Dobro došli na čistinu
- Detalji
- Kategorija: Darijo Strehovac Streh
- Kreirano: Utorak, 16 Kolovoz 2011 17:26
- Objavljeno: Utorak, 16 Kolovoz 2011 17:26
Diljem svijeta divlja vatra pogana koji ne priznaju nikaj doli svog "prava na pravo". Nikaj više nije sveto, a u kolo su se nažalost, ulovili i neki koji bi se protiv zla trebali boriti. Ljudi su ljudi, najmudrije je reći "na prvu", ali nakon toga je itekako bitno i godinama ako treba, razmišljati o tome kaj reći djeci, i kako njih iščupati iz te spirale pada sa vrha babilonskoga tornja - sve do 9. kruga "danteove vizije odmorišta za agnostike".
Već je jasno da jasnije ne mre niti biti - kotač se povijesti okreće unatrag, a kao i uvijek - nama se čini kako taj kotač najžešće ruje po ovom našem - od Boga darovanom, dragocjenom i neprocjenjivom komadu zemlje kojega su nam pra-pra-pradjedovi ostavili na čuvanje, i kakvoga na čitavome svijetu - jednostavno nema, i više ga nikada neće biti.
Ali kaj je bitno shvatiti i u mislima zadržati, barem po mišljenju moje beznačajne pahulje snijega, koja se ubrzano topi kaj je bliže ovoj jadnoj, krvavoj zemlji?
Bitno je shvatiti kako nitko !! - niti meni, niti vama, iz srca ne može izbiti Vjeru; jer ZNAMO kolika je to snaga, pa i oružje.
Jedino kaj je na nama, dakle, jest zadržati je i kroz najcrnje dane; kad se čini kako nemamo "koristi" od nje, kad se čini kako su nas izdali svi, pa čak i "oni"...
Kad nam postaje sve jasnije kako su svi, pa uključujući čak i one koji bi nam trebali biti uzori i pastiri - na neki način protiv nas. Kad nam sviće kako su nas svi izdali, i kad za to postoje svi mogući dokazi; te kad samo slijepci ili guske te znakove ne vide; i kad samo potpuno benav čovjek ne vidi kako su čak i neki u crkvi okrenuli leđa Narodu.
Točka. Amen.
Koji su to "oni"? Svi znamo, i svi osjećamo tko su "oni". Slušamo ih i čitamo o njihovim (ne)djelima po medijima. Ne znamo kaj bismo mislili, ali sve je tu - pred nama. Staviti povez preko očiju, prste u uši, traku preko usta - ili ne?
Na njih nas upozoravaju I oni rijetki Svećenici koji se probiju kroz blokadu medija "u Hrvata", ali i "običan laički kler", odnosno ljudi koji su čitav život posvećeni dušom Vjeri, narodu, crkvi i svemu kaj bi ona TREBALA predstavljati.
I SVI VIDIMO KAKO NEKAJ NE ŠTIMA! Svi vidimo kako su oni koji bi trebali biti najčišći pali na samo dno - ne samo crkvene politike, već čak i one pogane politike VLADARA u Hrvatskoj - ali i šire.
Vidimo i čujemo kako je nakon smrti Dobrog Pape na VLAST SVJETOVNOG, ne duševnog - Vatikana došlo nekaj potpuno drukčije; nekaj kaj je suprotnost Dobrom Papi i njegovom životnom djelu.
Je li to ljudska zavist nekoga tko je čitav život živio u nečijoj sjeni, pretvarajući se kako mu je prijatelj, a koji je čim je od Boga Gospodina NA DAR primio SLUŽBU - to potpuno izokrenuo, i službu pomiješao sa vlašću?
Ne znam. Znam kako sam bio jedan od pobornika dolaska Benedikta u ovu jadnu zemlju čak i kad su svi govorili kako NEKAJ NE ŠTIMA!
Je li to moj grijeh? To je moja glupost, to je sigurno.
Svi znamo, recimo, tko je Velečasni Sudac, koji na najskromniji način pokušava doći do potrebitih, ali mu baš oni "VELIKI" u hrvatskome kleru ne dopuštaju izići među toliko potrebite, toliko izranjavane, toliko prebijene i pretučene... ZAKAJ mu ne daju do nas? A znamo koliko dobro taj čovjek nosi u sebi, i koliko je spreman davati.
Zakaj mu to ne dopuštaju? Ako ne znate, reći ću vam ja - "JA SAM PONOSAN ŠTO SAM HRVAT! ZAŠTO SE SRAMIMO BITI HRVATI...!?"
To su riječi zbog kojih se jednom od najvećih i najblaženijih svećenika u ovoj jadnoj zemlji NE DOPUŠTA izlazak iz tamnice u koju je zatvoren.
