Tu je lova

Detalji

Kategorija: Činjenica

Objavljeno: Utorak, 17 Lipanj 2014 17:01

fShare

Tweet

EKOLOGIJA=ODGOVORNOST (pok. Tomislav Lerotić))...NE PROFIT. Ekologija je oduvijek bila univerzalno i globalno pitanje cijeloga čovjećanstva. Ipak kao što se i kod svakog stabla polazi od njegovog korijena, a ne od krošnje drveta, ono je prvenstveno nacionalno pa tako i strateško pitanje svake suverene države.

Sva totalitarna društva imaju jedno te isto destruktivno polazište; suzbijanje i ograničavanje ljudske slobode, odnosno negaciju samog ljudskog bića, svakog Božijeg stvorenja i prirode u cjelini. Iako je zapravo teško uništiti nešto što nam je priroda u takvom obilju generacijama ostavljala u nasljeđe, ova sadašnja militantna neoliberalna kasta uspijeva u onome što nije uspjelo ni komunističkim oligarsima. Interesno i poput lešinara eksploatiraju Hrvatsku i to na najokrutniji i najbestijalniji mogući način. Pri tome je samo žalosna jedna druga činjenica. Kako to i zašto u ovoj pa makar i deklerativno krščanskoj ili kvazi demokratskoj državi to ostaje neprimjećeno. Tko su sve ti njeni brojni ali nijemi, pasivni i nezainteresirani promatraći? Je li to ovaj naš hrvatski domoljubni puk koji je samo uspavan, izdajnički paraliziran ili koji se ipak predao...

IVAN PAVAO II: "Kultura života znači poštivanje prirode i zaštita Božjeg djela stvaranja.“

„Ljudska je dužnost sredstvima politike štititi Božje stvorenje: radi Boga, svijeta, ljudi i naroda. Ekologija je ključno sredstvo u uščuvanju, u konzerviranju, posuđenoga nam, danog i zadanog svijeta. Ekologija je stoga bitna sastavnica desne politike, premda ju je u XX stoljeću uzurpirala radikalna ljevica, koja je, pozivajući na zaštitu svake ptice i svakoga stabla, u istom dahu zločin nasilnoga pometnuća nježno nazivala «pravom žene na svoj trbuh». Na zaštiti okoliša moraju surađivati države i narodi, jer ugrozba okoliša ne zna za granice.“ ( Hrvatski fokus).

OTPAD NIJE SMEĆE

Prema Zakonu o otpadu, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2005. lokalna samouprava morala je komunalni otpad odvojeno prikupljati i naplaćivati prema vrsti i količini. Iako je sam projekt zahtijevao velike pripreme, nekoliko su puta odgađani rokovi o sanaciji deponija. Međutim, novac za sanaciju i izrade bezbrojnih tzv. studija se trošio i doslovno krao na sve strane. Sve da bi se 2013. donio novi izmjenjeni Zakon, a po svemu zločinaćki i protunarodni jer kao takav zastupa isključivo interese korporacija. Hrvatsku doslovno pretvara u EU smetlište odnosno u spalionicu EU komunalnog i opasnog otpada. Sam Zakon donešen je protivno hrvatskom Ustavu, direktivama i brojnim konvencijama EU, te bez javne rasprave. Izdvajam samo Arhuršku konvenciju kojom se izostavljanjem lokalne zajednice iz mogućnosti odlučivanja gdje će se što odlagati direktno krši temeljno načelo EU, a to je načelo supsidijarnosti i sami Zakoni RH koji uključuju i odredbe Arhuške konvencije. Kako god, sada se PLANSKI došlo u situaciju kada se više nema vremena ni manevarskog prostora. Jer Hrvatska do 2018. ne smije imati nijedno nesanirano odlagalište otpada i mora ostvariti integralno upravljanje otpadom, do 2020. , te postići 50 % smanjenja otpada.

Da se počelo raditi prema Zakonu i Pravilniku iz 1996. danas bismo vjerojatno raspravljali kako sa 70% prijeći na 80% (i više) odvojenog otpada i planirali bismo dva ili možda tri istinska centra za gospodarenje ostatkom otpada umjesto planiranih četrnaest krivih. Npr. otok Krk danas ima 1300 zelenih otoka, a grad Split nula. Sad kada stručnjaci i sav osviješteni demokratski svijet zastupa Zero Waste, hrvatska odnarođena kasta zastupa spalionice (Zagreb...), suspalionice (Kaštela..) i termoelektrane (Plomin, Ploće...). Pretpostavlja li uopće javnost što se recimo krije iza termoelektrane na ugljen (od 800 MW) u dolini Neretve i zna li nešto o slučaju Cerrajon. Kolumbijskoj kompaniji iza koje stoji Glencore-Švicarska, a iza nje opet MITAN HANDELS - Švicarska, dakle Vanja Špiljak. Tu postoji teza o ulasku RH u EU, kojom je olakšan transport droge na unutarnjem tržištu EU. Izgradnja nove termoelektrane u Luci Ploče, kolumbijskim kartelima bi tako mogla omogućiti ne samo transport u EU, nego i transport u BiH pa i dalje na Balkan i istok. Jeli se tim pitanjima, od kojih je glavna spona i trgovina ugljenom, u kojoj je MITAN HANDELS posredovao za HEP, može recimo dovesti u vezu Vanju Špiljka i Josipa Perkovića. Vjerujem da jer udba i narko mafija po svemu sudeći u Hrvatskoj imaju svoje režimske pokrovitelje.

