Hrvatska svijest u okovima je režimskih medija

Detalji

Kategorija: Činjenica

Objavljeno: Ponedjeljak, 30 Rujan 2013 17:08

Jačanje kolektivne, a suzbijanje individualne svijesti bio je i ostao kontinuitet komunističke ideologije. Upravo su oni najzaslužniji što u današnjoj dekoraciji višestranačkog jednoumlja umjesto demokracije i hrvatske države imamo samo njen privid, lažnu percepciju.

Nositelji takvog iluzionističkog ili gotovo hipnotičkog oblikovanja svijesti u Hrvata su prvenstveno današnji režimski ne lustrirani urednici i novinari koji drže oko 80% hrvatskih medija. I zato nam se ne treba čuditi ako je danas nakon Domovinskog rata i poraza jedne totalitarne ideologije mentalna svijest komunista i ortodoksnih boljševika politički ne samo preživjela već postala dominantna okosnica u igrokazu neoliberalne moći vladajuće ali i tzv. oporbene politike. Beznađe koje režimski mediji serviraju javnosti u službi je novo kolonijalnih gospodara kojima nije dovoljno što smo porobljeni ili u svekolikom duhu demokrščanskog pomirenja i praštanja uškopljeni, nego bi u suštini tog odnarođenog procesa trebalo slomiti još i slobodarski duh hrvatskog čovjeka. 

Koliko sam puta u razgovoru čuo "pa nismo mi Švicarska". Toćno, nismo nego smo bogatiji od Švicarske. Ona se za razliku od Hrvatske, u kojoj 92,1 posto naroda posjeduje vlastiti stan ili kuću, nalazi se na začelju europske ljestvice. Većina Švicaraca živi u unajmljenom smještaju, a samo ih je 43,8 posto u posjedu vlastite nekretnine. Najveći problem Lijepe naše, uz geostrateški položaj, upravo je njeno/naše bogatstvo. Od Boga dato, Hrvatima predato, naraštajima ostavljeno i nikada (do sada) prodano. Čemu onda i odakle taj osječaj kolektivnog defetizma, malodušnosti i nespoznajnosti istine. 

Razlogom zašto Hrvati u velikoj mjeri nisu svjesni svog društvenog, narodnog i prirodnog bogatstva, mjerljivog tek po količini pokradenog leži upravo u neznanju naroda o tome što imamo sve dok to jednog dana nepovratno ne/izgubimo. Tako da naraštajima ostaje nepoznato ili pak nedovoljno poznato svo to hrvatsko bogatstvo ogledno u sveprirodnom i Božjem dobru ali nadasve u hrvatskom čovjeku; ratniku, radniku, seljaku i intelektualcu. To možemo "zahvaliti" upravo tim i takvim režimskim medijima. 

Činjenica da je izvršena izdaja, pljačka i rasprodaja zajedničkih društvenih dobara u vrijednosti koja zasigurno premašuje iznos vanjskog duga, da je uz nepostoječu monetarnu politiku narod oguljen do kosti i više nema sredstava ni za vlastite režije, da su uz sadašnjih 55.4% , te sve veču nezaposlenost blokirani računi više od 270.000 stanovništva, da je broj ovrha porastao za 1400% , da je u 2012.g. na jednog umirovljenika bilo samo 1,2 radnika, a sada je moguće već i 1/1 ako ne i na gore, da nam u odnarođenoj vlasti i svim njenim državnim institucijama vladaju udbaši, da paralelno smanjivanju broja obrtnika i uništavanju gospodarstvenika raste samo broj njihovih komora, da je srednji sloj odavno nestao uz postoječih 260 multimilijunaša bogati postaju još bogatiji, a siromašni sve siromašniji, da se totalnom rasprodajom Hrvatske i prodajom njenog suvereniteta poništavaju i sve stečene vrijednosti Domovinskog rata, itd. ..itd. 

S toga je i razumljiva frustriranost, pasivnost, nezainteresiranost u velikom dijelu naroda. Međutim, jesmo li zato svi postali ZEMLJA SLOMLJENOG DUHA? 

Je li u tome razlog i svrha što narod zapravo ne smije postati nacionalno samosvjestan pa onda ne znajući vlastite vrijednosti ne može ni pružati neki veći otpor. Zar tako oblikovana kolektivna svijest ne nastaje kao rezultat informacija i subliminarnih poruka kojima nas režimski mediji svakodnevno bombardiraju doslovno nam silujući inteligenciju. Kaže se da je informacija moč, a njeno se lažno oblikovanje odražava ne samo kroz ono što nam režimski mediji svakodnevno serviraju, nego prvenstveno kroz ono što nam po zadaći prešućuju. Uporno naglašavaju eurobski odnos i neoliberalizam kao jedinu moguću altenativnu dok nam prešućuju nacionalne vrijednosti, tradiciju, ljubav, bogatstvo, ljepotu, vrijednosti Domovinskog rata, nadasve naše potencijale i tolike mogućnosti... zapravo neprekidno nas kroz medije uvjeravaju kako mi ne znamo, ne možemo i ne vrijedimo. Gotovo pa nas nagovaraju da se kao narod moramo predati žalosnoj sudbini ne bi li na kraju vlastito robovanje ne samo prihvatili već i zavoljeli. Međutim, nesalomljiv je hrvatski duh i zato NEMA PREDAJE, NEMA IZDAJE! Nikada. 

Jer nijedno ropstvo ne može biti sramotnije od dragovoljnoga.

ČINJENICA