Teško je Hrvatom biti !

Detalji

Kategorija: Činjenica

Objavljeno: Petak, 29 Srpanj 2016 17:06

fShare

Tweet

Četnički spomenik u Srbu je po(r)uka. Znak porobljene, izdane, umiruće, duboko podjeljene i neprekidno varane Hrvatske države. Zato sam između ostalog i otišao na prosvjed, što bi se reklo napit vode sa izvora. Da mi više nitko nikada ne može bilo što izmisliti i podvaliti.

Iako zapravo tek sada nisam niti uvjeren u to da narod istina uz spomenuti događaj uopće zanima, držim potrebnim prenijeti bar dio osobnog iskustva i promišljanja. Upravo po onome kako Matoš kaže, jer ne ljubim Hrvatsku zbog glupana, nego zbog sebe i zbog onih koji nisu glupani, a tih još ima. Hvala Bogu ! Onaj tko na tom prosvjedu nikad nije bio, doživio, osobno se uvjerio i vidio, svakako preporuka da to napravi. To bez vlastitog svjedočanstva u svakom slućaju nije lako ni realno objasnit, a na režimske se medije i agitprop frakcijske portale ne treba ni oslanjati. Oni služe isključivo manipulaciji, u duhu i tradiciji komunističke ideologije kojoj je uvijek bilo i ostalo najvažnije suzbiti individualnu, a ojačati tj. oblikovati kolektivnu svijest.

Dakle, ima tu zaista svega. Od dragovoljaca-branitelja i rodoljuba koji izgaraju od emocija i nepravde što vapi do neba, pa do političkih (foto) posvoduša i neizostavnih osoba na zadatku. Međutim, jednu bih činjenicu ipak izdvojio. Kako objasniti to da dok Keleminac radi svoj prosvjed, njegov dopredsjednik tri sata maltretira sve ostale prosvjednike zabranjujući polazak koloni (ne policija). Čak i kad je policija nakon dugog pješačenja, za kojeg je opet on bio odgovoran, propustila isti je na njih uporno vikao da zaustave kolonu. Srećom nisu ga poslušali tako da je većina prosvjednika i došla tamo gdje je krenula. Ako je objašnjenje to da su isti bili organizatori svoga skupa, onda opčenito prosvjeda i dolaska u Srb svakako nisu mogli biti. Sloboda kretanja je Ustavna kategorija i prosvjed pak ne može biti ničije autorsko i eksluzivno pravo. Zapravo su i neki pojedinci izmanipulirali i iskoristili dolazak ostalih ljudi, a što je zbunilo i same pripadnike policije.

Za sve one koji žive istinu rekao bih ništa novog. Jer to su sve više manje poznate i rekao bih sporedne činjenice, koje ne treba dodatno prevrtati i po njima previše kopati. Ono što je međutim manje poznato i što se danas na svaki način u javnosti želi sakriti i zaboraviti je pokroviteljstvo nad tim četničkim dernekom. Isto kao i svojevremeno (17.6.2010.g.) pokušaj vraćanja srpske autonomije od strane HDZ-a. Iste one zločinaćke organizacije koja je potpisivanjem poglavlja 23. po tko zna koji put izdala, prevarila i utržila dragovoljce-branitelje i obezvrijedila temeljne vrijednosti DR. Upitajmo se dakle, kome se zapravo i s kojim ciljem danas priviđaju "ustaše", a kome su potrebni svi ti petokolonaši i četnici.

Za to je možda najbolji primjer upravo taj spomenuti famozni Lisabonski ugovor. Glavni sadržaj 23. poglavlja pregovora s euRopskom unijom. Istog onog koji je iznimno i samo u slućaju Hrvatske imao suprotna i neka sasvim druga mjerila od ostalih zemalja potpisnica.

Npr. iz hrvatskih stajališta vidljivo da se recimo HR tvrtka d.o.o., tim potpisivanjem obvezala za realizaciju programa u okviru kojeg je obnovljeno ili sagrađeno 146 tisuća kuća. Da je omogućen povratak čak 348 tisuća osoba, a na što utrošeno čak 5,3 milijarde eura. Za stambeno zbrinjavanje pet tisuća bivših nositelja stambenog prava u područjima ratnog djelovanja, ali još više izvan njega, koji su po posebno povoljnim uvjetima mogli otkupiti te stanove, utrošeno je pola milijarde eura, a do 2014. g. izgradilo se još 2350 stambenih jedinica s tom namjenom, što je stajalo dodatnih 153 milijuna eura. Napoena da su to još sve stariji podaci, dok se novi naravno kriju.

