Hoće li se Tadić ispričati za srbijansku agresiju?
- Detalji
- Kategorija: Damir Kalafatić
- Objavljeno: Ponedjeljak, 01 Studeni 2010 20:13
Ne, neće, nije mu to ni na kraj pameti, jer: «Žalim zbog Vukovara. To nije samo gesta…Uvek sam bio prijatelj Hrvata», reče to emotivni Boris Tadić 'našem' Morgenbalatt-u; suza mi na oko dođe!
Poklonit će se lepi Bora skupa s našim slabokrvnim Ivom i na Ovčari ali odmah potom, njih 'obadva', i Srbima pobijenim u Paulin Dvoru, njih 19, kako bi upozorili na 'tranziciju' krivnje!
A taj nesretni Paulin Dvor u neposrednoj je blizini lijepog hrvatskog grada Osijeka koji umalo nije postao ruševinom poput grada-heroja, Vukovara!
Pa da ne bi uvijek o Vukovaru, evo ponešto i o zaboravljenom Osijeku:
U tijeku bjesomučnih napada na grad veliki broj stanovnika Osijeka napustio je svoja 'kućna ognjišta' a mnogi od onih koji su ostali, bili su žrtve barbarske agresije srbo-četničke soldateske. Najveći broj stradalih bili su civili poput one vozačice tramvaja….ili onog nesretnog snimatelja HTV-a čiju je kameru JNA-tenkista iz neposredne blizine, eto, zamijenio zoljom!
Pobijeni nisu bili samo građani Osijeka, već i drugi ljudi koji su došli pomoći obrani sa svih strana opkoljenog grada…Doslovno, grad se našao u smrtonosnoj klopci gdje su građani figurirali kao glineni golubovi na športskoj streljani …izloženi kanonadi agresora iz sveg oruđa….izuzev A-bombe!
Bila je to zločinačka, ubojita agresija vaših sunarodnjaka-Srba, emotivni predsjedniče Tadiću, a to je riječ koja se nikada neće prevaliti preko vaših usta….
Vi izbjegavate i spomenuti tu adekvatnu imenicu jednako kao što je izbjegava i Haaški sud, premda je svakom iole poštenom čovjeku jasno da se rat nije vodio, primjerice, u srbijanskoj Šumadiji nego u Hrvatskoj, stiješnjenoj za trećinu okupiranog teritorija i uz humanitarni teret od impozantnih pola milijuna ratnih izbjeglica, što 'domaćih' što 'uvezenih' ….iz Bosne!
Morbidno je veličinu zločina mjeriti brojem pobijenih ljudi ali se ne može zanemariti činjenica da je brojka stradalih građana Osijeka u srbo-četničkoj agresiji pedeset puta veća (50x19=950!) od, isto tako, nedužno ubijenih srpskih žitelja Paulina Dvora.
Sasvim precizno:
Od 2.svibnja 1991. do 26. srpnja 1994. u osječku bolnicu primljene su 5.222 žrtve ratnog zločina-srpske agresije, od kojih je 954 bilo mrtvih-ubijenih dok je veliki dio ranjenih postao trajnim, doživotnim invalidima; genocid, itekako!
Posjeta srbijanskog predsjednika navodno je neslužbena, pa, kako to i sam kaže ne bi trebala imati političke konotacije. No, unatoč tome Tadić će nakon Ovčare posjetiti i Paulin Dvor, pokloniti se i srpskim žrtvama i to sve u pratnji našeg blijedog predsjednika.
Samo naivnim, hrvatskim budalama nije jasno kako ta, blago rečeno 'neukusna posjeta', ima za cilj izjednačavanje krivnje sukladno nedavnom, Pusić-Teršeličkinom REKOM-simpoziju o nebuloznoj tranzicijskoj pravdi!
Ili, kako to lijepo Tadić kaže:
'Davno sam odlučio posjetiti Vukovar, ali sam uvijek smatrao da odlazak tamo ne treba vezivati uz službeni posjet. Dolazak u Vukovar dio je moje ljudske i političke filozofije da se treba pokloniti nevinim žrtvama rata koji je pogodio(?) područje bivše Jugoslavije, da treba(politički, dakako!!!, nap. a.) zatvoriti tu tešku stranicu naših odnosa u 20. stoljeću i okrenuti se 21. stoljeću'.
