Kad Bog plače
- Detalji
- Kategorija: Darijo Strehovac Streh
- Kreirano: Četvrtak, 24 Prosinac 2015 18:03
- Objavljeno: Četvrtak, 24 Prosinac 2015 18:03
Svima kojima nije kristalno jasno: mame, tate, none i noni današnjih vladara hrvatske su krvavo preuzeli vlast 1945. Oni su tada preko krvi otprilike milijun duša Hrvata stvorili SVOJU, šugoslovensku hrvatsku, a u njoj mjesta za Hrvate nije bilo.
Godina 1990.-a trebala je biti samo točka na i; gaženje i zakapanje i zadnje ideje o ikakvoj SLOBODNOJ Hrvatskoj.
Nisu računali jedino na Boga svemogućega, koji je šačicu neiskvarene mladosti, prepunih nade i vjere u život, svjetla u liku hrvatskih Dragovoljaca pretvorio u svoj instrument, te je sa nama kao magarećom čeljusti u ruci porazbacao srbe i slavoserbe na sve strane svijeta, i tim je udarcem vratio Hrvatsku hrvatima.
Nažalost, magareća čeljust se jednom stvorena, ne može vratiti u svoj prvobitan oblik ljudi od krvi i mesa, a umjesto da je hrvati stave na počasno mjesto i čuvaju kao najveći dar ikada, odbacili su je u jarak i ostavili neka je glođu psi, vrane, miševi, i sve ostale opačine koje nakon velikih događaja prežive u sjenama sotone, čekajući priliku za ponovo napuniti trbušine mekim i sočnim komadima dječjih obraza, kakvima su se hranili tijekom NJIHOVE šugoslovenske hrvatske.
Srž magareće čeljusti uništena je tijekom mlaćenja po srbima i njihovim pomagačima tijekom 5-godišnje obrane, ostatak je izglodan i rastrgan u desetljećima nakon Rata; ono što nisu proždrli kako bi napunili svoje drobove i oslabili slobodnu Hrvatsku razbacano je posvuda kao dijelovi Križa na kojemu je Sin u mukama umro, a stvorovi tame su iskoristili sve što su mogli kako bi uništili slobodnu Hrvatsku i vratili SVOJU, šugoslovensku Hrvatsku.
hrvati su im to dopustili, jer svjetlo se ugasilo polako, i oni su opet, baš kao dugogodišnji zatočenici koji se nepoznatoga vanjskoga svijeta boje više nego poznate im samice ponovili zločin kako bi se u istu samicu i vratili.
ljudska je psiha na predugo vremena odvojena od svetosti i svjetla slobode i Duha prelagan plijen, jer njima se čini kako je tama sve što poznaju, na što su navikli, i kako je ta samica u biti ugodan kutak gdje je za komad kruha i šalicu vode dovoljno samo skupiti se u hrpicu mesa i kostiju i šutjeti, ne pokazivati se, ne disati preglasno, učiniti se nevidljivim...
Djeci i unucima mama, tata, nona i noni kojima je Bog 1990.-e oduzeo šugoslovensku hrvatsku, koja je po svim pravima Sotone, silnika i krvnika iz 1945-e bilo NJIHOVO NASLJEDSTVO niti na pamet nije palo oklijevati.
Jer koliko god je Sotona sposoban skriti se u najmanju mišju rupicu dok svjetlo vlada, toliko je sposoban i gmižući polako ali bahato uvesti strahovladu mraka nakon što narod dopusti bakljama slobode da se ugase sami od sebe.
Tada krvnici opet dolaze na svoje, i drobovi im se opet pune dječjim obrazima, dok narod strahuje u najdubljem kutku svoje samice, i kao preplašena ovca se od tame sakriva u mraku.
A Bog plače.
Darijo Strehovac - Streh
