Nikad zaboraviti 1.dio
- Detalji
- Kategorija: Darijo Strehovac Streh
- Kreirano: Utorak, 30 Listopad 2012 17:11
- Objavljeno: Utorak, 30 Listopad 2012 17:11
"Prije će Sava poteć uzvodno nego će Hrvati imati svoju Državu" - ta izjava hrvatskoga krvnika "tita" nekima zaista nikako ne ide iz glave. Jer na samu pomisao kako je njihov pastir pogriješio ne samo pa se kosi sa njihovim svjetonazorom, već im ruši čitavu sliku planeta Zemlja kao ploče; što neupitno i sve brže dovodi do totalnog raspada njihovih "sivih stanica".
Rezultat tih "sudara svjetova" u njihovim crvenim mozgovima bez greške dovodi do raznoraznih kratkih spojeva, duševnih bolesti, psihoza, paranoje i na kraju, normalno - partizanske bolesti.
I zbog toga im ne preostaje ništa drugo doli uloviti se za onu: "ako neće Muhamed brdu...", što nas sve Hrvate, nažalost, dovodi do paradoksalne situacije u kojoj se naša Domovina nalazi već preko 20 godina.
Paradoksalne situacije u kojoj najveći neprijatelji Hrvatske vladare njome kao Mile svojom prčijom.
Pa se vratimo još jednom na trenutak u onu sudbonosnu 1990-tu, te na referendum koji se tada ne bi niti održao da nije bilo Dr. Tuđman Franje i tadašnjeg hdz-a.
Na tome se referendumu postavilo jedno jedino, jasno pitanje: „želite li samostalnost Hrvatske ili želite ostati u šugoslaviji“?
Danas, od svih vlastodržaca nakon njega širom omražen i ispljuvan F.T. - bio je prvi državnik nakon stoljeća i stoljeća puzavaca, a koji je imao viziju i hrabrost - PONUDITI tu mogućnost hrvatskome Narodu.
Šugoslaveni mu to nikad neće oprostiti, što nam dokazuje nesmiljen Rat kojega današnji vlastodršci, "komšije, susedi i susjedi", te napose "pravedna" eu svakodnevno vode protiv hrvatske neovisnosti.
Taj se rat vodi na sve im raspoložive načine: medijski, kulturno, gospodarstveno, geopolitički, kontraobavještajno, ali onaj njegov najštetniji i najsramniji aspekt je ostao isti kao kakav je bio još od spomena prve zakletve tuđinu, pa preko svih šugoslavija, sve do danas.
To je ovaj svima otvorenih očiju vidljiv, otvoreni rat likova kao što su milovanovanovići, pušići, čačići, yusipovići... i svi ostali koji svoje neprijateljstvo i prezir prema Hrvatima i Hrvatskoj pokazuju i dokazuju javno i svakodnevno.
I tu dolazimo do prvog paradoksa.
Jer iako se činjenica kako se na tome referendumu 99% Hrvata izjasnilo ZA Neovisnost promijeniti ne može, tu se neovisnost napada is svih oruđa, i sa svih strana; sve u pokušajima koji se graniče sa psihopatijom, da se tih 99% svede na po mogućnosti - 1%.
Tu ne pomaže činjenica kako za neovisnost nije glasovalo 99 "komada Tuđmana", već 99% Hrvata; isti i uvijek isti ljudi će do zadnjega daha sve ostale pokušati uvjeriti kako su ih prevarili, i kako to nije tako.
I sve veći broj "građana Hrvatske", začudo - fakat postaje uvjeren kako ih je netko ONDA prevario, istovremeno ostajući gluhi i slijepi na nebulozu i "čudne stvari" tijekom zadnjih 5-6 izbora, posebice predsjedničkih. A tko više zna o lažiranjima izbora od komunista, molim vas?
A pošto bulumenta koja vladari istima već 15-ak godina zatiru sam pojam „Hrvat“ na sve moguće načine, sve lakše i lakše stoku postaje uvjeriti kako oni nikada u biti nisu niti glasovali ZA neovisnost, već kako su oni, k'o i svi "pošteni" ljudi - "vazda" bili za šugosloviju.
Njima do uha od ovog neošugoslovenskog urlanja i deranja koža niti ne dolaze oni rijetki glasovi razuma koji su se 1990. napokon izborili za glas, te uspjeli stvoriti plan za uspostavljanja višestoljetnog hrvatskog sna. Ti su glasovi i danas, kao i u svim šugoslavijama - zatrnuti, zagušeni, skriveni i natjerani u nevjericu; jer šugosloveni stoku preko svih svojih službi, uključujući i onu najbitniju - hipno-medijsku, jednostavno uvjeravaju kako je hrvatski san zapravo - njihova noćna mora.
I stoka to sve masovnije - puši.
Čak i oni koji su to nekada shvaćali, zaboravljaju sve. Zaboravljaju kako su fašističke „glavne“ republike šugoslavije - srbija i slugansko im crno brdo, sve planove za agresiju na Hrvatsku, na njihove obitelji, kuće i dvorišta, u svojim megalomanskim planovima već imali uključeno i predviđeno; te kako je memorandum „SANU“ u virtualnoj "stvarnosti" granice „velike srbije“ risao još od 1986, a do devedesete je godine sa njihove, velikosrbijansko-šugoslavenske strane već sve bilo spremno i za vojnu agresiju.