Dakle, prema Tadiću (građanski?, nap. a.))rat je poput elementarne nepogode-groma pogodio područje bivše Jugoslavije a Srbija(također dio bivše države!) posljedice rata je 'osjetila' tek u 'velikoj brizi' za onih sedam tisuća 'zarobljenih' Hrvata nakon pada Vukovara koji su završili po konc-logorima diljem Srbije.
Na mučilištima i stratištima koje ta, demokratski uljuđena-Tadićeva Srbija ni danas, de iure ne priznaje!
Uistinu, laž i licemjerstvo…a demokracija u Srbiji je toliko uznapredovala da Narodna skupština te zemlje upravo ovih dana raspravlja o pravnoj rehabilitaciji četničkog krvoloka Draže Mihailovića…antifašiste poput 'našeg' Josipovića!?
Treba istaći da je zločin u Paulinu Dvoru dugo zataškavan ali je konačno izišao na svijetlo dana, pa je jedan od počinitelja-pripadnik 130 HV-brigade, 2004,g. i osuđen na 12 godina tamnice a drugom počinitelju se u obnovljenom postupku upravo sudi. Za razliku od toga za zločine srpskog agresora počinjene tijekom razaranja Osijeka nitko nije odgovarao; počinitelj je do danas ostao nepoznat, nekažnjen unatoč 'tranzicijskoj pravdi'!?
Osim nasumce pobijenih građana pričinjena je i strahovita materijalna šteta pa ću navesti samo neke od njih:
Prelijepa osječka katedrala 'Svetih Petra i Pavla' pogođena je čak sa 114 topničkih projektila velike razorne snage a raketama iz VBR-a uništeno je osječko kazalište; kulturocid!
U predgrađu Osijeka, u Sarvašu, rušenje tornja katoličke crkve izvršeno je temeljem morbidne 'narudžbe' beogradske televizije….
I još nešto 'bizarno':
Preciznim gađanjem agresorske artiljerije pogođen je i osječki tramvaj pri čemu je poginula vozačica i dva putnika-civila!
E, gospodine Tadiću to ni Huni a ni Avari nisu radili!
Doduše, još u lipnju 2006.g. u Osijeku je podignuta optužnica protiv Veljka Kadijevića (zaštićenog ruskog imigranta), generala bivše JNA i saveznog sekretara za narodnu obranu SFRJ, te 'Hrvata', Zvonimira Jurjevića, zapovjednika Ratnog zrakoplovstva, zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.
Rezultat Bajićeve potrage:
'Stavit ćemo im soli na rep'!
Vjerojatno Tadić i nema mandat (koncenzus delegata) srbijanske narodne skupštine za ovu žalopojnu ispriku jer što bi na to rekli Šešeljevi radikali koji čine skoro pa polovicu biračkog tijela a oni se ni danas nisu odrekli snova o Velikoj Srbiji!?
Ne čudimo se Srbinu Tadiću, čudno je to što pravnik Josipović, 'Hrvat', nije u stanju pokazati svom prijatelju da isprika i duboko žaljenje za 'događanjima' nisu dovoljni da bi se time kompenzirala zločinačka agresija i nadoknadile ratne štete. Pače, taj politički beskičmenjak već će se sutra odreći i hrvatske tužbe za genocid a time i tužbe za naknadu ratnih šteta koje su uredno evidentirane i još 1999.g. s tužbom predane Međunarodnom sudu pravde u Haagu, ICJ-u!
I jedan i drugi bi trebali pročitati knjigu Veljka Kadijevića: 'Moje viđenje raspada', Bgd 1993.g., pa ni jedan ni drugi ne bi više imali nikakve dileme oko definicije genocidnog agresora….plan srpske agresije u toj knjizi je do u tančine opisan sukladno Čosićevoj SANU-doktrini!
'Uvek sam bio prijatelj Hrvata', reći će Tadić kome je i danas «OLUJA zločin koji se ne zaboravlja!»
-E, moj Tadiću, od vašeg prijateljskog zagrljaja umalo nam kičma nije pukla, toliko je čvrst bio!
damir kalafatić
A za kraj evo jedne prigodne pjesmice pa neka je 'obadva' uglas pročitaju na Ovčari(autor: prof. M.Bagarić, Sisak, 7.travnja 1993.g.):
Da se to više nikad ne ponovi, gospodine Tadiću, ali, nikada više u mojoj, našoj Hrvatskoj!
