Može li nam dr. Ante Starčević danas biti uzor?

Detalji

Kategorija: Činjenica

Objavljeno: Nedjelja, 01 Lipanj 2014 17:06

fShare

Tweet

U mjesecu svibnju 2014. kaštelanski su vijećnici na sjednici Gradskog vijeća odlučili: ANTE STARČEVIĆ MOŽE I DANAS BITI UZOR DANAŠNJOJ GENERACIJI MLADIH. O čemu se zapravo radi ? Gradski vijećnici Grada Kaštela bili su dio Građanskog odgoja i projekta „Odgoj u EU“, kojeg već duže godina provode učenici osnovne škole Knez Mislav u Kaštel Sućurcu, te profesor Tomislav Rajčić.

Inaće, projekt EU odgoja u toj sućuračkoj školi počiva na tradiciji domaćih i stranih povijesnih spoznaja, te praćenja razvoja građanskog odgoja u Europi i provodi se već 15 godina.

Četvero učenika sedmih razreda tako su vijećnicima predstavili temu „Može li nam Ante Starčević danas biti uzor?“ Podijeljeni u dvije skupine iznosili su razloge „za“ ili „protiv, a pri iznošenju svojih argumenata koristili su se knjigama povjesničarke Mirjane Gross „Izvorno pravaštvo“, te Starčevićevom biografijom autora Josipa Horvata. Na kraju ssvega su svi viječnici i zaintresirani izglasali večinski stav.

Sve u svemu ostavljalo je to dojam hvale vrijedne inicijative potaknute od isto tako uvaženog profesora i naših mladih koju sam kao pravaš otišao poslušati. Međutim, ono što je u početku izgledalo edukativno i nadasve motivirajuće pretvorilo se u veliko razočaranje. Ljudska glupost i osnovno nepoznavanje lika i dijela oca Domovine dr. A. Starčevića od strane dijela gradskih viječnika i bivšeg gradonačelnika ali i brojnih iznesenih neistina odredilo me na ovaj mali osvrt.

Za nekoga tko pravaštvo živi i uvijek ga iznova ući sasvim nova i porazna spoznaja bilo je zapravo raspravom nametnuto sasvim drugo pitanje: Je li dr. A. Starčević bio šovinist? Iako zanimljivo, diskutabilne su bile i ostale tvrdnje o tome kako je Starčević u prvi plan stavljao govorništvo, povijest i filozofiju, odnosno čitanje i razmišljanje, dok je praktične opite, istraživanja i slično, stavljao u drugi plan i sl. Ipak tvrdnje o tome kako se bojao stranaca ili o čudnoj i nepoznatoj mi terminologiji lojalnog građanstva, te njegovom navodnom šovinizmu i negativnim stavom prema Bošnjacima, Srbima i Slovencima bilo su znakovite i sve samo ne bezazlene ili zanemarive.

Zapravo porazna je činjenica i gotovo nevjerojatna današnja stvarnosti. Spoznaja o tome koliko ljudska glupost i neznanje može biti opasno. Koliko u mladih koji grade svoje stavove na tako neutemeljenim i neistinitim tvrdnjama, još gore i opasnije po pitanju starije populacije koja se uz to bavi i javnim društveno političkim životom. Nevjerojatno kako netko tko je obnašao dužnost gradonačelnika Grada Kaštela, drugog grada po veličini u Dalmaciji potvrđuje svoj stav o Starčeviću kao izrazitom šovinisti jer je zamislite po njemu Srbe okarakterizirao nazivajući ih Slavoserbima.

Nazvati šovinistom onoga tko je rekao „Mi iskreno ljubimo i za brata deržimo i Serba, i Nemca, i Talijana, i Žida i Cigana, i Luterovca,itd., svakoga tko radi za obćeno dobro svakoga naroda i cele domovine, a plašimo se jednako i Hervata i Serba, itd., svakoga tko je proti onim skupnim svetinjam."

Ne znati da kod Starčevića nema elemenata učenja da je narod zajednica bliskoga krvnog srodstva, da jedna čista i viša rasa ima moć, da je plemenitija, da je motor civilizacije, nema ideja uništenja drugog ili drugih naroda, nema stoke sitnog zuba, jest danas stvar elementarnog neznanja pa i opće nekulture. On jest upotrebljavao uzrečicu “sužanjska pasmina“ , ali to je bio izraz za oportuniste i pristaše “širih“ shvaćanja. On jest dijelio “slavoserbe“ od pravih Hrvata, ali to nije bila razdioba po nekom biološkom kriteriju, niti je on time htio ustvrditi neko rasno čistunstvo. Svaki je narod po njemu smjesa različitih naroda, različite krvi i o nijednom Hrvatu ne može se reći, da u njemu nema krvi ni primjese rimske, germanske, židovske, grčke ili barbarske…itd.

Koliko ljudi zapravo još ne zna da je pojam slavoserb u prvom redu duhovno-moralni pojam. On ne označava pripadnika bilo koje narodnosti. To je svaki čovjek kojemu ćud odgovara značenju lat. riječi “sclavus“ i “servus“ koje, i jedna i druga, znače; sužanj, rob. Prema tome ta riječ označava osobu koja je dvostruki rob, fizički neslobodan i duševno. Slavoserbi su svačiji, tko im što dade ili obeća, ili se od kog čemu nadaju, a takvih ima i danas u izobilju, na žalost i naročito među onima koji se vole predstavljati pravašima.

Međutim, pravo pitanje koje se nameće je koliko u Hrvatskoj ima mediokriteta koji misle da o nekome ili nečemu znaju iako zapravo o malo čemu ili gotovo ničemu ne znaju apsolutno ništa. Koliko je neznanje i opčenito ljudska glupost bila i jest društveno opasnija od bilo kojeg zla.

ČINJENICA