Kraj svijeta ili prilika za bolji naš dio svemira?

Pin It

"Ovo je kraj svijeta kakvog poznajemo" - govore mnogi. Ja se osobno s njima ne slažem nimalo, i uvjeren sam kako je svijet isti onakav kao u trenutku kad je prvi čovjek prelijen za ribičiju toljagom zatukao susjeda za 4 ulovljene pastrve, shvatio kako ga se nakon toga ostali boje, i nasiljem nastavio kreirati život čitave zajednice.

Kad je nabasao na sljedećeg batinaša s toljagom, pojavilo se jedno od najstarijih pravila na svijetu: "ako ga ne možeš pobijediti - pridruži mu se".

Uskoro su se i prvi ljudi bez vlastitog karaktera spremno stavili pod njihovu službu, i u zamjenu za lagodan život i nekažnjeno nasilje - toljage su prešle u njihove ruke.

Nakon toga, prvi su batinaši izdavali zapovijedi beskarakternim ljigavcima s toljagama, a ljudi koje su batinali počeli su masovno proizvoditi - toljage.

I to je temelj društva u kojemu živimo. Bilo kojeg društva.

Jedina je bitna razlika u tome što su oni prvi batinaši danas skupine vladara čitavih Naroda, sa ogromnim morem beskarakternih ljigavaca, naoružanim puno razornijim toljagama.

I iz toga se zaključiti, po mome poimanju može, kako je pošten čovjek toljagu u ruke tijekom čitave povijesti uzimao samo u samoobrani; ali batinaši su uvijek bili puno efikasniji u skupljanju hordi beskarakternih ljigavaca kojima je draže lagodno živjeti u nasilju bez rada, od ljudi kojima je nasilje strano, a rad i život im je na prvome mjestu.

Zato čvrsto vjerujem kako je svijet isti onakav kakav je bio tijekom čitave povijesti, ali pravi raspad ikakve ideje o pravednosti u potpunosti je započeo kada je nova grana znanosti - reklamiranje - počela učiti manjinu kako sa što manjim brojem toljagaša vladariti što većim brojem ljudi.

Običan primjer: kako su europski Vampiri, upriličeni u liku i djelu velike britanije kolonizirali/podjarmljivali narode diljem svijeta?

Prvo što su radili bilo je oduzimanje istinske Kulture tih Naroda, namećući im svoju "kulturu" i svoju "istinu", uvijek na isti način.

Prvo u obliku pušaka, strojnica i topova; pa pendreka i korumpiranih prljavaca koje su nakon teških Ratova kojima su ti Narodi izborili pravo na Slobodu instalirali kao njihove "demokratske" vladare; i na kraju - totalnim zatupljivanjem medijskim hipnotiziranjem koje je milijune slobodnih ljudi pretvorilo u milijarde slinavih krumpira spremnih za guljenje od strane njihovih "vrtlara", ili batinanje "njihovih" toljagaša.

Gledajući koloniziranje Kenije recimo, koje se preko robovlasničkog iživljavanja na toj zemlji od 1895. do 1920; te "demokratizacije" i uvođenja plaćenih diktatora 1964. - recept se promijenio nije nimalo, što svakodnevno osjećamo i mi - žitelji male Države Hrvatske.

Mnogi su ljudi tijekom povijesti pokušali opisati način na koji su "neki utopisti smatrali kako dobra zajednica počiva na pravednoj raspodjeli i korištenju zemlje, a kakvu su vrstu zajednica osmislila ova živa bića što hodaju i žive na zemlji?"(L. Mumford)

A je li i on govorio o komunizmu i "narodnoj" vlasti, koja se svodila i danas se i dalje svodi na pravilo "obrazovanje je neprijatelj", i šaka vladara mora ugnjetavati sve do kuda njihovi pipci mogu doseći; ili je govorio o demokraciji, koja se svodila a i danas se svodi na pravilo: "obrazovanje je neprijatelj", i šaka vladara mora ugnjetavati sve pod kapom nebeskom; ili je govorio o diktaturi, koja se svodila a i danas se svodi na pravilo: "obrazovanje je neprijatelj", i šaka vladara mora ugnjetavati sve što je moguće - u čemu je razlika?

