Potomcima ratničkih Kraljeva

Pin It

Samo jedna stvar, sramotna sprdnjo ostatka jedne od prvih europskih kraljevina, a danas jade od hrvatskog naroda, što se tako rado po glavi tuđim pepelom posipaš: Razmisli kako će nam biti kad na "adidas" tenisicama proizvedenim u Zagrebu bude pisalo "made in Balkan Union", a ljudska prava i plaće našoj djeci koja će ih izrađivati na nivou Tajlanda, Taiwana, Vijetnama i ostalih velikobritanskih, francuskih ili američkih kolonija.

Djeca "reformiranih" komunista i udbaša, danas revnih "mirojugotvoraca" i "legalista" trošit će naš novac u debelom inozemstvu, a mi?

Nama će ti isti prodavači "jugomagle" i dalje krojiti zakone i živote, ucjenjujući nas sankcijama i uvjeravajući nas kako se drugačije ne može.

Hoće li i zato biti krivi hrvatski branitelji i Domovinski-"zločinački"-rat? Oni će vas vjerojatno uvjeriti i u to.

Island, Finska, Norveška, Švedska, Švicarska: - niti jedna od tih visokorazvijenih zemalja se nije gurala biti članica EU-a, a neke od njih niti MMF-a, WB-a ili WTO-a; sve su u toj sklepanoj britanskoj koloniji pod VLASTITIM UVJETIMA, i sve imaju standard viši od većine europskih i svjetskih država.

Te činjenice "Mirojugotvorci" svakodnevno omalovažavaju kao nerelevantne za nas, jadne, male i bijedne.

Guraju ih pod tepih baš kao što i krvopijske banke, megauvoznici, određeni lobiji i ostali multimilijunski profiteri povezani s "Mirojugotvorcima" dobro paze da se u javnost ne proširi činjenica kako bi, uz odgovarajuće protumjere kao što su npr. stopostotne carine na sve proizvode i usluge neprijateljskih zemalja sankcije kojima nas plaše ČAK POVOLJNO UTJECALE NA ČITAV NIZ EKONOMSKIH I GOSPODARSTVENIH ČIMBENIKA U HRVATSKOJ!!, te bi uz neophodno stezanje remena na pojedinim mjestima dovele do zaustavljanja deflacije, oporavka hrvatskih proizvođača i izgradnje jake infrastrukture neophodne za stabilnost bilo koje države! (Više podataka dostupno vam je u knjizi Tihomira Čuljka-Rat).

Devalvacija koju bi izazvao smanjen pritok deviza u Hrvatsku, recimo, imala bi vrlo pozitivan utjecaj na domaće proizvođače, dok je veću devalvaciju moguće spriječiti deviznim pričuvama (početkom 2002. su one iznosile oko 7 milijardi dolara).

Kako devalvacija ne bi imala negativan učinak na hrvatske građane dovoljno je zakonski ukinuti tzv. deviznu klauzulu, jer, zadnji put kad sam provjerio, KUNA je u Hrvatskoj još uvijek bila zakonito sredstvo plaćanja.

Hrvatskoj na raspolaganju stoji još čitav niz dodatnih mjera kojima bi se mogla otrgnuti iz kandži "Mirojugotvoraca" i njihovih zapadnjačkih kolonizatorskih šefova, ali upravo nas oni uporno i uvjeravaju kako smo previše mali, prejadni i previše nevažni.

Hrvati su narod koji je stoljećima opstao na zemljopisnom položaju koji je predstavljao vjetrometinu i čvorište na kojem su se lomila koplja i najjačih svjetskih velesila, i opstali smo.

Hrvati nikada nisu izdali saveznika ili prijatelja, iako su se saveznici prema nama najčešće ponašali i više nego izdajnički, ali opstali smo.

Od početka 20. stoljeća nas u udavovom zagrljaju guši Srbija, što je inicirano Mađarskim interesima, koje su onda zamijenili velikobritanski i francuski. Ugurani smo u "SHS", pa u "Jugoslaviju", umjetne tvorevine zasnovane i dizajnirane za nasilnu prevagu Srbije na teritoriju Balkana, i po Mesićevim "povijesnim silnicama" čudo je da uopće postojimo.

Više od stoljeća se u Hrvatima pokušava zatrti nacionalni ponos, pravo na samoodređenje i želja za slobodom. Opstali smo.

