Zajedništvo

Pin It

Lijepa je to riječ: Zajedništvo. Ajmo sad malo o toj riječi: u zajedništvu su danas i hdz, i sdp, i sdss, i savo šrtbac i ivo yusipović - svi su oni u zajedništvu; a s njima, da - u velikoj mjeri i podosta drugih stranaka.

U čobancu kojega sam dosad nabrojao ima toliko smeća, niti jedna ga mjera na Planetu ne mre izmjerit'. Jedino možda ak' uzmemo Albaniju za mjernu jedinicu, pa onda brojimo: 456.000 Albanija, 456.001 albanija... itd...

Ali ako itko misli kako u njegovoj stranci/pokretu/udruzi nema takvih, jer je njegova/njezina stranka najbolja i točka - vara se.

Sjećam se kako je Dragovoljac prije nekoliko mjeseci objavljivao članke g. Pevca, pa admini nisu dopuštali uvrede i napade na njega; nedavno pak g. Macuta; ali su nas bez greške napadali kak rušimo "zajedništvo"; a evo ga sad pa i opet "rušimo" time kaj su neki, uključujući i mene, protiv svega kaj je sad pak g. Macut napisao u zadnjim komentarima protiv g. Bušića, ABH, generala Sačića, Thompsona, i svih ostalih okupljenih u "Pozivu svim doboljubnim Hrvatima" glavnog stožera.

I to unatoč tome kaj je portal objavio i objavu g. Srba od 5. svibnja 2011. u svezi "rekoma", kojim isti osuđuje, a koje se nitko od njih čak nije niti sjetio.

Pa ja jesam protiv zajedništva koje nam se nameće u obliku "daj kaj daš, svi pod krov, evo kiša pada, daj nek nas je puno, kako ćemo - lako ćemo".

Jer se to zove tjeranje u tor, a poslije se pretvara u "ne izlaz' bez kabanice", jer odjednom svi u tom toru bleje jedan protiv drugoga - jer su se svi u tor već u početku natrpali bez ideje i sustava.

ZAJEDNIŠTVO može biti slabost isto koliko i snaga, ako su zajedno ljudi potpuno različitih uvjerenja i stavova, svaki sa svojim kratkoročnim ili dugoročnim - ali SUPROTNIM planovima.

To u biti nije zajedništvo - to je fasada zajedništva.

Vjerovati, po mome shvaćanju, treba u one koji se ne guraju u smrad politike, već u one koje drugi gurnu u nju. Ljudi ne izabiru sami sebe za vođe, već ih drugi ljudi biraju za vođe, ako vam je tako lakše.

Ipak postoji nada: te stranke čine ljudi. A ti ljudi imaju pravo vidjeti ili ne vidjeti, te slijedom djelovanja djelovati glasovanjem - po vlastitom izboru.

I baš ti ljudi, bilo iz koje stranke, koji su spremni Hrvatsku zastavu staviti iznad stranačke, bit su ZAJEDNIŠTVA.

Svakoga se čovjeka koji će imati bitniju ulogu mora dobro provjeriti, pretresti, pa dati i na psihoanalizu ako treba, prije nego mu se uopće DOPUSTI biti dijelom Zajedničkog Zbora.

Jer kaj je to kaj je spajalo nas "povlaštene" u Ratu? Jače nego bilo kaj moguće nas je spajala zajednička smrt.

Niti jedan od nas nije poginuo, a da s njim nije poginuo i dio preživjelih; i nitko od nas nije znao hoće li već sutra biti živ ili mrtav, ali ipak smo ginuli JEDNI ZA DRUGE.

I dok mi danas žalimo kaj nismo mrtvi mi, umjesto onih koji jesu - kaj su za to vrijeme radili oni koji su se u debeloj pozadini grebali za "čvarke", krali kamione konzervi, poduzeća, stanove, itd...? I kaj su dobroga za Hrvatsku napravili u zadnjih 20 godina, posebno u zadnjih 10?

Jako bitno pitanje, jer danas se i oni žele predstavljati, ne samo u zajedništvu s Braniteljima, već nam se oni "poznati" i nameću kao oni koji nas moraju voditi, jer smo mi - budale.

Ja takvima NE VJERUJEM. NE VJERUJEM NIKOME tko nije i svoju glavu stavio na panj, u bilo kojem smislu, kad su to zahtijevali oni nevini koji su gorili po hrvatskim selima i gradovima, ili umirali po srbijansko-četničkim logorima.

I bio bih prava BUDALA kad bih im vjerovao.

Oni nisu nikaj drukčiji od onih koji danas vladare, i koji nikad nisu osjetili pravo značenje Zajedništva. Niti će ga ikada osjetiti.

Ali osobno jednostavno ODBIJAM biti tolika budala, i previdjeti njihovu verziju "zajedništva".

