Jedna je istina 3.dio
- Detalji
- Kategorija: Darijo Strehovac Streh
- Kreirano: Subota, 24 Siječanj 2015 18:03
- Objavljeno: Subota, 24 Siječanj 2015 18:03
Čitav je žgadijski sustav već od samoga početka bio tako namješten, sa grlima cijevi našeg vlastitim novcem kupljenog oružja uperenim u naše glave, i postavljenima pred nama kao "jedini mogući izlaz". Jer su Hrvati tijekom Domovinskog Rata bili izloženi tim dvjema agresijama.
Jednu su vodili bivši skh-ovci, novopečeni hadezejevci nama iza leđa, daleko od prvih crta, a drugu su vodili srbijanci i crnogorci na paklu fronta, ali obje su agresije vođene iz istog žgadijskog - udbaškog "štaba".
I ZATO smo gospodo draga ginuli u nebuloznim akcijama bez opreme, streljiva i ikakve podrške.
ZATO u obranu i oslobođenje Hrvatske nije poslano MOBILIZIRANIH 500 tisuća ili milijun vojnika, već su se na SVIM najtežim terenima uvijek mijenjale iste, jedva popunjene postrojbe, a među kojima su i opet postojali određeni dragovoljci koji su uvijek bili "zaduženi" za crtu, i drugi zaduženi za "opskrbu" - zapovjednika kavom i svježim voćem.
ZATO je 30-40 tisuća realna brojka istinskih ratnika koji su prošli kroz hrvatsku vojsku; koji su prošli sve najgore terene, i koji su uvijek bili dragovoljci.
ZATO su više od 3 tisuće samoubojstava nakon Rata počinili baš pripadnici tih "sretnika", kad su vrativši se u "normalan život" shvatili kako su ih bestidno i pokvareno iskoristili kako bi u pozadini zgrnuli bogatstva likovi koji prve crte niti vidjeli nisu, a kamoli političarska žgadija koja ih je na zapovjednička mjesta postavljala.
ZATO je civilna straža črnomerca imala više oružja i opreme od 3. bojne 1. gardijske brigade.
ZATO je Sajmište ili Mitnicu u Vukovaru branilo 20-ak Junaka, umjesto 2 stotine hrvatskih Vojnika.
ZATO su u Savskoj 66, pod šatorima danas većinom dragovoljci iz navedenih 30-40 tisuća; idite i sami provjerite ako ne vjerujete.
Možda su baš ZATO i mladi i zdravi "muškarci" iz Dubrovnika bježali preobučeni u žensku odjeću, tko će ga znati?
Jer možda su oni znali više od nas koji smo Dubrovnik, Zadar, Cavtat, Ston, Vukovar, Knin i sve ostale gradove i mjesta JEDINE NAM Hrvatske dolazili braniti iz Zagreba, Rijeke, Argentine, Engleske, itd...?
ZATO su na prvim crtama gubici bili puno veći no što bi bili da je hrvatska vojska bila barem pristojno naoružana i imala dovoljno streljiva, ako već ne i popunjena smjenama.
Je li ZATO sa leđa ubijen i jedan Damir Tomljanović - Gavran, i tko zna koliko još legendi hrvatskih ratnika koji su svoje junaštvo dokazali na krvavim prvim crtama tijekom obrane Hrvatske, a ne u partizanskim stripovima mirko i slavko?
"Tko će ga znati"?
ALI SIGURNO JE KAKO SU ZATO svi mediji danas usmjereni protiv Branitelja, te se maltene čini kako bi Hrvatska procvjetala već 1992.-e, samo da nije bilo nas?
Gorko za čitati, gospodo draga?
Pa vjerujte mi: još gore je sve to kao običan prašinar na prvoj crti preživjeti, a nakon Rata godinama i godinama svakodnevno o tome, a sve u ime nekakve nade kako će "biti bolje" - svakodnevno šutjeti.
A oni "veleštovani političari" koji su danas "sposobni" za voditi Slobodnu Hrvatsku?
Pa danas vidimo što i koliko našim vladarima znači slobodna Hrvatska.
Pa vi recite meni - je li vrijeme šutnje došlo kraju?
Je li vrijeme za novu, istinsku mobilizaciju u Hrvatskoj, koja samo što opet nije potonula točno tamo gdje je bila i 1988. godine?
Je li fakat vrijeme ne za vojnu mobilizaciju, nego za intelektualnu i aktivističku mobilizaciju svih istinskih Domoljuba, koji će napokon reći dosta, preuzeti svoju sudbinu u svoje ruke, riješiti se pokvarenjaka koji nam već duže od 2 desetljeća piju krv na slamku, i napokon početi poštovati svoju zemlju i svoj Narod?