Ali skratimo: što se promijenilo od 1895. do danas, posebno po pitanju silnica koje djeluju na jednu i jedinu Nam - Hrvatsku?

Povijest oduzimanja Kulture i nametanja kompleksa malovrijednog naroda u Hrvatskoj počinje još tamo daleko tijekom Habsgurgovaca, pa preko Mađara i na kraju onih Najgorih - srbijanaca - uvijek vođen palicom vladara europske "zajednice" - engleskih i francuskih robovlasnika; i čini se kako će taj kafkijanski proces uguravanjem Hrvatske u septičku jamu zvanu eu napokon biti i dovršen.

Jer srbijansko "stoput reci da su oni krivi, na kraju će i oni mislit da su oni krivi" - daje bogate plodove posvuda, posebno među "mirotvorcima" (čitaj - dezerterima, kukavicama, šugoslavenima).

"They are moving in for a kill" - rekli bi Ameri, ali diljem svijeta nam se i dalje ipak obraćaju dobronamjerni glasovi stručnjaka poput Nigel Farage-a i još i boljih i naklonjenijih nam znanstvenika, političara i ljudi svih sojeva i zanimanja - samo kako bi u samoj Hrvatskoj kod Hrvata zatekli zid tuposti i gluposti, a kod prljavaca instaliranih na vodeća mjesta Hrvatske, odnosno političara nam omiljenih - podsmješljive ili retoričke odgovore u smislu: 1 + 1 = 3, ili kako to oni, u ovoj Državi paradoksa vole reći: "svatko ima pravo na izbor, ali izbor je samo jedan".

A stoka nastavlja preživati, "mudro" kimajući glavama na taj "veleumni" odgovor. Ili govoreći: "sve će to mačka izlizati", "nigdar ni bilo na nekak ni bilo...", i sve ostale budalaštine kojima su batinaši lakše ugnjetavali još i naše stare.

Većina onih što uopće čitaju ove škrabotine također kimaju glavama i misle "jest, tako je, ali zašto stalno meljemo o istome, kad se ništa promijeniti ne može"?

I većinom se i slažem s njima. Jer paradoks čitavog svijeta, pa i ove Države je već toliki da veći biti ne može.

Razmislimo: niti jedan zastupnik, ministar ili predsjednik, kao niti ostali konobari, kurve, kriminalci i kuhari koji danas vladare Hrvatskom jednostavno - NE VOLI Hrvatsku.

I to je činjenica.

Svi oni vole samo Boga kojega su batinaši štovali od pamtivjeka i vladareći proizvodnjom "kriza" - Novac.

I to je, ponavljam - činjenica.

Ali i ovaj jedan "juriš na vjetrenjače" odpisah zbog najnovijeg paradoksa koji kao tsunamiji vladaju čitavim ovim Planetom: Odavanju priznanja nobelovom nagradom za mir - zamislite kome? UN-u.

Istom onom UN-u koji je Hrvatskoj i ostalim republikama bivše srboslavije nametnuo embargo na oružje za samoobranu protiv srbijansko-crnogorske agresije - jedine masovno naoružane sile u srboslaviji.

Istom tom UN-u protiv kojega ISTOVREMENO majke Srebrenice dižu optužnicu za zločin kojega su njegove snage počinile sudjelujući u genocidu kojega su de facto - počinili zajedno sa srbijancima.

Istom tom UN-u koji je taj Gradić kasnije - i opet paradoksalno - srbijancima "darovao" uklopivši ga u, opet paradoksalno - na genocidu izgrađenoj i od UN-a srbijanskim zločincima darovanoj republici šumskoj.