Njihovo zajedništvo poznajete svi. Svakodnevno ga osjećate na svojoj koži, jer njihovo se zajedništvo sastoji od kukavičluka, profiterstva, izdajništva, lopovluka, i nada svime: maćehinskim odnosom prema Državi za koju smo ginuli, prijezirom prema vama, i rasprodaji svega onoga kaj vam je i danas Sveto.

Prošlo je već dosta godina otkako smo lupili petama i rekli svoje: "evo sve za Hrvatsku".

Oni su sve to uzeli, proždrijeli, i danas se grizu za ostatke; a mi, k'o rakova djeca... kud koji, mili moji... dok se ne suočimo sa njihovom osvetom.

Sa osvetom jer jer smo im mi "krivi za sve". Krivi smo jer su izgubili šugoslaviju, krivi smo jer se oni nisu dovoljno nakrali, ili jer ih ne volimo, ili jer smo u Ratu radije nosili hrvatski Grb nego krvavu "zvezdu", ili jer nisu uspjeli dobiti vlast kad su je skoro ugrabili - ali najviše zato kaj svakim zatiranjem Branitelja i dalje jačaju svoju moć.

Hoćemo li i takve primati u NAŠE ZAJEDNIŠTVO?

Ne zaboravite, ti su isti i slični njima početkom devedesetih skrivali ili palili crvene knjižice i žurno ih mijenjali plavima; kaj će ih spriječit da to ne naprave opet? Kak ćemo spriječit njihovu infiltraciju u naše redove?

I hoćemo li uopće pokušati? Ili ćemo I OPET zaboravit na "sitnicu" zvanu Lustracija, i prigrlit zmije u njedra kao i prije?

Kaj ćemo time dobiti? Samo ćemo očuvati njihovu obavještajnu mrežu, umjesto da je napokon razderemo, potrgamo i spalimo; strpamo komunjarske krvnike po zatvorima, oslobodimo Branitelje i uzmemo vlastitu sudbinu u vlastite ruke.

Jer čim takvi, sa svojim vezama i mrežama uđu među nas, vjerujte mi - hop! - evo afere o ovome - hop! evo namještaljke drugome... i za nekoliko mjeseci će svi istinski Domoljubi biti ocrnjeni i na marginama, a oni će opet voditi glavnu riječ.

Ja ne govorim o yusipovićima, kosorkama, pušićima i sličnima - to je zlo koje poznajemo jer je na vidjelu - ja govorim o svima onima koji to zlo održavaju iznutra, ali sad bi se odjednom trpali u Zajedništvo sa istinskim Domoljubima?

I eto, zato ta riječ može biti snaga, ali i najveća slabost.

Netko je nedavno napisao komentar: "Naše prvo zajedništvo mora biti protiv YU, a tek na drugom mjestu protiv EU", i ja mu skidam kapu.

Idemo zajedno, DA ! - idemo sa istim ciljem, sa JEDNIM zapovjedništvom na čelu, i sa strogo i jasno određenim zadacima bojni, satnija, vodova i desetina. Odrezati one koji će stvarati probleme odmah, a prigrliti one koji će lupit' petama reći "evo, SVE za Hrvatsku".

Bez tajnih koalicija, potpisa ili zakulisnih igara. Bez "ja sam prevažan da budem išta manje doli ovo ili ono". Bez izmišljanja tople vode - neka SVI NAZOVU SVE - razrade plan sastanaka, sjednu za stol i JASNO VELE KAJ IMAJU JEDNI DRUGIMA; i onda neka razgovaraju do besvijesti, ili smrti, kao i nedavno već zaboravljen Branitelj na Trgu Bana Jelačića.

Neka im na zidu stalno budu fotografije poginulih i nestalih, slike Vukovara, Škabrnje, Dubrovnika, Kijeva...

Nek' znaju zakaj njihova "najbolja" stranka uopće i postoji; neka znaju koliko je ljudi izginulo ili su danas očajni invalidi, radnici i seljaci... Neka znaju kako im na prvome mjestu moraju biti Ljudi - Hrvati koji su im uopće i izborili pravo na to da ih predstavljaju i RADE ZA INTERESE HRVATSKE, NE SVOJE!

Neka se sjete granata, tenkova, topova, metaka, mina, gelera, krvi i kostiju kojim je kupljena Sloboda koja nam je skoro pa već na tržištu, sa natpisom "rasprodaja".

Neka im na zidu uvijek bude natpis: "ja sam nitko i ništa - Hrvatska je sve". I onda, ako misle kako oni nisu za to - ako se boje, ako su ucijenjeni, nevoljki - neka odu. Ali i onima drugima se do znanja mora dati kaj čeka izdajnike i lopove.

Zato Zajedništvu DA, zdravom Zajedništvu; sa Ljudima na čelu i bez pijavica ili trakavica.

 

Darijo Strehovac - Streh