Sverežimski čuvari

Detalji

Kategorija: Činjenica

Objavljeno: Četvrtak, 12 Studeni 2015 18:02

fShare

Tweet

Gledate, a ne vidite.. Slušate, a ne čujete.. Znate, a šutite.. Budni ste, a ne reagirate !

Jedan od gorih oblika manipulacije je kad ljudi u granicama svoga shvaćanja misle da rade za sebe ili svoju ideju, dok u granicama svoga neshvaćanja zapravo rade za onog tko zna, može i razumije puno više, uglavnom i najčešće na vlastitu štetu.

Iako se Hrvatska, kao izrazito mala država goleme državne administracije, voli pohvaliti euRopskim vrijednostima, još uvijek nas neodoljivo podsjeća na izrazito zaostalu sredinu. Vukojebinu u kojoj je najvažnije mišljenje popa, učitelja ili liječnika, dok svi drugi mogu govoriti koliko i što god im drago. Njihovi glasovi ne dopiru zapravo nigdje. Ono je poput prokletstva, odjek u planini kojeg se šalje i ono im se uvijek vraća.

Dok recimo uređene države prihvaćaju pluralizam, gdje je različitost političkih stavova i svjetonazora dobrodošao, u (ne)sređenim je državama poput Hrvatske potpuno suprotno. Ovdje još uvijek dominira totalitarno ozračje, tako da bilo kakav svjetonazor postaje smetnjom. Čak je i nepotreban jer prevareni, opljačkani i osiromašeni su gotovo svi; hrvatski narod i građanska populacija, domoljubni i anacionalni puk, religiozni i ateistički, duhovni i svjetovni, “ľijevi” i “desni”. Jedni tek nešto manje, ili više od drugih. Smetnju novostvorenoj oligarhiji podrazumjeva stalna i neposredna prijetnja. Jer kad je u pitanju budućnost nas i naše djece svi mi imamo samo jedan zajednički cilj, dok su nam stavovi i razlićitosti u drugom planu. Smetnju predstavlja čak i nama samima jer ide na korist vlastite štete. Žrtvi odvlaći i skreće pozornost sa bitnog, a zločincima pomaže u ostvarivanju planiranog.

Ključni pojam, pokretač volje i apsolutno sveke djelatnosti je motiv. Podjednako u službi dobra i zla, Istine i laži. Međutim, nije i svejedno jer zlo dijeli baš zato da bi manjina mogla upravljat većinom. Oligarhijska klika i politički zidari to jako dobro znaju. Zato je ta banda nakon vrhunski izvedene prijevare (ratne i poratne), narod podjelila na dva sasvim suprotna tabora. Naravno da u tako lukavo smišljenom, potpuno iracionalnom i izrazito navijačkom ozraćju istina jednostavno ne dopire do nikoga. Tada da iracionalnom, neukom ili mentalno lijenom biraču politika može predstavljti izuzetano veliki mentalni napor. Lakše mu je npr. shvatiti estradnu ili pragnatičnu stranu politike, nego li ozbiljnija politička pitanja. Stoga loš birač može izabrati samo lošeg političara, a koji će onda provoditi i još lošiju politiku. S druge strane oni koji su po poslanju i zanimanju dužni govorit Istinu, postaju predvodnici laganja i manipulacije. Kada im se uz sve to pridoda crkvene farizeje i brojnu vojsku braniteljskih lažnjaka u obrani svojih lažnih pozicija i osobnih interesa onda se tu krug zatvara. Nastaje kružni tok vlasti. Žrvanj koji melje doslovno sve i svakoga tko tome stane na put ili se na bilo koji način nastoji suprotstaviti.

Podjele ujedno iziskuju minimalni napor pošto je važno samo pazit kako se te, iako različite društvene skupine, bilo po uvjerenjima, nacionalno građanskom statusu ili svjetonazoru, ne bi u nevolji ( krizi, katastrofi..) ujedinile s istim ciljem. Za to su pak zaduženi sverežimski čuvari. Anacionalni destruktivci i najamoralniji sloj hrvatskog društva, opasni po cjelokupnu društvenu zajednicu. Najbolje ih je izrazit Starčevićevim riječima: “sužanjska pasmina, skot gnjusnii od ikojega drugoga.. ne mogu biti ni bolji ni gorji nego li su; oni su, izuzev okretnosti i prepredenosti koje daje vježbanje, svi u svemu posve jednaki; oni o sebi, bili siti, bili gladni, ne mogu mučat ni lajat, mirovat ni skakat, nego se u svemu vladaju kako im njihovi pastiri određuju.” Na ruku im ide i tvrdnja svojevremeno izrečena od strane A.H., a koju danas dijele mnogi agitpropovci "prijemčivost velike mase ljudi je ograničena, inteligencija malena, ali sposobnost zaboravljanja golema.”