I mi to znamo. A znamo kako nije niti jedini. Ali šutimo, i ne tražimo ga. Ne zahtijevamo ga. Čovjek kojemu je poziv u životu pomagati NAMA, čami u nekoj tamnici poput hrpe hrvatskih ratnika, i čeka da ga pozovemo. Jer on ne želi ikaj od nas. On želi samo nama dati ono na kaj je "visoki i važan" kler u Hrvata zaboravio - želi nam ponovno dati VJERU u sebe; Vjeru u Ljubav, Vjeru u Bratstvo Hrvata - Vjeru u ŽIVOT.
Ali NE!! "Oni" mu ne dopuštaju, a "mi"?
Mi blejimo, i ne zahtijevamo slobodu za tog čovjeka.
A nije li najpodlije to kaj će, nakon smrti Velečasnog Sudca "visoki kler" organizirati veliko tugovanje, sa velikim košarama za priloge - i na kraju će ga još i proglasiti svecem?
A mi ga trebamo sada, danas, dok je živ! Dok nam može pomoći. Dok iz naših izranjenih duša može očistiti barem dio onoga kaj nam je u njih utisnula yugo-srbijanska agresija od '45. pa sve do danas. Pa tko je tu lud? - to je najnormalnija rečenica u ovoj jadnoj zemlji.
Ali ajmo reć dobro? Ajmo reć: Velečasni Sudac je taj Križ prihvatio, isto kao kaj su svoje križeve prihvatili generali Gotovina i Čermak, te tko zna koliko na yugo-četničkoj "pravdi" haških cirkusanata ili "hrvatskih" sudova osuđenih hrvatskih vojnika?
Zakaj je general Brodarac ubijen? Zakaj Mihajlo Hrastov mora prolaziti golgotu umjesto živjeti kao Junak i čovjek? Zakaj je general Glavaš u Zenici? Zakaj se hrvatski Ratnici trpaju po ispitivačkim tamnicama bez reda, broja, ili razloga? Zakaj je general Norac u tamnici?
Zakaj je evo, i vukovarski zapovjednik Arbanas, UNATOČ TOME KAJ JE KAD SMO SVI ZAJEDNO MORALI DIGNUTI GLAS, ON RADIJE OKRENUO LEĐA BRANITELJIMA I VJEROVAO ĐAKIĆU I JACI, ipak danas na četničkom ispitivanju?
Kaj ostaje svim tim Ljudima, a ne zavaravajte se - I NAMA - ako to nije Vjera u Boga i Božju Pravdu?
Kaj smo bez toga?
Jer shvatimo to već jednom - Mi smo Dragovoljci Ljudi koji su imali najveću sreću u hrvatskoj povijesti! Imali smo tu sreću i čast roditi se točno u vrijeme kad su nas svi Hrvati i Domovina trebali NAJVIŠE i NAJOČAJNIJE.
Proživjeli smo mladost koju svaki istinski Čovjek, Otac, Suprug, Brat, Sin i Domoljub (a isto vrijedi i za sve hrvatske Ratnice - Dragovoljke) može samo poželjeti.
Živjeli smo kratko, mladost nam je procurila kao šaka pijeska kroz prste - ali živjeli smo kao Lavovi. I zato oni koji nas ne vole - dezerteri, podrumaši i pobjeglice - niti trenutka pozornosti s naše strane ne zaslužuju.
Tko su oni? Nitko i nikaj.
A tko ste vi? - Svi koji ste uzeli puške u ruke i otišli na PRVU CRTU - gledali neprijatelju u oči, OBRANILI HRVATE I DOSTIGLI VJEKOVNI HRVATSKI SAN!?
Bismo li bez vjere uspjeli izdržati sve kaj smo izdržali?
Bismo li bez onih krunica oko vratova uspjeli izdurati sve kaj smo izdurali?
Srbi i crnobrdci su imali sve; od oružja, tenkova, zrakoplova, topova, mornarice i čitave obavještajne mreže koja i danas iznutra razara Hrvatsku; ali ipak nas nisu mogli pregaziti, kako su naumili.
U prvoj su godini Agresije pobili i poklali nebrojeno civila, a o ostalim zvjerstvima jedni drugima ne moramo niti govoriti; svi sve znamo.
Oni koji za njih ne znaju - ti nas ne moraju niti zanimati - neka gledaju "big brother" i slušaju cajke sa "braćom" srbima, ali barem mi ZNAMO - kaj je Vjera.
Kaj je Vjera u Boga, u Brata Hrvata, i u dobro očišćeno oružje.
I čemu se danas u biti žalimo?
- Izranjavani smo - jesmo.
- Promrzli smo i zima nam je i u ljeto - jesmo.
- Umiremo od "nepoznatih" bolesti kao muhe - umiremo.
- Nitko nas ne voli - bu-hu-hu. Neka!
