Tko su kradljivci ikona?

Pin It

'Ikonomanija' je počela još 29.srpnja 2010.g.: Boris Tadić je simbolično predsjedniku Hrvatske Ivi Josipoviću predao ikonu svete Bogorodice ukradenu iz crkve Svetog Dimitrija u Dalju, u okviru programa vraćanja kulturnih dobara otuđenih iz Hrvatske tijekom rata.

Umjesto izraza 'rat' trebalo je izreći pravu i od obojice prešućenu formulaciju-agresija na Hrvatsku!

Tadić je istakao da poseban značaj pridaje pitanju zaštite kulturnih dobara i kulturnog identiteta na prostoru bivše Jugoslavije(?), gdje je tijekom rata došlo do ugrožavanja kulturnih dobara, devastacije i rušenja manastira i crkava.

Što je previše-previše je, makar to dolazilo iz usta jednog samodopadnog predsjednika jer, primjerice u Dalju nije bilo nikakvog razaranja pravoslavnih bogomolja. U Dalju se desilo nešto sasvim drugo a to je bio teški ratni zločin nad zarobljenim pa pobijenim hrvatskim redarstvenicima.

Sasvim precizno rečeno na Dalj je izvršena brutalna agresija uz pomoć oklopno-mehaniziranih jedinica tadašnje JNA pristiglih preko mosta na Dunavu, upravo iz Tadićeve Srbije! Nakon toga, to mjesto je okupirano, Hrvati u njemu pobijeni ili iz njega protjerani, ostavši u progonstvu sve do trenutka takozvane mirne reintegracije.

Punih sedam godina na tom prostoru nije bilo nikakvih 'ratnih dejstava'.

Svejedno ikona/e je/su otuđena/e (ukradena/e!) i tek danas se vraćaju-kojeg li samo cinizma-u znak dobre volje i pomirbe.

'Saga' o ikonama se nastavlja i dalje pa je ovih dana Tadić donio na poklon agnostiku Josipoviću još dodatnu 31 ikonu te ih vratio na mjesta odakle su tijekom rata 1991.−1995. ukradene i odnesene u Srbiju (tako, doslovno 'ukradene' piše Pavićeva neovisna 'Slobodanka').

Najveći dio umjetnina koje su vraćene Hrvatskoj, njih ukupno dvadeset i šest, pripada manastiru Uspenja Bogorodice u Krupi.

Frapantno zvuči slijedeće: Ovih tridesetak pokradenih umjetnina koje donosi Boris Tadić samo su jedan posto kulturnoga blaga koje potražuju razni manastiri, crkve i samostani te pojedinci u Hrvatskoj. Ukupan broj takvih potraživanih predmeta veći je od tri tisuće.

Priču ispričanu o Dalju mogli bi prenijeti i na područje oko manastira Krupa koji je nakon 'balvan-revolucije' potpao pod ingerenciju Martić-Babićeve paradržave, SAO-Krajine, još u kolovozu 1990.g. i ostao pod srbo-četničkom čizmom sve do 'Oluje'-1995.g., pa se postavlja pitanje tko je i zašto pokrao to vrijedno kulturno blago?

Jer, ako je nešto ukradeno to je onda učinjeno zbog vlastite koristi kradljivaca a ne zbog nekakvog plemenitog 'filinga' u svrhu očuvanja spomenika kulture i kulturnog blaga. Tim više što ni manastir Krupa nije 'Olujom' razoren a pogotovo ni 'ogrebana' nije bila crkva Svetog Dimitrija u Dalju!

Za razliku od, primjerice crkve Gospe od Utočišta u Aljmašu potpuno sravnjene sa zemljom iz čijih ruševina je pukim slučajem sačuvan tek kip Bogorodice….pa Tadić i nema više što vratiti!

A to isto vrijedi i za do temelja srušenu prelijepu crkvu Svetog Mihovila u Kijevu koja je služila JNA-avijaciji kao meta za uvježbavanje 'bojevog' raketiranja ili crkvu Svetog Ante u Kninu koja je srušena iz pukog šovinističkog iživljavanja….mimo bilo kakvih 'ratnih dejstava'!