Istom onom UN-u koji je mirno gledao kako srbijanci uništavaju Vukovar ili crnogorci Dubrovnik, kao i desetke gradova i tisuće mjesta u Hrvatskoj; te koji su hladnokrvno "promatrali" cijeđenje života iz Sarajeva, milijune izbjeglica stotine tisuća ranjavanih, mrtvih, mučenih...

Istom tom UN-u koji je nakon svega, srbiji kao agresoru na sve okolne Države do sada darovao oko 3 puta više milijardi eura pomoći nego ijednoj zemlji koju je ta ista srbija uništila; te koja niti prije agresije, niti tijekom nje, niti danas, nakon agresije - nikada ni na koji način nije obraćala nikakvu pažnju prema ikakvim konvencijama, dogovorima, pravilima ratovanja, pravilima diplomacije, ili IKAKVIM pravilima civiliziranog svijeta.

Činjenično, paradoksalno stanje je i danas takvo da Jedini koji snose plaćanje "poreza na Ratovanje" ostaju napadnuta i izmasakrirana Hrvatska i dijelovi BiH napučeni većinskim hrvatskim narodom.

A u svemu tome najvažniju ulogu - i dalje paradoksalno - glume baš hrvatski vladari, spremni na pljesak UN-u ili EU u svakom trenutku, iako nas ovi šamaraju i sankcioniraju već skoro pune 23 godine.

A i više nego spremni podebljati svoje "kapelice" - bankovne račune, tako što će nas uskoro, ako se preživači zvani Hrvati uskoro ne probude, odvući ravno na dno septičke jame zvane eu.

Pa eto, ako ima koga tamo vani: barem prolijte koju suzu za Našom Jednom - Jedinom - Hrvatskom, koja kako se čini postojati može samo tijekom bitke za opstanak, a koja se nakon svake takve bitke, sve slabija i jadnija, vraća u ruke šugoslavenima i partizanima - NAJGORIM neprijateljima koje smo ikad imali, i koje ćemo ikada imati.

Ili riječima jednoga od hrvatskih mučenika iz Vukovara, dan prije ulaska četnika u bolnicu, Major Željka: "Ništa im ne vjerujem. Najteži ranjenici, starci, žene i djeca će se možda i izvući, ali od ostalih nitko živ ostat' neće".

Tih se dana svima u Vukovaru sigurno činilo kako je kraj Hrvatske, pa i svijeta, a za mnoge od njih je i bio. Djeca od nekoliko godina bili su odrasli ljudi, a kako ne? srbijanci su se prema njima tako i ponašali.

Danas se mnogima čini kako je pred nama kraj Hrvatske, jer od srbijanske okupacije postoji samo još jedna gora stvar, a to je partizansko-šugoslovenska vlada, kakvu danas, ne pitajte me zašto - trpimo.

Zbog takve vlade za mene osobno niti danas Vukovar još nije hrvatski grad. Još je uvijek pod okupacijom.

Ali još nije ni potpuno partizansko-šugoslavenski.

Zato ga niti ne obnavljaju, niti vraćaju život u njega. Je li to kraj, ili nije?

Tragedija je što o tome odlučuje većina - poznatija pod nadimkom "stoka". Ista ona koja danas u čudu bleji jer su ih "njihovi" šugoslovenski vladari iznevjerili, i svakim im je danom sve gore.

Što, dakle, Vukovar čeka? Što će u njega vratiti život?

Čekaju li šugoslovenski vladari povratak četnika koji su ga srušili, a nakon OLUJE pobjegli? Ja mislim kako da.

Jer batinaši trebaju toljagaše. Što gore - to bolje. A od srbijanskih gorih - nema.

Pa što onda čekaju Hrvati?

Je li onaj drugi mesić - milošević, imao pravo kad je zapovjedajući napad na Hrvatsku rekao: "Oni i kad imaju državu, ne znaju šta bi s njom"?

 

Darijo Strehovac - Streh