Još koja riječ o sladoledarima
- Detalji
- Kategorija: Darijo Strehovac Streh
- Kreirano: Nedjelja, 29 Siječanj 2012 18:13
- Objavljeno: Nedjelja, 29 Siječanj 2012 18:13
Golema, široka dolina Popovog polja u potpunosti je odudarala od svoje okoline, pogotovu brdovitih čuka i kamenjara koji su je okruživali. Velika rijeka koja je njome vijugala gotovo po sredini stvorila je plodne ravnice na kojima su bogata naselja izrasla kao gljive...
a i dobra cestovna umreženost koja ih je povezivala sa svim krajevima bivše Jugoslavije nije ostavljala nikakve sumnje u vrijednost tog kraja; ali nažalost, niti u razmjer genocida kojega su Srbi bili spremni počiniti kako bi ga zauzeli i učinili etnički "čistim".
- Ne mrem vjerovat' da su čede ovakve položaje prepustili tek' tak' - s čuđenjem je Dok gledao civilna vozila koja su se slobodno kretala dolinom: - Pa kaj oni ne znaju da ih sad imamo na dlanu?
- Hm… - narednik je spustio dalekozor i pogledao u još goluždravo lice devetnaestogodišnjaka pored njega, po nebrojeni se put zapitavši što su to oni skrivili da ovakva nevinost gine zbog najmračnijih vizija beskrupuloznih političara i ostalih stvorova kojima su u životu važni jedino brojevi.
- Dino… - osjetio je očinsku nježnost kad mu se obratio: - Kolko s' ti već dugo u ratu?
- Ha…? - obrecnuo se ovaj kad ga je narednik nazvao krsnim imenom: - Kolko? Šest, sedam, osam… - dok je zbrajao mjesece s neugodom je shvatio kako su se oni u stvarnosti pretvarali u godine, jer tako su se njemu činili. Kao godine.
- Osam mjeseci - izvadio je Ušić cigarete i zapalio jednu, pitajući se može li mu uopće i pokušati objasniti sve razmjere zločina kojega su, u sprezi sa europskim i "jugoslavenskim" političarima", te "hrvatskim antifašistima", Srbi činili ostalim narodima oko sebe.
- Kolko si puta u tih osam mjeseci pucô u civila?
- Nijednom - Dini su se obrve podigle na ovo pitanje.
- Kolko si puta pucô u civilno auto, il' auto s crvenim križem na sebi?
- Nijednom, pa nismo mi četnici…
- Dobro, dobro, nemoj me krivo razumit' - prekinuo ga je: - Kolko je puta civil pucô na tebe, je l' znaš?
- Par puta. Al' ak' misliš na ono kaj je bilo Nikoliću…
- Ma ne mislim samo na to, nego slušaj - tutnuo mu je dalekozor u ruke: - Pogledaj sad dolje i reci mi je l' vidiš ijednog vojnika, ijedan tenk il' haubicu, bilo šta u šta bi ti pucô.
- Pa je, fakat… - Dino dalekozor nije ni prinio očima, i golim je okom bilo vidljivo kako su sva vozila civilna: - Al' tam' su, ukopani. Pa ne pucaju po nama duhovi, jebô te.
- Pa u tome ti je i stvar, Doktore moj - uzeo mu je narednik dalekozor iz ruke - svi su oni civili, je l' ne razumiš? I svi oni pucaju po tebi, al' oni to smiju, jer je tak'a svjetska politika, je l' razumiš?
- Ne kužim.
- Pa gle, kad bi mi sad, recimo, naručili "deku" tamo, iza one čuke - prstom je pokazao na jedno od brdašaca visine otprilike 250 metara - jer nam izviđači jave da su iza njega ukopane haubice, je l' tako?
- Da…?
- Oni bi odma' zvali Međunarodnu zajednicu, jer da mi tučemo po civilnim metama u nji'ovoj nazovi republici. Em što bi to iskoristili i opizdili sa svime čime imaju po Dubrovniku, Mokošici, Zadru, Zatonu, Orašcu, po čemu god mogu, razumiš? A imaju municije za ratovanje do sudnjega dana, vjeruj ti meni.
E sad, odma' bi se našô i neki usrani kuronja iz te jebene Međunarodne zajednice koji bi rekô da mi napadamo ugrožene Srbe, i za dva dana bi ti iz Zagreba stigla zapovijed da se moramo povuć' na početne položaje, je l' sad razumiš? A da ti i ne pričam šta smo još i sretni šta i unproforska gamad sama ne puca po nama!
- Ček' malo, opet ne kužim. Mi se branimo, ne napadamo, čovječe! A iz ovog jebenog polja svaki dan tak' i tak' miljon granata pada po svim tim gradovima kaj si ih sad nabrojô! Ak' to nije svima u svijetu jasno, onda ne znam kaj je!? Na kraju krajeva, za koji kurac služe ti jebeni unproforci i promatrači, pa bar oni vide 'ko kog' napada, a 'ko se brani!?
- Unproforci…!? Ee, jebi ga, Doktore - protrljao je Ušić čelo, ljut zbog toga što je s vojnikom uopće i ušao u takvu raspravu: - Pa je l' ne znaš da unproforci svaki dan s njima žderu janjce i loču rakiju? Po njima su oni vojska, a mi šaka jada, boli njih kurac i za mir i za Hrvate! Da znaš samo šta ta gamad stvarno radi po Hrvatskoj i Bosni, da im vidiš izvješća šta šalju!? Pa četnici im okolo zarobljene cure u kupleraje dovode, a oni njima gorivo za tenkove daju!
Švercaju čega se god mo'š sjetit, siluju cure šta im četnici dovode, smiju se zarobljenicima… Ma, majku im jebem krvavu…
Pred očima mu se pojavilo sinovo lice, i očaj koji ga je preplavio natjerao ga je da se ugrize za ruku, ne obazirući se na Doktorov začuđen pogled.
- Zajebi to, Doktore - naježio se kad se prisjetio ljigavosti nekih unproforskih izvješća koje su im pokazali u zapovjedništvu, a u kojima su ovi za dobar profit uvjeravali sebe i čitav svijet kako su Hrvati krivi za rat koliko i Srbi.
- Baš sam se i ja majmun našô nekom' objašnjavat' jebenu politiku. Mlad si, pametan si. Pametniji od mene, sigurno. Čekaj dok budeš imô deset godina više, pa možda ti nešta i shvatiš, mene više ništa nemoj pitat'.
Prinio je dalekozor očima i okrenuo ga prema dolini, u sebi se počevši moliti za malog Marija i Vesnu.
- Hm… - Dino je zbunjeno sjeo i nastavio promatrati nekoliko kilometara udaljenu prometnicu po kojoj su se srpski zločinci i okupatori vozili kao da je uvijek bila samo njihova i više ničija, pitajući se postoji li uopće na ovome svijetu još uvijek pravda.
Darijo Strehovac - Streh