Svakako, prije razaranja crkve su temeljito 'očišćene'!

Bilo kako bilo krađu ikona nisu izvršili Hrvati niti hrvatski vojnici nego upravo pripadnici srpskog naroda, svejedno jesu li to učinili civili, pripadnici JNA ili domaći četnici-'kleptomani'….pa je i povrat tog blaga priznanje Tadića za sramotnu pljačku njegovih sunarodnjaka!

A bilo bi daleko bolje glede pomirbe da nam je Tadić ponudio obeštećenje za onu silnu kolonu opljačkanih traktora, kombajna, stoke sitnog i krupnog zuba kao i tvorničkih strojeva koji su nakon pada Vukovara i drugih mjesta Istočne Slavonije masovno, kao ratni plijen, odneseni u Vojvodinu i nikad nisu vraćeni vlasnicima u Hrvatsku. Pa, sjetimo se samo ukradenih drvenih skulptura iz okupiranog Ernestinova, kiparske kolonije 'Petar Smajić' ili lipičkih lipicanaca!

A mogao je Tadić u znak iskrene pomirbe donijeti barem jedan bianco-ček za 'pokriće' otetih, stotine tisuća tona nafte koju je ratni zločinac Željko Ražnjatović-Arkan godinama koristio s naftnog polja u Đeletovcima kao i stotina tisuća litara vina koje je ta četnička, kokošarska bagra polokala u Erdutu i Iloku….graševine, traminca i pinota!

Pljačkala je ta srbo-četnička banda doslovno sve čega se dočepala bez ikakve milosti...

Ne samo da je pljačkala 'svoje' ikone nego i krave-muzare iz Konavala, crepove s krovova, trgali su parket i vrata iz 'štokova', radijatore, pipe sa sudopera, Bukovčeve slike iz mauzoleja Račić u Cavtatu, zlatne kaleže iz tisuća porušenih, ali katoličkih crkava.

Devastirali su i mauzolej obitelji velikog Ivana Meštrovića u Otavicama pretvorivši ga u javni WC, čak su Terezi Kesoviji i klavir 'otuđili' a sve je to bilo neprikosnoveno, mahom privatno vlasništvo! Jedino što nisu ukrali to su minska polja smrti diljem lijepe naše, koja su Hrvatima za dugo sjećanje ostavili a branu hidrocentrale Peruča nisu mogli ukrasti pa su je stoga u divljačkom bijesu s 20 tona TNT-a pokušali razoriti, u siječnju 1993.g.!

Nu, hvala Bogu, i Josipović je uzvratio istom mjerom pa je svom kolegi na prigodnom noćnom tulumu u 'Muzeju za obrt' darovao jednu blistavu 'hrvatsku ikonu'-Severinu da mu peva 'Dalmatinku-Srbijanku' ili onu domaću, srbijansku: 'Zlatibore, pitaj Taru'.

Bilo je veoma emotivno čuti, prema medijima, njihov intimni dijalog, improviziram….

Tadić:

«Severina, ti možda i ne znaš, ali ja se budim s tobom svako jutro!»; opa bato!

Severina uzvraća puna putene želje:

«Tadiću, dat' ću ti sve što voliš!»

Ipak, vrhunac te kulturološke perverzije bio je nastup predsjednikova savjetnika za frankofoniju, ukrajinsko-mostarskog talibana, Predraga Matvejeva, koji je poklonivši se Tadiću izjavio:

«Naše Jugoslavije više nema pa stoga njegujmo vječno nam bratstvo i jedinstvo!»

Eto, tako veli 'Josipovićev frankofon' koga su čak i sami Francuzi preko noći protjerali s pariške Sorbone jer im se pokušao Židovom lažno predstaviti!?

E pa….laku noć, moja Hrvatska!

damir kalafatić