Pa koji je to Narod Hrvatu draži od hrvatskog Naroda, i zašto? Zašto si ljudi dopuštaju to mentalno sakaćenje koje se na njima odvija od strane svih "hrvatskih" medija, počevši od jusipović-radman yutela, preko rtl-a sve do skoro zadnje tiskovine u ovoj jadnoj zemlji?
Ne znaju li Hrvati više razmišljati samostalno, već im sve "životne odgovore" mora na pladnju donijeti yutel, pa onda oni mogu nastaviti sa "svojim poslom"? Kada je točno to pranje mozga doseglo tolike razmjere u Hrvatskoj, kada su točno Hrvati izgubili svaki moralni kompas, pa čak i kompas za samoodržanjem?
Kada su to abolirani četnici ili nikad lustrirani udbaši postali moralne vertikale naspram hrvatskih Branitelja? Jesu li hrvatski Branitelji zaista toliko krivi za sve što im se nameće, i kako je do toga došlo
Vrijeme je za pitanja, Hrvati.
Vrijeme je i za odgovore, a pogotovo je vrijeme za rješenja, jer veliko je pitanje hoćemo li svi skupa ovako izdržati još i tu jednu godinu ovakovog udbaško-orjunaškog terora nad nama.
Ali nad svime je vrijeme za istinu, a istina može biti samo jedna:
Srbijansko-crnogorski agresori su 1991. svom silom pobunjenih pravoslavaca i čitavom "jna" napali Hrvatsku, i ubrzo su vojno okupirali oko dvije trećine Hrvatske. Gdje god su uspostavili svoju okupacijsku vlast, zvanu REPUBLIKA SRPSKA KRAJINA, počinili su strahovite pokolje sa ciljem genocida nad Hrvatima i svim nesrbijanskim stanovnicima Hrvatske.
Opljačkali su, popalili i porušili apsolutno sve što su mogli, a topništvom, zrakoplovstvom i diverzijama granatirali i uništavali sve do čega su imali domet, pobivši ili osakativši pritom nebrojene Hrvate i ostale stanovnike dijelova koje su hrvatski Branitelji zadržali pod hrvatskom kontrolom.
Godine 1995.-e su hrvatski Branitelji do nogu porazili srbijansko-crnogorske agresore.
Veličanstvenom akcijom OLUJA smo natjerali agresora na pregovore i de facto završili Rat, vratili većinu hrvatskog teritorija u hrvatske granice i ubrzo se nakon toga mirno vratili kućama.
Nismo radili masovne grobnice kao srbijanski agresori, nismo radili planske zločine iz osvete, nismo radili pučeve kao mesić u tijeku Rata, nikoga tko nije želio braniti svoju zemlju i svoj narod nismo prozivali ili kažnjavali zbog kukavičluka i dezerterstva, vratili smo se svojim životima tiho i oružje predali vlastima.
Svim Hrvatima u Hrvatskoj i inozemstvu smo dali novi početak, i dali smo povjerenje političarima koji su samo trebali nastaviti tamo gdje smo mi stali. Svim Hrvatima i manjinama koji su ostali u Hrvatskoj, pa čak i agresorskoj, smo dali od strane agresora razrušenu, ali slobodnu i ponosnu zemlju kojoj se tada divio čitav svijet.
Što smo dobili zauzvrat? Od prvoga dana se Branitelje šikaniralo i bacilo ih se na margine društva. Što silom što milom potjerani sa radnih mjesta, neki u mirovine, neki privučeni varavim kreditima i obećanjima malog poduzetništva. pa zatim lihvarski iskamatareni i bačeni na prosjački štap.
Eto, to smo napravili mi - Brantelji.
A što su napravili ostali Hrvati i "građani", vođeni političarima?
Sve su vratili na staro, i Hrvatsku su još barem dvaput opljačkali jednako kao i njihovi drugari i jataci iz srbije i crne gore.
I sada smo i za to krivi mi - Branitelji?
Jedna je Domovina, Hrvati, i ako je opet izgubimo, VIŠE VAM JE NITKO NEĆE VRATITI.
Pa evo jedna putna: Mi ćemo hrvatski Branitelji i opet ginuti, kako već i sada umiremo u savskoj, ali i posvuda po Hrvatskoj, opet iz istog razloga - za Hrvatsku i Hrvate.
A ostalim stanovnicima Hrvatske neka od nas ostane barem poruka:
"Ako vam je težak stijeg čestitosti, utaknite ga u zemlju gdje počivaju naše kosti, - mi ćemo ga držati".
Darijo Strehovac - Streh