Kad smo kod toga onda spomenimo možda najbolji primjer. Brojne pravaške inačice, nastale u udbaškoj režiji. Samozvani “pravaški “ predstavnici u svojim samoprozvanim organizacijama istog predznaka s istom svrhom i zadaćom. Služenje i podjele ! Prvi našto pragmatićnije prirode, tj. sakupljanje nezadovoljnih i odlutalih hsp-ovaca, te njihovo vraćanje natrag pod jedan udbaški tor. Drugo dalekosežnije, sudbinu rakove djece i konačno zatiranje.

Sve zajedno sa ciljem stvaranja ozračja straha i nesigurnosti, tamo gdje opet nastaju nove podjele. Jer podjele stvaraju podjele. S jedne strane ravnodušnost mentalno eutaniziranih i servilnost moralno uškopljenih osoba, a s druge već primjetan zamor slobodoumnih i dvojbe nešto svjesnijih ljudi. Je li korisno vikati u praznoj kući ? Isplati li se uporno govoriti nijemima ili pokazivati slijepima ? Prihvaćati neizbježno i mirit se ili ne reagirat uopće, pa čak i onda kada znamo da time postajemo biljke. Saučesnici ! Odnosno najveći protivnici sebi samih pa i svojim vlastitim obiteljima. Ipak vjerujem da treba govoriti. Dapaće, ponavljati, vikati i vrištati ! Jer u hrvatskom se mentalnom sklopu ne priznaju argumenti, koliko snaga jačeg. Ne priznaju se ni činjenice, nego nadglasavanje.. ne ni dijalog nego navijanje... ni kritika dobronamjernih, nego autoritet moćnijih.. ne gorčina čovjećnosti, nego slatkoća nemorala.

Samo se tako može mjenjati ovo gotovo trulo stanje. Stanje nemorala i obrnute percepcije, nastalo kao odraz dobro smišljenog kaosa. Okruženje i okolnosti koje u najvećoj mjeri uzrokuju baš oni koji u potrazi svog vlastitog mira i želje za prosperitetom, uporno okreću glave. Ne žele vidjeti, čuti, govoriti ili nedaj Bože reagirati ni u najmanjoj mjeri. Radi svog vlastitog bitka i lažne sigurnosti glasnike Istine, kao donosioce loše vijesti stigmatiziraju. Označavaju ih društveno pogubnim, opasnim i nepoželjnim.

Npr. oni koji su bar malo politički svjesniji, znaju da u Hrvatskoj ne postoji lijevica ni desnica. Ali nebitno, jer žgadija ionako ima svoje režimske medije, frakcijske portale, institucionalne udbo kriminalne organizacije, tako da se mogu predstavljat kako god oni žele. Od asocijalnih socijalista, odnarođenih narodnjaka, folnegovićevog pravaštva, pa do anacionalnih “domoljuba.” Bez obzira što te iste laži provociraju i vape do neba. Ipak, kraj jedne tako velike i tragične, ali dobro režirane predstave, bi po svemu bio dovršetak procesa bipolarizacije. Dakle, zborom bez izbora. Biranjem između idiota, kao najboljeg hdz-ovca među sdp-ovcima i blente kao najboljeg sdp-ovca među hdz-ovcima. Izbor između partije i udbe, kokošara i lisničara, gluposti i zla, licemjerja i laži... “Većeg” i manjeg” zla i to trajno!

Pita li se uopće netko zašto, osim rekao bih već tradicionlano prihvaćenih glasača duhova, ni na ovim izborima nije bilo sučeljavanja. Isto tako ni ozbiljnijeg predstavljanja gospodarskog, ekonomskog i nacionalnog programa. Zašto to, osim pukog i ustrašćenog navijanja u atmosferi kruha i igara, narod na posljetku niti ne zanima. Pa vjerojatno zato što što takav program ostvaruju ljudi, a njih nema nigdje. Ili još gore, narod više nikome ne vjeruje. Nasuprot tome politikanti i dalje nastavljaju laskati svim našim predrasudama samo s jednom svrhom. Kako bi mogli iznevjerit sve naše bitne interese.

Zato se konačno probudite. Počnite napokon promatrati događaje i ljude onakvima kakvi oni stvarno jesu. Kako bi napokon mogli vidjeti jesu li manje ili više u skladu s onim što ste očekivali, a onda (pro)govorite, djelujte. Živite u skladu s tim ili ostanite majmuni do kraja !

Odluke koje donosete u svakomće slućaju uvijek biti utemeljene na STRAHU ili LJUBAVI.

ČINJENICA