Srbija nam je uništila jezik i uvukla se u sve grane državnog aparata preko kojega su nas držali porobljene i u strahu, bez prekida nas uvjeravajući kako smo stvoreni da im služimo. I tijekom Domovinskoga su rata srpskom topništvu prioritetni ciljevi bili oni važni za hrvatsku kulturu, jer su znali kako bez kulture više nemamo ništa svoje.

Taj se rat vodi i danas, i gubimo ga svakom pjesmom srpske narodne glazbe koja se uspijeva plasirati na hrvatsko tržište, kao i svakim mesićem, yusipovićem ili pusićkom koja zasjedne na visk položaj u Hrvatskoj - zemlji koju organski mrze.

Krajem 20. stoljeća se na povijesnoj sceni napokon pojavio Državotvorac sposoban nositi se sa velikosrpskim planovima bezrezervno podržanim od strane dviju svjetskih kolonijalnih velesila: Velike Britanije i Francuske.

Dana 17. lipnja 1989. je, usprkos tomu što su Račan, Manolić i ostali drugovi "antifašisti" milicijskom zabranom stranačkog skupa to pokušali spriječiti, povjesničar i umirovljeni general "JNA" dr. Franjo Tuđman izabran za predsjednika novoutemeljene Hrvatske Demokratske Zajednice.

Niti trenutka prerano, jer Srbija je do toga datuma već tri godine aktivno provodila plan konačnog uništenja Republike Hrvatske i stvaranja "velike Srbije".

Još u rujnu 1986. godine je, naime, Srbija javno obznanila "Memorandum SANU", u kojem je detaljno izložen velikosrpski program, a već polovicom 1987. godine se preko TV ekrana počela emitirati lozinka za sve udbaše, kosovce i, preko njih, sve "lojalne" Srbe u RH i BiH.

Lozinka je zamišljena i izvedena fantastično jednostavno i učinkovito (što ukazuje na organizaciju stranih obavještajnih službi), i vjerujem da čak niti danas svi koji su je vidjeli nisu svjesni njezina pravoga značenja. Hrvati, naravno. Ekran se naglo zatamnio, a dubok muški glas je govorio: "Vožd je stigao".

Većina nas je vjerovala kako je u pitanju reklama za nekakav "aftershave", ali taj "aftershave" nikad nije stigao na police nijedne trgovine.

Umjesto toga, dana 23. rujna 1987. godine je na osmoj sjednici CK SK Srbije Slobodan Milošević izabran za predsjednika, a "reklama" je sa TV ekrana nestala naprasno kako se i pojavila.

Ubrzo je na malu, nevažnu, i jadnu Hrvatsku izvršena najkrvavija srpska agresija, ali hrvatska je vojska, vođena dr. Franjom Tuđmanom, uspjela obraniti zemlju i pobijediti višestruko jačeg protivnika. Opstali smo.

Velika Britanija i Francuska nam to neće nikada oprostiti, a to je i jedan od razloga terora kojega se nad Hrvatskom vrši od strane Haaškog tribunala, ali što se u međuvremenu promijenilo sa hrvatskim narodom?

Od pobjedničke vojske i naroda ponovno smo se pretvorili u malu, nevažnu i ništavnu zemlju. Kako?

Jesu li laži i opsjene "Mirojugotvoraca" zaista toliko djelotvorne da u Hrvatskoj više nema nikoga spremnog za DRŽAVOTVORNE procese kojima će se štititi naši, a ne velikobritanski i francuski nacionalni interesi?

Jasno je kako Državotvoraca poput dr. Franje Tuđmana ima malo, jer takvi ljudi moraju biti sposobni razmišljati barem jedan naraštaj unaprijed, ali da u hrvatskom Narodu nema baš nikoga tko vidi kako imamo izbora – u ljudima kao general Sačić, te ujedinjenim strankama ABH, Hrast, HSP i HDSSB?

Općepoznato je kako političari razmišljaju samo na kratke staze, odnosno tek do sljedećih izbora, ali među navedenima još uvijek ima onih odanih ideji SAMOSTALNE I SUVERENE DRŽAVE HRVATSKE; pa jesmo li zaista toliko proklet narod pa ćemo propustiti i tu zadnju priliku za Nacionalni Spas?

Za gnjile i pokvarene komuniste i partizanske idolopoklonike već odavno je kasno, ali moraju li oni zaista povući i sve nas za sobom?

Jer bilo bi prelijepo ponovno vjerovati kako je pred Hrvatskom bogata budućnost, a ne tek mračna vizija bordela za korumpirane prljavce dubokih džepova i ništavnih moralnih i etičkih vrijednosti.

 

Darijo Strehovac - Streh