„Četvrta armija“ u Europi je, bili su uvjereni, bila i više nego dovoljna za satrti Hrvatsku i oružani otpor za kojega nisu računali kako će trajati duže od 3 tjedna; a „velepoštena“ eu zajednica im je toliko vremena i dala, svim ostalim državama lupajući embargo na oružje za samoobranu.
Danas se one fizičke žrtve te agresije, poubijani, ranjeni, mučeni i nestali Hrvati ubijaju već i po peti, šesti, sedmi, te i po 24-ti put – iz jednog jedinog razloga.
Razlog je taj što su se šugosloveni politički pripremili puno bolje nego vojno.
U novoosnovani su tadašnji HDZ, naime, tada hitno i ažurno prelazili najveći i najgori udbaši, šugoslaveni, jna i sup-ovski kadrovi koji su prema planu - tijekom ulaska srbijanskih tenkova u Zagreb trebali što brže preuzeti vlast i uspostaviti marionetsku republiku „hrvatsku“, „suditi“ i poubijati ostatak Branitelja, po zatvorima potrpati sve hrvatske intelektualce i Domoljube, i dovršiti naseljavanje srbijanaca u Hrvatsku, pošto bi pogrom i val izbjeglica pred crvenom „zvezdom“ i kokardom po drugi put u povijesti bio ravan onome sa „bleiburškog polja“.
Nimalo bolja sudbina ne bi čekala niti one koji ne bi stigli uteći, jer za njih je plan bio obnavljanje Križnih puteva kojima su Hrvati hodali i nakon pada pod titovu okupaciju 1945.
Sve se to već duže od 2 desetljeća, ne samo uspješno skriva pod tepih, već se čak prešućuje i NOVI velikosrbijanski "memorandum SANU", koji predviđa NOVU agresiju na Hrvatsku. I to predvođenu ideološkim urušavanjem Hrvatske, te "onim što nisu uspeli u ratu, postizanjem tekom mira". A u čemu nisu uspjeli?
Šugoslaveni u stvaranju nove šugoslavije, velikosrbi u dostizanju granica vs.
I ono što je najgore u ovome, trenutno na djelu - agresije i okupacije Hrvatske, je to što šugoslaveni u tome svakoga dana sve više uspijevaju; a to danas i te kako osjećamo kao Država, i kao Hrvati.
Jer kao što već rekoh, sva ta bulumenta smešića, milovanovanovića, yusipovića, čačića i pušića (op. Prev. Polupismenih komunistašugoslavena, guja, lopova i četnika) – nam i dalje vladare Hrvatskom.
Kako? Pitajte one koji ih dovode na vlast.
Jer do dana je današnjeg onaj pravi, džavotvorni dio HDZ-a, koji je postojao prije nego što su ga preplavili komunističko-šugoslavenski oportunisti – već "pravomoćno" osuđen kao zločinački i lopovski „sindikat“; dok šugoslaveni danas i opet, baš kao i nakon 2. Svjetskog rata – drmaju Hrvatskom i siluju Hrvate.
Kako? Ne pitajte mene.
Jer naše prosvjede ne podržava nitko; i za razliku od „parada sramote“ koje šugosloveni skupo plaćaju a milicija ih štiti, za naše prosvjede imaju „večno spremne“ - pendreke i specijalce.
Ali vratimo se natrag počecima – hrvatskoj bitci za neovisnost.
Šugoslovenski su komunisti još od početka zauzeli čitavu „baru“, jer zemlju od oko 4 milijuna stanovnika su nam odmah raspodijelili na koliko? Desetak tisuća izbornih jedinica? Je li moguće kako su to tako napravili kako se nikakva hrvatska jedinstvena stranka ne bi mogla niti oformiti i stasati, a kamoli održati? Ili je moguće ikaj drugo? Ne vjerujem.
Pri tome su dobro i točno odvagnuli omjer oportunista, lopova i drumskih ubojica, starih udbaških kujinih sinova, te njihova podmlatka – novokomponiranih šugoslovenskih kadrova, sve to začinivši prstohvatom četničkih velikosrbijanaca.
Među tim „ribama“, u mutnoj bari zvanoj hrvatska politička scena, niti jedna hrvatska stranka nikada nije niti imala ikakve šanse.
Za to bi u Hrvatskoj trebali živjeti Hrvati, a ne „građani“ koje osobno volim zvati stoka; i za to bi bilo potrebno više od 1% Dragovoljaca Domovinskog Rata.
Ali eto, tih naših 1% Hrvata - čekala je drukčija sudbina.
Jer kakav je život, i kakva je slika koju su novo-šugoslovenski vladari koji drmaju Hrvatskom sastavili o nama? O nas 1% koji smo potukli „4. Armiju europe“, vojnu silu toliko masivnu da je 50-ak godina uspješno predstavljala „tampon zonu“ između NATO zapada, i SSSR-a?
Kako danas „hrvatski građani“, nahuškani šugoslovensko-„europskom“ propagandom gledaju na nas, gardiste u trapericama i tenisicama; koji smo Milošću Božjom odbili srbijance i njihove sluge, obranili sve što se obraniti dalo, te na kraju i oslobodili te udarili temelje prvoj u povijesti - Neovisnoj Državi Hrvatskoj?
Sav taj ljudski jad nas najradije gleda kao „privilegirane“, i ne shvaćajući zašto tu imaju pravo. Da su bili s nama kad je trebalo – znali bi. Ovako je o tome riječi trošiti bespotrebno i bedasto. Mi znamo, i to nam mora biti dovoljno.
nastavlja se...
Darijo Strehovac - Streh
