripadnici JNA iz vojarne u samom središtu Vukovara željeli predati i to u dva navrata. Međutim, predaju je odbilo hrvatsko vrhovništvo u Zagrebu ( Vojarne u Vukovaru- Petar Janjić - tromblon - Akcija zauzimanja Kaveza ).

Treća, da je čak petnaest najsuvremenijih tenkova M-84 povučeno s vukovarskog bojišta, odnosno s područja Stare Gradiške i to u jeku najžešćih bitaka 1991. kako bi uz posredovanje Čermaka preko Rijeke bili otpremljeni za Bar i prodani Kuvajtu.

Četvrta činjenica da su najveći krvnici Vukovara i Ovčare kao i svih ostalih stratišta u Hrvatskoj; Hadžić, Arkan i Šešelj, radili za obje strane ( hrvatsku i srpsku ) i samo to što su svi oni bili uhićeni, a potom pušteni govori dovoljno i samo za sebe. Dapače, Arkan je bio čak i veliki dobavljač oružja za potrebe HV, a tu se vrijedno dodatno spomenuti operacije pribave videozapisa o likvidaciji hrvatskih branitelja s Ovčare i svjedočenja o tome kako je Tuđman u veljači 1992. g. isplatio dva milijuna njemačkih maraka za nabavu videozapisa koji je posjedovao Arkan, kako je to recimo stajalo u dokumentima, koje hrvatska država vjerujem i danas ima. Po tom svjedočenju gotov je novac bio odnesen Arkanu, a videokaseta, zamotana u aluminijsku foliju, predana Tuđmanu u njegovoj obiteljskoj kući u Nazorovoj ulici. Svjedočenje o snimci je između ostalih izrekao Danijel Rehak, isto kao i to da zna osobu koja je novce predala, a bilo je na Osječkoj TV kod Flaudera. Za Hadžića ( slavonska varijanta Milana Babića ) kao vodećeg krvnika pokolja na Ovčari, Boljkovac potpuno otvoreno svjedoči kako je on „bio njihov čovjek” i zato je oslobođen nakon Plitvica. „Na Plitvicama su ga naši zarobili i isprebijali, pa smo se moj pomoćnik Slavko Degoricija i ja pobrinuli da dobije liječničku pomoć u Zagrebu i obišli ga. I kasnije je bio na “vezi”, a do kada je Hadžić radio za nas? Još nije vrijeme da se to objelodani – kazao nam je Boljkovac.

Slijedeća činjenica što je početkom prosinca 1991. g., samo dva tjedna nakon srbijanske okupacije Vukovara, hrvatska državna komisija obznanila izvješće u kojem je glavni zaključak da su priprema i vođenje OBRANE Vukovara bili „izravna prijetnja ustavnom poretku“ i „pokušaj RUŠENJA HRVATSKE VLASTI “, što je do danas jedino službeno vrijednosno očitovanje koje su tijela vlasti RH dala o Vukovarskoj bitki. Sve je zapravo i započelo tim takozvanim ''Izviješćem'' u kojemu je hrvatski državni vrh Paragu i Dedakovića označio kao krivce za pad Vukovara, kao i to da su tajno radili za KOS i JNA i na taj način željeli srušiti Predsjednika Tuđmana što je na kraju dovelo do njihova uhićenja, ali i do Rješenja Vrhovnog suda RH od 13.12.1991. kojim su sve optužbe odbačene kao neosnovane. Dapače, na višekratna javna traženja da se opovrgne navedena službena ocjena Vukovarske bitke, najviša tijela vlasti u RH odgovarala su vrlo glasnom šutnjom, tako da je to ostalo jedino službeno izvješće do danas. Na to se nadovezuje i vrlo važan podatak da svim tim monstrumima koji su sudjelovali u krvavom zločinačkom piru hrvatska policija doslovno nikada nije pokucala na vrata. Dapače, nikada nije provedena ni saborska rasprava s ciljem utvrđivanja istine o tome tko je u hrvatskom Državnom odvjetništvu nadležnost suđenja za zločin na Ovčari predao sudu u Beogradu, iako je zločin počinjen u Vukovaru, a većina onih kojima se sudi su hrvatski državljani.

Prilikom predaje Vukovara i pokolja na Ovčari, kao i izdaje Hrvatskog podunavlja, samo četrdeset dana nakon što je Hrvatski Državni Sabor proglasio prekid svih državno-pravnih odnosa s Beogradom, Stjepan Mesić kaoVrhovni zapovjednik JNA, nikada nije potpisao ni jedan akt kojim bi zabranio rušenje civilnih ciljeva i ubijanje civila ili recimo zarobljenih ranjenika. Niti ih je osudio,  niti pozvao na sudsku odgovornost. Dapače, žalio se, i to mjesec dana nakon izdaje Vukovara, da mu Beograd nije isplatio plaću za mjesec studeni 1991., a kao Vrhovni zapovjednik JNA unaprijedio je 1991. Ratka Mladića u čin general-majora JNA, i to u trenucima kada je taj ratni zločinac granatirao Zadar i Šibenik. 

Na kraju po meni moguće i najvažnija stvar. To da rat u Hrvatskoj niti malo slučajno, nikada nije ni bio službeno proglašen. Dapače, ono što mnogi još uvijek ne znaju, a režimski mediji brižno sakrivaju od hrvatske javnosti i uredno cenzuriraju jest podatak da je Miloševićev skup u Gazimestanu na Kosovu 1989.g., dakle, tamo gdje je sve započelo kada je velikosrpski "vožd" najavio rat hrvatskom narodu, osiguravao upravo Zdravko Mustač. Zamjenik predstojnika Ureda za zaštitu ustavnog poretka (UZUP) i zamjenik predsjednika Kriznog stožera RH, tijela koje je koordiniralo sve obrambene aktivnosti Hrvatske na početcima Domovinskog rata. 

Kako je poznato pravilo da kada započne rat, prva pogiba ISTINA tako i sve navedene činjenice govore u prilog tvrdnji da ova veleizdaja nadilazi ne samo puko krivotvorenje i falsificiranje nedavne hrvatske povijesti, nego iz temelja svjedoči u prilog dogovornog i dogovorenog vođenja rata! Ako sve nabrojano nekome još uvijek nije bilo dostatno, onda je dobro pogledati i tko su sve počasni građani grada Vukovara: Ivica Vrkić, Jadranka Vlaisavljević, Vesna Škare Ožbolt i na koncu jedan Vladimir Šeks koji je u vlastitom priznanju po nalogu, u ulozi potpredsjednika Sabora, broj kaznenih prijava podignutih za ratne zločine na području Vukovara i Slavonije s 1.500 sveo na samo 25, a čime je otvoreno priznao počinjenje kaznenog djela koje je imalo za posljedicu neprocesuiranje počinjenih ratnih zločina. Dapače, isti je još 2010.g. zajedno sa zastupnicima hdz-a sdss-a kroz ustavni zakon ( ravno hrvatskom Ustavu ) pokušao ponovno oživotvoriti tzv. SAO krajinu, a ZVO dati pravnu osobnost, što je zapravo značilo uvođenje na mala vrata samoproglašene srpske autonomije iz ratnih 90-ih.  

Stoga ljutu travu na ljutu ranu i neka znaju hrvatski izdajnici da sve dok oni o budu govorili laži, mi ćemo uzvraćati istinom!

Željan Jurlin