Dakle, vratimo se otpadu. Struka nam ne govori nego doslovno viče o cirkularnom gospodarenju otpadom pošto je ono ekološki, gospodarski i etički najprihvatljiviji način gospodarenja otpadom. Nasuprot tome, hrvatski nam profiteri i vlastodržci govore o linearnoj manipulaciji smećem i to samo zato što ono koruptivnim pojedincima donosi golemi profit, njihovim kriminalnim organizacijama financijski razvoj, a korporacijama krajnji kapital. Dojam je kako ne mali broj idiota u resornom ministarstvu čak niti ne razlikuju smeće od otpada. Zato već i imamo situaciju gdje nam Slovenci u Hrvatskoj prodaju svoje prerađevine, a dobivene reciklažom iz otpada.

Vrlo je znakovito i doslovno apokaliptično to što se ti Centri za gospodarenje otpadom planiraju raditi uglavnom u vodopropusnim krškim područjima poput Marišćine ili Lećevice u kojoj se tako ubaćena boja i to za vrijeme velike suše, pojavljuje u Jadru (bazen pitke vode za cijelu SDŽ) nakon samo 66 dana. Sve se to radi bez valjanih i neovisnih studija utjecaja na okoliša i usprkos protivljenju brojnih domaći i svjetskih stručnjaka.

Sva je međutim znanost vezana za gospodarenje otpadom u principu vrlo jednostavno i logično rješiva, bar kada se poslušaju rijeći savjesnog i neovisnog hrvatskog stručnjaka g. Stanko Uršića. Temelj je edukacija i razumjevanje tj. razlikovanje smeća od otpada jer on je zapravo vrijedna gospodarska sirovina. Potom koncepcija i strategija. Na taj su naćin npr. Treviso, Muenster, Liezen odvojeno prikupili preko 70% otpada s namjerom rasta i to u vrlo kratkom vremenu. U isto vrijeme bivša ministrica okoliša M. Holy, koja je taj resor nazivala sedamnaestim prasetom kokošarske Vlade, sprovodila je ekološki totalitarizam. Zastupala je ono što je javnosti danas malo poznato; spaljivanje smeća po otocima, cementarama i kruzerima, pa ćak i smeća na moru tj. brodovima spalionicama. Hvala najviše pok. T. Lerotiću, njegovim brojnim dopisima i prosvjedima kako domaćim tako i međunarodnim institucijama što do toga nikada nije i došlo. Holy je u nacrtu zakona dopustila suspaljivanje otpada i u postrojenjima koja nisu tome namijenjena. Za vrijeme obnašanja vlasti na javnoj tribini u Splitu, a na upit člana Povjerenstva za praćenje stanja okoliša GV Grada Kaštela: "Hoće li se cementare u Kaštelanskom zaljevu pretvoriti u spalionice smeća i termoelektrane?"; odgovorila: "Vi mene pilite a ja imam važnija posla!" To je bio odgovor ministrice zaštite okoliša i prirode. Imala je važnijeg posla od zdravlja 300 000 stanovnika.

Nakon njega imamo i "maloga Mihu, velikog kombinatora iz Jaske", smečarskog pripuza kojega danas, upravo po novom Zakonu, u taj najkoruptivniji resor kao četvrtu polugu „gospodarsko-kriminalnog“ razvoja ustolićuje Ćaćić. Naravno sve preko novo stare kriminalne organizacije ( Vinko Mladineo, Sven Müller..) jer kako to i njegovi bliski prijatelji potvrđuju samo je vrebao prigodu dočepati se zaštite okoliša, dok bi početnićki ushićeno uzvikivao „tu je lova“. Bitno za naglasiti i to kako je iz istoga okruženja došao i Božo Kovačević, začetnik svog zla i svih daljnjih ekoloških problema. Međutim, ne može danas više nitko propagirat spaljivanje i suspaljivanje, a u isto vrijeme pričati o nekakvom održivom razvoju. To su dvije dijametralno suprotne i isključive kategorije jer ako se podržava (su)spaljivanje tada se siromaši i uništava država i vlastiti narod. Propagirati danas (su)spaljivanje kao nekakvo konačno ili trajno rješenje, a uz to i stratešku odrednicu hrvatske Vlade, dok nasuprot tome imamo zapravo jedino moguće rješenje - koncept nula otpada, može jedino netko tko je nacionalno odnarođen, ekološki nepismen, interesno potklupljen ili jednostavno rečeno glup i zao. Reakcija na takvo zlodjelo je sada jedino moguća opstojna i nadasve nužna alternativa, a to je sve brojnija samoorganiziranost svih hrvatskih domoljuba ili bar onog dijela osvještenih i slobodoumnih ljudi.. ekološki stožeri u Splitu, Zagrebu, Kaštelima, Lećevici, Marišćini, dolini Neretve i diljem naše Hrvatske.

“Samo nas Svijest određuje kao časne ljude, a samo čista Savjest može učiniti slobodnima.“

Prilog je posvećen svim samosvjesnim i savjesnim ljudima; pok. vizionaru T. Lerotiću, P.Malešu, A. Omanu, znanstvenim i ekološkim (ne koruptivnim) stručnjacima na čelu s cjenjenim g. S. Uršićem, te brojnim drugim ekološkim aktivistima, prvenstveno kaštelanskom Povjerenstvu za pračenje stanja okoliša.

ČINJENICA