Ograde, ili pleteri?

Pin It

Sada "vođe" govore kako će ostati, ali istovremeno se "ograđuju" od jednog od glavnih problema Branitelja - ideološkog progona od strane šugoslavena i njihovih pomagača - a rijetko koji simbol rata šugoslovena protiv Branitelja je toliko jasan koliko ta vječna bitka protiv NAŠEG pozdrava - ZA DOM SPREMNI.

Do dana današnjeg mediji u Hrvatskoj, vođeni postjugoslovenskim zločincima i njihovim pomagačima nisu željeli jasno i nepristrano Hrvatima objasniti zbog čega su hrvatski Branitelji krenuli u prosvjed.

U prosvjed se krenulo zbog nekoliko točaka:

1. - protiv jugoslavenizacije Hrvatske i izjednačavanja srbijansko-crnogorskog (kasnije i mudžahedinskog) agresora i hrvatskog Branitelja, odnosno negiranja deklaracije o Domovinskom ratu i njegovom obrambenom karakteru, potvrđenome na Međunarodnom sudu (ICTY).

2. - protiv uništavanja svih tekovina Domovinskog rata, odnosno bitke protiv svih onih koji pod krinkom "antifašizma" u Hrvatsku pokušavaju vratiti totalitaristički i komunistički sustav, uništiti hrvatsku demokraciju i zadržati svoje nečasno stečene položaje, a koje su stekli kao službenici, osobe ili ustanove koje su bile na vlasti tijekom jugoslavenske diktature.

3. - protiv osvete nad hrvatskim Braniteljima i hrvatskim narodom općenito, i vraćanjem Hrvatske u neki novi okvir neke nove "jugoslavije", koju nazivaju "regijom", i hrvatskome je Narodu naturaju kao nešto prirodno i nakon što se Hrvatska u krvavome ratu oslobodila i stekla neovisnost, te donijela zakon o tome kako se više nikada neće udruživati sa susjednim zemljama niukakve jugoslavije, pa niti "regije".

4. - protiv sustavnog šikaniranja hrvatskih Branitelja u DOSLOVNO SVIM aspektima života u zemlji koju su obranili i za nju dali svoje zdravlje, dijelove tijela - živote.

To je šikaniranje jasno vidljivo u apsolutnoj nebrizi o hrvatskim Braniteljima, bila tu riječ o nepridržavanju zakona o zapošljavanju, medicinskoj brizi, školovanja djece poginulih Branitelja, stambenog zbrinjavanja, prava na pravično suđenje, itd...

dakle ponavljam: - NA DOSLOVNO SVIM ASPEKTIMA, u doslovno svim državnim ili privatnim ustanovama, na svakom životnome polju se danas u Hrvatskoj nitko ne pridržava niti jednog zakona o hrvatskim Braniteljima, niti itko o tome vodi računa.

U svemu postoje iznimke, naravno, ali je li sustavno šikaniranje i maltretiranje hrvatskih Branitelja, invalida ili ne, a od strane države i njenih zakona i zakodovaca - ono što su oni zaslužili - ostavljam vama na prosudbu.

To su neka od najvažnijih pitanja zbog kojih je prosvjed u Savskoj 66, na današnjem Trgu nevenke Topalušić - započeo.

Već u dva se ozbiljna pokušaja "iznutra" pokušavalo maknuti šator koji je već skoro 500 dana simbol prosvjeda hrvatskih Branitelja.

Branitelji su u tim slučajevima, kao i u ostalim - jednostavno odgovorili kako može otići tko god želi, ali kako će oni koji žele ostati i prosvjedovati do rješenja problema, bez obzira hoće li s njima ostati "vođe", ili neće.

Kako se sada čini, krenulo se drugom taktikom.

Sada "vođe" govore kako će ostati, ali istovremeno se "ograđuju" od jednog od glavnih problema Branitelja - ideološkog progona od strane šugoslavena i njihovih pomagača - a rijetko koji simbol rata šugoslovena protiv Branitelja je toliko jasan koliko ta vječna bitka protiv NAŠEG pozdrava - ZA DOM SPREMNI.

Sada se dakle, Branitelje pokušava otjerati tako što će im se pokušati do kraja zgaditi sve za što su se zadnjih skoro 500 dana patili, pa neka u rezignaciji odu sami, a ostat će samo "vođe", a i neki novi "vođe", koji su se tek sad pojavili.