- Životi su nam u rasulu, i rijetki još imaju obitelji na koje se mogu osloniti; ili one na njih, kod idiota koji su se odali cugi ili alkoholu.
Ali hej - koliko je boljih od nas ostalo rastrgano u nekom blatnjavom jarku? Ili na nekom komadu užarenog kamenjara?
Koliki su mučeni od strane srbijanaca na načine koji se još od 16. stoljeća nisu vidjeli?
A mi se žalimo?
Na kaj? Na neprijatelja?
Drevna izreka ide: "Kaj se žališ na neprijatelja svog? Zar bi takvi ikad mogli postat' ti prijatelji? Jer stvorenje kao ti uvijek ih podsjeća na vlastito zvjerstvo, i uvijek ćeš im služiti kao vječni prijekor?"
Ma sutra bih sve ponovio, i opet bih išao. Za iste te Hrvate, i za istu tu Hrvatsku, pa ako treba i sto puta - i tisuću puta kad bih toliko mogao živjeti!
"I ćorava kokoš kljucne zrno" - evo i još jedne izreke, "uvredljive" za Hrvate. Posebno za onih 99% koji su dezertirali ili podrumarili dok smo mi ginuli za njih.
I kaj sad? Ljutit' se na tu jadnu kukavelj?
Ne poznajem generala Čermaka, ali za generala Gotovinu ZNAM kako on Vjeruje kako je njegov život NIKAJ prema svim životima koje je spasio; te kako je sam njegov doprinos OSLOBOĐENJU I USPOSTAVI SLOBODNE HRVATSKE dovoljan i za više života. I zato on fakat stoički može promatrati onu eu lešinarsku gamad kako mu pokušavaju srce iščupati.
On je možda izgubio slobodu, ali gdje vam žive bake, majke, sestre, supruge, djeca?
Žive u Hrvatskoj. To je ključna riječ. MI SMO SVOJ DIO OBAVILI ČASNO I POŠTENO. Koliko ljudi bez generala Gotovine ili bilo kojeg drugog hrvatskog Ratnika danas uopće ne bi živjelo?
Jesu li naši generali, Gospodin Bog ili mi krivi za travestiju i sadomazohizam kojega nad nama izvode trenutni vladari Hrvatske? Jer tragikomično je gledati njih danas u saboru ili bilo gdje kad govore o pljački za vrijeme Tuđmana, a ONI SU TI KOJI SU PLJAČKALI!!
Jesmo li mi krivi za njih? Ili za svu ljigavost maćehe nam jace i bljuvotine pijanog šeksa; ili četnički smrad koji se širi oko jovanovića, yusipovića ili stanimirovića... ? itd... nema toliko mjesta na čitavom internetu koliko gamadi vladari po Hrvatskoj koju smo stvorili.
Ali kaj nam oni mogu, a da nam srbijanci već to nisu napravili?
Mučili su nas po logorima, klali kao stoku, ponižavali kao manje vrijedne... Ako nas i danas zatvaraju - u čemu je razlika, ako Hrvate za to nije briga?
Ali usprkos svemu tome - naša srca uvijek moraju barem pokušati pratiti junaštvo jednoga Hrastova, Tromblona, Dr. Bosanac, Gotovine, Čermaka, i svih ostalih uznika te izdajničke yugo-četničke politike koja se podgrijava iz engleske i ostalih centara moći tog eu smetlišta, a kamoli tog jadnog haškog cirkusa ili "hrvatskih" milicajaca i sudova.
JER NE MOGU NAM NIKAJ!
Mi smo svoje dali, ponavljam - pošteno i bez zadrške, a žele li se oni iživljavati na nama - pa nisu svi ovce koje će mirno ići na klanje... Idemo dalje, za iste pare...
I to je ono kaj bismo po mome mišljenju morali pronaći u sebi.
Ono mjesto u kojemu smo i kad je bilo najteže, držali Vjeru u Suborca, Boga, i same sebe.
Jer od Vjere nikad nismo tražili niti bismo smjeli tražiti "korist", već smo kroz nju skupljali snagu za preživjeti, ali i pomagati drugima da prežive.
Danas je "mir", pa je iskoristimo koliko god možemo; i učimo davati onima potrebitijima od nas, usput NA DAR od Svevišnjeg primajući karakter, koji nam je i opet DAROVAN samo kako bismo nastavili pomagati i davati i dalje; a oni koji traže ikakvu "korist" od Vjere ? - to su oni koji su se devedesete gurali u prve redove - ali ne na bojišnici, već prvo po podrumima, a onda po klupama u crkvama.
A tu nam ne trebaju niti kardinali koji okreću leđa vlastitome Narodu, niti Pape koji okreću leđa Vjeri.
Tu smo na vjetrometini, sami kao i uvijek - samo Bog i mi - Hrvati.
Darijo Strehovac - Streh
