Priča iz budućnosti
- Detalji
- Kategorija: Darijo Strehovac Streh
- Kreirano: Srijeda, 30 Siječanj 2013 18:10
- Objavljeno: Srijeda, 30 Siječanj 2013 18:10
Ja se, kao stari konj rata, još uvijek tu i tamo prisjetim djetinjstva, a zamislite - čak i ja Ustaša sam išao i u osnovnu školu. Sjećam se prvog penjanja užetom; sjećam se gledanja u djevojčice, sjećam se i šamara koje su neki od nas pokupili nakon "šlatanja".
Sjećam se i toga kako nitko iz osnovne škole u koju sam išao nije dobio dijete sa 13, 14 godina; AIDS su nam homoseksualci tek pripremali, a tko je bio kakovih čudnih sklonosti - držao je to za sebe i vlastiti krug prijatelja.
Držali su to za sebe najviše iz jednog razloga - partijski sustav ih je onda zbog toga trpao po zatvorima.
Isti ovaj partijski sustav koji se danas, naočigled i moje ogromno čuđenje - pred zdravim očima slijepaca Hrvata - i opet vraća. Ali ovoga su se puta sekretari skoj-a i ljudi čudnih sklonosti našli kao saveznici!?
Skojevci danas kao i onda - jer mrze Hrvate i samu ideju samostalne Hrvatske, a čudni ljudi? Pa - oni su samo postali još i čudniji.
A govorim o školi iz koje su, eto usput rečeno, današnji sekretari skoj-a izbacili ravnatelja Mihajlovića - svi znamo zašto. Na njegov je posao zasjeo netko podobniji, "širih" pogleda na ham pored očiju mu.
Uglavnom, sjećam se "lova na zečeve" po Zrinjevcu, odnosno zamki koje smo radili pedofilima i voajerima, a posebno se sjećam trenutaka kada smo mogli na trenutak proviriti u žensku svlačionicu, nakon čega bi se začula vriska i topot nogu u bijegu...
Ali samo malo - "ženska" svlačionica? "Ženski" WC-i? "Ženski" i "muški" sistematski pregledi, zakazani u različito vrijeme?
Hoće li te "čudne" prostorije i "nazadnjačke" stvari ubuduće uopće i postojati?
Koliko će djeca budućnosti vremena imati za stvarno - nevino djetinjstvo? Do koje će ih godine života sekretari skoj-a ostaviti na miru? Do koje će ih godine života prepustiti vlastitim vizijama svijeta, vlastitome premišljanju o životu, svemiru, nogometu i ostalim granama športa; u vlastitim dnevnim sanjarijama, razvijanju mašte i svemu onome što nakon zdravog djetinjstva svijetu daje - čitavo, zdravo izgrađeno ljudsko biće?
Biće sa vlastitim razmišljanjima, zaključcima, odlukama, težnjama, snovima, željama...?
Ili će im sve to silom istrgnuti već na samom početku života, svima im oduzeti vlastitu osobnost i nadjenuti oznaku "to"?
Jer nakon toga im na čela bez problema mogu i tetovirati bar-kodove, te ih staviti na pokretnu traku niz koju će im drugovi komesari, nekada zvani učitelji, lubanje pilama rezati, mozgove vaditi, i zamjenjivati ih strojem unaprijed kopiranim i isprogramiranim po željama sekretara i njihovog polit-biro-a?
Je li ta mračna vizija Orwell-ove 1984 zapravo samo nekoliko desetljeća zakašnjela?
Kako će ta djeca gledati na svoje "nazadnjačke" roditelje, i hoće li i opet biti usmjeravana na njihovo prijavljivanje svakoga "delikta" protiv partije? Što će drugovi komesari raditi ako im dijete tijekom sata gledanja filma zvanog "severinino lansiranje u vrh estrade" otkrije kako mu njegovi/njeni roditelji kod kuće brane gledati takove uratke, te kako je on/ona poslušno dijete i to ne želi gledati?
Hoće li takovo dijete biti poslano ravnatelju na razgovor, ili na alatnu traku na resetiranje čipa u glavi; istovremeno kad će i vozilo komesarijata za "odgoj" uz sirene krčiti put prema domu tih "nazadnjačkih" roditelja? Što će dijete odabrati, i hoće li uopće imati i priliku za ikakav odabir?
Kako će se uostalom, djeca zvati? Zaista, kako ćemo im birati imena?
Već je bjelodano kako će crkveno krštenje u početku biti poluilegalno, kao u "zlatno doba" maršala masovnog ubojice, ali koliko će proći do potpunog mraka marksizma i staljinizma?
Hoćemo li svoj djeci, bez obzira na spol morati davati jednaka imena? Ili će u kukurikulumu i zakonima za buduće roditelje biti naveden nekakav popis dozvoljenih imena?
Hoće li sekreteri skoj-a donijeti zakone kojima će ljudima na pisani upit, ovjeren kod javnog advokata - "Ja bih htio djetetu nadjeti ime Krešimir" - odgovarati odbijenicama?
"U crkvu možeš da ga zoveš kako oš (ako oš, makar bi ti za poso i život pametnije bilo crkvu zaboravit), al' dok je po mome - tako mi partije - na ličnoj će karti da mu piše kako t'ja kažem. I tako ćeš da ga zoveš. Bre."
Ili će biti dovoljno dijete nazvati jovo, stevo, svetlano, i slično, pa onda "ajd', može proć"?
Što će pisati u dokumentima djece pod "spol"? Hoće li tamo stajati pečat: "?", sa potpisom glavnog druga za školstvo? Ili muškim i ženskim športovima, recimo? Hoće li mile sa 120 kila moći igrati "fudbal" protiv ekipe u kojoj igra i Marija od 50?
Ovo se možda čine kao nebitna pitanja, ali postoji li zapravo nebitno pitanje?
Unaprijed se ispričavam svim Hrvatima zbog sljedećega, ali je li ovakav scenarij zaista nemoguć, za nekoliko godina?:
Koliko će to pitanje biti nebitno kada roditelji dobiju poruke iz bolnica: "izvješćujemo vas kako je vaše dijete tijekom presvlačenja za tjelesni u zajedničkoj svlačionici za djevojčice i dječake sudjelovalo u masovnom silovanju. Vaše je dijete silovalo veći broj druge djece sa penisima višestruko, te je tijekom silovanja i samo zadobilo ozljede vagine. Upozoravamo vas da dođete brzo jer je očekivano vrijeme preminuća vašeg djeteta oko pola sata".
A dok budete jurili prema vratima, dobit ćete i drugu poruku, iz komesarijata narodne milicije: "izvješćujemo vas kako je protiv vašega djeteta podneseno 22 prijave zaradi čina silovanja djece sa penisima. Ukoliko ne dođete u stanicu u roku od pola sata, postupat ćemo po prijavama roditelja djece sa penisima".
Koliko će vam nevažna onda biti odluka pred vama?
Darijo Strehovac - Streh