Jer pozdrav ZA DOM SPREMNI je simbol kojega je na ramenu nosio i ovaj jadni Đuro Glogoški kad ga je četničko-jugoslovenska granata raznijela na 4 strane svijeta, a danas ga se, nakon skoro 500 dana prosvjeda - pritišće neka se on "ograđuje od toga"??

Blago nama.

Predsjednik sljednika komunističke partije jugoslovije - milanović često sa kojekakovih govornica svima dobacuje radikalni komunistički slogan - "no passaran", i nitko ga zbog toga ne uhićuje, nitko ne proziva, a kamoli se itko od toga "ograđuje".

A hrvatski se Branitelji moraju odreći pokliča uz kojega su ginuli? Zbog čega?

Evo pojašnjenja zbog čega se hrvatski Branitelji i Hrvatska država NE SMIJU odreći ili "ograđivati" OD IČEGA iz svoje povijesti:

Razlozi su vrlo jednostavni - ako se odreknete prsta, samo je pitanje vremena kada ćete izgubiti ne samo šaku, već i ruku.

Pa proučimo malo povijest hrvatskog odricanja:

Još od 1945-te su jugosloveni i pobratimi im četnici Hrvate u jugoslaviji ideološki predstavljali kao genetske zločince, koljače i vragove, čak i nakon što su nad nama napravili onakav genocid o kojemu svjedoče bezbrojne jame pune kostiju djece, žena, i muškaraca - mladih i starih jednako.

Od Bleiburga preko svih postaja Križnoga puta kojega su hrvatski mučenici pretrpjeli uzduž i poprijeko čitave tamnice Hrvata zvane jugoslavija, od strane njegovih "antifašističkih" tamničara i krvoloka, zemlja je zasijana kostima, pletenicama, i odavno osušene krvi Naroda čiji je jedini krimen bio to što su Hrvati.

Od 1945-te se Hrvati toga naslijeđa ODRIČU, i "ograđuju". O tome se nije smjelo pisnuti, pisati, niti šaptati, osim u onome obliku u kojemu su to "antifašisti" opisivali.

Sve su to "antifašisti" potrpali u zemlju, zazidali, povapnili, i onda udrili evo već više od 70 GODINA guslat o "narodnoj pravdi", "zasluženoj" osveti i zločinstvu Hrvata.

Do čega nas je to "ograđivanje" dovelo? Do pokolja u Dalju, 1991.

Iz svega hrvatskoga su za vrijeme "antifašističke" jugoslavije napravili ustaštvo i fašizam, i svaka novorođena hrvatska beba je po njima odmah zločinac i filofašist.

Za vrijeme "antifašističke" jugoslavije Hrvati su se u velikoj mjeri odrekli čak i svoje nacionalnosti; "ograđivali" su se od nje ne želeći biti etiketirani kao "zločinci i filofašisti".

Do čega nas je to "ograđivanje" dovelo? Do pokolja u Erdutu, 1991.

Povijesni pozdrav Za DOM SPREMNI su "antifašisti" proglasili "zločinačkim", povijesni grb "ustaškim", čitavu povijest, pogotovo Hrvata u Bosni "zločinačkom", i svaku natruhu ljubavi za svoju zemlju i Narod i dalje krste rječju "fašizam".

Dan danas se čak i oni koji su sa tim grbom na stijegu, rukavu krvave košulje ili sa značkom na kapi mučili i krvarili - od tih simbola i pozdrava "ograđuju"?

Do čega nas je to "ograđivanje" dovelo nakon kraha "antifašističke" jugoslavije?

Do paklenog ubijanja čitavog Vukovara, 1991.

Sve je u "antifašističkoj" jugoslaviji bilo upereno protiv hrvatskog Naroda i države, i uvijek smo bili dežurni krivci za sve zlo - a sva ta ujedinjena vječna bitka protiv Hrvata i Hrvatske zvala se, i danas se zove - "antifašizam". Nacionalizam su "antifašisti" zajedno sa pobratimima im srbijanskim velikosrbiskim fašistima proglasili - čime drugo nego "fašizmom".

Tijekom čitave "antifašističke" jugoslavije su se Hrvati "ograđivali" od nacionalizma, iako je u srbiji "patriotizam" bez ikakove prepreke rastao, a i dalje raste kao gljiva iza kiše, odmah uz bok četničkom "antifašizmu".

Do čega nas je to "ograđivanje" dovelo? Do Škabrnje, 1991.

