Totalna pomrčina na Sunčanom Hvaru!

Pin It

Hvar je, naravno, jedno od najljepših mjesta za odmor u Hrvatskoj-Bogom dani biser Jadrana. Možete ga percipirati u visoravni između planine Sv. Nikole i Huma koja je djelomično pod borovom šumom, a dijelom je obradivo područje. Hvar je najsunčaniji otok na Mediteranu sa 7,7 sunčanih sati dnevno, 2715 godišnje, a prosječna temperatura u siječnju iznosi 8,4 C °. Postoji samo 3,8 oblačnih sati dnevno a najviša zabilježena temperatura je 37 C ° u 1935.g.

To su glavni razlozi koji omogućuju zimski ali i zdravstveni turizam na otoku Hvaru jer otok ima blage zime i topla i sunčana ljeta a Jeseni su toplije od Proljeća. Turizam se na otoku Hvaru pojavio davno: Prvo su mnogi istraživatelji, avanturisti, arheolozi i prirodoslovci posjećivali otok. Neki od njih su dolazili na studij minerala, vegetacije kao i prastare otočke povijesti. Biskup Juraj Duboković počinje razvijati prvi organizirani turizam s Higijeničkim društvom u Hvaru davne 1868.godine. U to vrijeme je bio izgrađen čak i prvi hotel u Dubokovićevoj kući s 13 soba i restoranom. Dakle, može se slobodno kazati da je turizam na Hvaru počeo prije više od 140 godina!

E sad, nakon tih 140 mirnih godina dođoše opet neki novovjeki moderni avanturisti-gusari u ekipi nekakve anonimne ORCO-grupe (dakako, neprovjerenog boniteta!?). Ustvari, radilo se o velikim mešetarima nekretnina čije se 'turističko znanje' svodi na bizarnu šverc-matricu: Podmiti pa kupi od naivnih(?) hrvatskih budala prekrasne objekte za bagatelu, neodgovorno obećaj 'brda i doline' u 'virtualnoj dokapitalizaciji' pa onda otpusti djelatnike i na kraju sve to skupo prodaj. Pravi je to 'biznis' u dlaku jednak onom kojeg je talijanska ekipa braće Ladini (u Trstu ih od milja zovu 'Ladrini'=lupeži!) iz tvrtke 'La Distributrice' (u prijevodu 'Raspakiračica') napravila u identičnom slučaju danas već propale tekstilne tvornice 'Dalmatinka'-Sinj.

Punih pet godina vladala je metaforički rečeno prava 'pomrčina' na inače sunčanom Hvaru, pa pročitajmo zajedno dio iz peticije ogorčenih i očajnih građana Hvara i malih dioničara, 24 svibnja 2009.g.: „Vlada RH i Fond za privatizaciju su potpisali tajni sporazum(koji do danas nije ugledao svijetlo dana kao ni onaj između INA-e i mađarskog MOL-a, nap. a.)?) o tobožnjem 'Javnom Privatnom Partnerstvu' s ORCO grupom, koji je protuzakonit i štetan za svih, jer se je ubrzo uspostavilo da je to 'JAVNA PRIVATNA PLJAČKA'. Oštećen je državni proračun-budžet za najmanje 570 milijuna kuna, zatim tvrtka 'Sunčani Hvar', grad Hvar, izvorni vlasnici, bivši i sadašnji zaposlenici (njih 380) i građani grada.

ORCO nije ispoštovao brojne točke ugovora, već je, nasuprot tome, u posljednjih četiri godine besramno zadužio tvrtku za čak 470 milijuna kuna, više nego što je sada uopće tržišna vrijednost cijele tvrtke. Dodatno je opteretio 'Sunčani Hvar' s hipotekarnim kreditima za 52 milijuna Eura. Nadalje, ogromnu investiciju na otoku Obonjan kod Šibenika od preko 100 milijuna Eura, ugovorom je prebacio na teret 'Sunčanog Hvara', a već su protuzakonito počeli s rasprodajom naših hvarskih hotela i ostalih nekretnina. ORCO je svojim nesavjesnim, megalomanskim i neprofesionalnim poslovanjem, isisavanjem novca iz tvrtke, pranjem novca doveo tvrtku u katastrofalno stanje i uništio destinaciju koju su Hvarani mukotrpno generacijama stvarali više od 140 godina.“ Pisali su očajni Hvarani i 'satniku' Sanaderu, pa i onom bivšem Predsjedniku-vicmaheru, koji se je godinama-poput pravog gotovana-'mukte' odmarao u Bakarićevoj vili na Hvaru…..i sve je to bilo uzalud!

A sad usporedimo: Nakon propalog dogovora između ORCO-grupe i Hrvatskog Fonda za privatizaciju o modelu restrukturiranja hotelske tvrtke 'Sunčani Hvar', predsjednika ORCO-grupe, Jean-Francoisa Otta, policija je privela na razgovor ….nakon kojeg je taj veliki meštar 'pranja novca' i 'trgovine' hrvatskim nekretninama odmah dao 'petama vjetra' i pobjegao u rodnu mu Francusku!? Sada mu se može 'staviti soli na rep'!