Vlada je tiskala sedam tisuća letaka i obrazaca moleći povratak izbjeglih u Srbiju, Crnu Goru i BiH. Među onima kojima se iznova osiguravaju stanovi su nerijetko i pripadnici agresorskih postrojbi, stanovnici gradova koji nisu bili prognani i koji po definiciji Ženevske konvencije o prognanicima i izbjeglicama u tu kategoriju ne spadaju. Riješeno je skoro svih 25 tisuća, većinom pozitivno, zahtjeva za priznavanjem mirovina i mirovinskog staža na područjima pod bivšom upravom UN-a, djeca pripadnika manjina mogu iz svojih matičnih zemalja birati udžbenike ako im se ne sviđaju hrvatski, manjinama je osigurano osam zastupničkih mjesta, u pravosudnim i upravnim tijelima mora biti zastupljeno najmanje 5,5 posto pripadnika manjina, koji imaju prednost pri zapošljavanju pri jednakim ostalim uvjetima. To je samo djelić onoga što je javnosti poznato, ali znajući da ni potpisnici ne znaju što su sve potpisali, možemo samo zamislit šire razmjere toga čina.

Tako je i za udruge i novine nacionalnih manjina osigurano blizu 6 milijuna eura. Navodno "naši" političari u zadanoj misiji pomirenja, što je također sadržaj navedenog poglavlja, redovno su se OBVEZALI hodočastit u Beograd, te na mjesto “hrvatskih zločina” pa i četničkih ustanaka. Uz sve to petokolonaši, profesionalni Srbi i etno političari u Hrvatskoj nisu zadovoljni ostvarenim. Jer, ovo je vrijeme psihološkog (specijalnog) rata. Vrijeme determiniranog kaosa, ucjena i izdaje. Zato nam se iz Srba danas neskriveno poručuje: Na Dan 27. 7. 2010. g. poražena je Oluja. Pobjednici u ratu postaju poraženi u miru, a sve bez zrna i baruta.

Dakle, potezom pera. Za taj izdajnički čin postoji nekakva odgovornost i pogrešno je danas tražiti ili prebacivati krivnju na bilo koga drugog, osim na one koji su za to bilo izravno ili neizravno odgovorni. Tako vidim da mnogi recimo krive policiju, a za koju sam se i osobno mogao uvjeriti da je na prosvjedu bila izuzetno korektna. Čak sam im i rekao da više žalim njih u ulozi čuvara režima, nego sebe u poziciji prosvjednika. Zar su ti policajci krivi što Ministar MUP-a izdaje zapovjed o zabrani ZDS. Iako je za isti sudskom odlukom takvo rješenje poništeno. Gospodo iza toga čina stoji kompletna DOMLJUBNA koalicijska, iako tehnička Vlada, te osobno ministar Vlaho Orepić kao član Mosta.

Zar je i spomenik u Srbu problem MUP-a, a ne recimo Ministarstva kulture. Tko danas traži izjavu ili proziv ministra Hasanbegovića ? Zar se već zaboravilo partnerstvo HDZ-a i SDSS-a i njihovo Ministarstvo kulture smrti. Vlade na čelu s HDZ-om, a koja se sustavno klela u pravednost akcije Oluja i obrambenog Domovinskog rata,a istovremeno je financirala izdavanje pročetničkog tiska kao i izgradnju spomenika četničkom ustanku u Srbu za kojeg su izdvojili oko četiri milijuna kuna. Dok se recimo u Srbiji Ustavom i zakonom izjednačavaju i to po svim pravima i zaslugama četnički i partizanski pokreti, u Hrvatskoj B. Biškupić pet mjeseci nakon Ustavnog pokušaja davanja srpske autonomije (ZVO) u hrvatskom saboru, odbija odgovoriti s koliko je novaca njegovo ministarstvo financiralo knjigu ''Gotovina – stvarnost ili mit'',izdana u nakladničkoj kući ''Novi Liber'' Slavka Goldsteina. Istog ovog petokolonaša koji danas u Srbu piše i dijeli pro/četničke pamflete u kojima i dalje krivotvori, mironizira ili relavitizira stvarne povijesne činjenice.

Zar tako lako zaboravljamo na sve te ine "domoljube" poput "pravaškog" grobara Đapića koji su do jućer u Donjem Lapcu ukidali ulicu Ante Starčevića i 4. gardijske brigade i to ispijajući rakiju i žderući janjetinu s Đukićem. Danas to pak rade neki drugi likovi koji na sve moguće naćine pokušavaju manipulirati brojnim samosvjesnim ljudima i rodoljubima. Zar neki zaista računaju s upornim ponavljanjem krivotvorene povijesti ili s tim da su svi ljudi ovce koje bi netko mogao i to u koloni voditi svirajući po "čarobnoj" frulici sve do prve provalije. Na žalost mnogi ipak što svijesno, a što ne i pristaju na takav vid hipnoze i opće narodne zaluđenosti. Glavinjaju i bauljaju po bespućima povijesne zbiljnosti kupeći pri tome s lopaticama u ruci sva moguća govna koja ti zločinci iza sebe izaseru. To rade toliko temeljito i ostrašćeno da se normalan čovjek mora zapitati odakle onda dolazi sav taj nepodnošljivo teški smrad.

ZDS !

ČINJENICA