Zovite me hrvat. Đejms hrvat.

  • Ispis

Helou i zdravo. To sam ja. Đejms. Svi me poznajete. ne morate me niti tražiti, kad sam svuda oko vas. Uvijek sam htio bolji život. Radio sam malo ili ništa, ali mislio sam kako može i bolje. Jer svakodnevno gledam likove koji prstom u životu nizašta nisu makli, pa imaju puno više od mene.

Na to mi se uvijek smrači pred očima. Pogotovo kad se sjetim kako takvima ne mogu ništa.

Ali zato mogu onima kojima je lošije nego meni. I nikada to ne propuštam.

Kad god se sretnemo u birtiji ja vam objasnim sve, ali vi uvijek ostanete preglupi za moja objašnjenja.

Odakle bih ja znao sve' - pitate se, ali pa već sam vam rekao. Ja sam đejms.

Za vrijeme yugoslavie sam živio ko bubreg u loju. Kako?

Ne znam. Samo sam držao glavu dolje i išao niz rijeku, zajedno sa ostalim drugovima. Znalo je biti teško, ali onda nisam bio niti navikao na sve ove stvari na koje sada trošim novac, pa za bolje nisam niti znao.

A sad računala, LCD ekrani, mobiteli debljine kreditne kartice, laptopi, kuhinje, štedne žarulje, gps i abs... i sva ostala buržoaska sranja bez kojih više ne mogu.

Pa kreditne karice, pa krediti, pa žena kojoj su se sise objesile nakon yugoslavie, pa njezini umeci za nove sise, pa djeca koja oće novog megatransformera svaki tjedan, da ne spominjem kćer koja još i nema sise, al već oće nove.

Prije ničega od toga nije bilo. Nije bilo ni benzina, ni praška, ni kave ni čokolade, ali šta je to mene bilo briga.

Sa onom mladosti, sa onim životom...

Uvijek se nešta prošvercalo sa strane, a yugoslavia je sve to plaćala bez pogovora.

Digneš kredit danas, za dva mjeseca inflacija pojede denar i rata ti je 390% manja.

Za 3 mjeseca niti ne znaš da imaš nekakav kredit, pa dižeš novi.

A danas gamad ustaška oće da im plaćam te rate.

A od boljeg života ništa. Skinuli ga s teveja čim se onaj krivousti počo kočoperit da mu nešta ne valja.

Pa banda krenila rušit yugoslaviu.

Jer da su ih ubijali poslije rata. Pa šta? Da nisu nekom nešta bili krivi, ne bi ih ni ubili.

Il da su ih zatvarali i opet ubijali poslije rata? Pa opet šta? Da nisu kenjali il nezašta bili krivi, ne bi ih ni zatvarali ni ubijali.

Šta to MENE briga?

Evo, i sad kad se sjetim, odma zaboravim gramatiku, pa počnem pisat kako mislim, a ne na taj vaški književni, da vam mater književnu.

Al dobro je, sad će sve nabolje izgleda. Jer evo vratili smo na vlast sve šta su i prije bili.

Pa nek poapse bandu ustašku i izglade to šta su napravili.

Pa će opet da budne yugoslavia.

Pa će opet da budnem mlad, a žena će da ima nove sise.

I to na kredit, šta će da inflaiše za dva mjeseca.

Jedva čekam da se probudim a ono vani snjeg zameo ulice jer ralice nemaju benzina.

Pa da ne moram na poso.

a ako opet počmu vikat "Zovi, samo zovi..." - ja ću ko i prošli put.

Nafrljiću jelenu rozgu i "ne zovite me".

Pa iskopat snajper sa tavana i na uva nakalemit slušalice sa bajagom.

Pa ću da vas opet instruišem.

Prvo ću instruirat one šta seru da je yuga bila loša, i da nije mogla potrajat, il' da ju je nemoguće vratit.

Njih ću prve, u mojemu bloku ih ima barem pe-šest.

Ma šta ne mere, majku vam ustašku, ko da sam ja glup, pa ćete vi meni da ne mere.

Ako me i uvate, samo nazovem znam već koga. I sutra sam opet slobodan. Il mladić.

Pa nek mi stave soli na rep, dok se malo preselim, pa se onda opet vratim.

Jer ja sam Đejms.

đejms hrvat.

 

Darijo Strehovac - Streh