Nažalost, tako to radi naš USKOK, naš Mladen Bajić, naše Pravo-suđe, naš Kara-Marko, naš brižni hvarski gradonačelnik Pjerino Bebić, naš Fond za privatizaciju-koji je sve to i zakuhao, za razliku od primjerice austrijskog pravosuđa koje je bivšeg premijera Ivu Sanadera odmah strpalo iza rešetaka i sudit će mu u Austriji zbog navodnog pranja novca u jednoj Tirolskoj banci! E, pa kako se aljkavo odnosimo prema svekolikom 'srebru iz bakine škrinje' ništa bolje nismo ni zaslužili…..

Uzgred napomenimo da je već trakavičja afera sa 'Sunčanim Hvarom' izazvala najveću krizu ondašnje SDP-koalicije jer su 2002.g. odbijeni veoma jaki ponuđači, primjerice Terme-Čatež s ponudom od 45 milijuna Eura ili slovenski Kompas od čak 62,6 milijuna eura! Dolaskom Sanadera na vlast za novog gazdu Sunčanog Hvara odabran je domaći fond Quaestus Borislava Škegre. No, i on je ispao iz igre nakon što su u javnost iscurili podaci koji su navodno pokazali da se de facto radilo o jako jeftinoj privatizaciji a ne javno-privatnom partnerstvu, kako se najavljivalo. I na kraju cijele ove žalosne priče, 2005.g., ’Sunčani Hvar’ je pod krinkom javnog privatnog partnerstva, a ustvari ’ispod žita’, prodan grupi ORCO ali po ’modelu jeftine hrvatske privatizacije’-tajnim ugovorom s partnerom čija je osnovna djelatnost trgovina nekretninama….a ne turizam! Tko je za to odgovoran prosudimo sami, uglavnom, jedno je jasno: Nakon tri provedene ’virtualne’ dokapitalizacije ORCO je postao i većinski vlasnik, a Grad Hvar nije dobio ni "d" od obećanih javno-privatno-partnerskih 25 posto plus jedna dionica.

Tako je na Hvaru okončano silno zaklinjanje Sanaderove vlade u nacionalni interes i projekt javno-privatnog partnerstva koji će ga zaštititi. Bezbroj je primjera privatizacijskog lopovluka pa ću navest još samo jedan, veoma sličan: Hotel Excelsior u Dubrovniku-primjer je Linićeva pogodovanja SDP-ovim tajkunima. Po Linićevu nalogu 'prodan' je hotel Excelsior u Dubrovniku, jednom englesko-hrvatskom 'biznismenu'; po mnogima turističkim djelatnicima to je najvredniji turistički objekt u Hrvatskoj….čiji kapaciteti su permanentno bili 'prebukirani'! Za Excelsior je u gotovini plaćeno svega milijun DEM-a ali je preuzet i nemali dug od 34 milijuna DEM koliko je Dubrovačka banka potrošila na uređenje tog hotela nakon što su u njemu bile ratne izbjeglice. Stvar je u tome što taj dug nije otplaćivao novi vlasnik već se dug otplaćivao iz poslovanja hotela. Godine 2002. jedan tjednik objavljuje podatak da je od samo jednogodišnje zarade Excelsiora novi vlasnik nadoknadio milijun maraka koliko je platio hotel, otplatio kreditnu ratu hotela i još nešto….zaradio.

Dakle, kao što su komunisti poslije 1945. godine otimali privatno vlasništvo, tako su ga od 2000. neo-komunisti davali svojim pouzdanicima. Većina ljudi smatra da je zapravo hotel poklonjen, jer ako će sam hotel vraćati dugove, onda ispada da smo hotel prodali za ništa.

Dakle, Slavko Linić dubrovački hotel Excelsior prodaje po cijeni-kako je javno i gnjevno svjedočila tadašnja ministrica turizma Pave Župan-Rusković-trideset puta nižoj od vrijednosti hotela, sic! Ministrica je ubrzo nakon toga i abdicirala! Ovome treba dodati samo još i slijedeće: „ZAGREB/BALI, 16. veljače - Vlasnik lanca ekskluzivnih hotelskih naselja Aman-Resort, Židov Adrian Zechsa i novi vlasnik hrvatskog hotela Excelsior potpisali su u subotu na Baliju(?) sporazum o zajedničkom ulaganju u taj dubrovački hotel u nazočnosti predsjednika Stjepana Mesića i većine članova hrvatskog izaslanstva, javio je Hrvatski radio.

Aman-Resort ekskluzivan je lanac sa samo 12 hotelskih naselja, koji ukupno imaju 500 kreveta, a izgrađeni su na pet kontinenata.

Kako se doznaje iz izvora u hrvatskom izaslanstvu koje prati Mesića na njegovoj azijskoj turneji, hrvatski je predsjednik prije potpisivanja sporazuma razgovarao sa Zechsaom o osnovnim načelima funkcioniranja takvih malih luksuznih hotela. Tijekom razgovora, Mesić je izrazio nadu da će Zechsa početi realizirati takva hotelska naselja u Hrvatskoj“(Vjesnik, vanjska politika, 17.veljače 2002.g.). Za one koji ne znaju o čemu je bilo riječi, radilo se o najobičnijoj prodaji luksuznih apartmana hotela Excelsior; pametnom dosta!

damir kalafatić