Godine 1990-e, nakon rušenja komunističkih sustava u Europi i Rusiji, plodovi takovog "hrvatskog antifašizma", potpaljenog sa 55-godišnjim mantranjem o "hrvatskim zločinima, ustašama i vječnom fašizmu" su u raspaloj jugoslaviji bogato rodili svojim gorkim plodovima.

Dok su se sve europske zemlje u našem susjedstvu tada oslobađale komunističkog jarma, jugoslovenski "antifašisti" ujedinjeni u Udbi i KOS-u, i njihovi pobratimi srbijanci su nepatvorenom mržnjom na noge digli većinu pravoslavnog življa u Hrvatskoj - plašeći ih jačanjem tih vječnih "narodnih neprijatelja" Hrvata, "endehazijom", "ustašama i fašizmom".

Te su iste pravoslavce naoružali oružjem opljačkanim Hrvatima, u pomoć im poslali čitavu srbijansku "jna", koja je onda smatrana 4. vojskom u Europi, ojačali ih sve srbijanskim dobrovoljačkim četničkim bandama, i krenuli u rušenje, paljenje, silovanje i pljačku Hrvatske i Hrvata.

Jugoslovenski "antifašistički" podmladak poput milanovića i ostatka današnjeg sdp-a su ili dezertirali u inozemstvo ili se na sve druge moguće načine izvukli iz dužnosti obrane Hrvatske, neki su se od njegovih barjaktara ministara čak i priključili braći četnicima na barikadama, dok su se bataljuni PETE KOLONE - njihovih očeva, djedova i ostale rodbine zakopali duboko u gradove koje srbijansko topništvo i zrakoplovstvo nije moglo doseći, i otamo radili dvije stvari.

Prva stvar je bila ta što su na sve moguće načine pomagali srbiji okupirati Hrvatsku.

Druga stvar je bila sveopća pljačka Hrvatske i svih njenih stanovnika.

Hrvati su se stavili pod isti stijeg, i sa pozdravom ZA DOM SPREMNI obranili svoj Dom - svoju Hrvatsku.

Hrvatski su Branitelji tada zbog osjećaja svete dužnosti, časti i pravde, uz jedino Božju milost napravili naizgled nemoguće.

A što danas rade isti ti "antifašisti", i dalje uz svesrdnu podršku njihovih pobratima srbijanaca i četnika?

Eksplicitnije - što radi milanović i čitava njegova komunistička partija, uz svesrdnu podršku pupovca, stanimirovića, document-e i ostalih "antifašista"?

Svakodnevno po svim medijima plaše narod čime?

Plaše ih jačanjem tih vječnih "narodnih neprijatelja" Hrvata, "endehazijom", "ustašama i fašizmom". Plaše ih novim ratovima, prijete "narodnim ustancima na ulicama", niti nekoliko mjeseci nakon što su slali oklopljene milicajce na 100%-tne invalide U CRKVI.

I to onda nije podrivanje države, poziv na novu pobunu i novi rat; huškanje na linč i nakraju krajeva - čisti fašizam? Ne, nego su te i takove spodobe i dalje zastupnici u hrvatskom saboru, i ustanovama hrvatske države?

Pa dok se sve to naočigled svih događa, neometano, isto kao i dan prije prvih balvana koje su "antifašisti" i četnici zajedno 1990-te srušili i pobacali po hrvatskim cestama - Tko to danas ima pravo od mene tražiti odricanje i "ograđivanje" od pozdrava ZA DOM SPREMNI?

Pa treba jasno i glasno reći - NEMA TOG "VOĐE", a ni vožda.

Pa kada npr. - jedan od tih "ograđivačkih" pisaca u Hrvatskoj još prije 3 godine, u uzletu kukuriku "antifašista" napiše, između ostalog, kako "postoje tisuće razloga da se hrvatska književnost dokine, a ni jedan razlog da se i dalje održava na životu", dok se svakodnevno iz riječi i djela milanovića i njegove partije skoro to isto može čuti za čitavu hrvatsku državu - je li onda zaista vrijeme za prestati se "ograđivati", povući crtu u prašini i reći:

Nek je pedalj široka, i pedalj dugačka, al nek bude slobodna?

Ili je vrijeme za nova, i nova, a uvijek ista, stara "ograđivanja? Ima li u ovoj zemlji više itko normalan?

 

Darijo Strehovac - Streh