Još nas ima

Pin It

Eto ljudi, jučer su i danas hrvatski Branitelji uz potporu mizernog broja "normalnih hrvata", uspješno održali nekoliko prosvjednih skupova, iz svima znanih razloga. Ti su razlozi vrlo jednostavni, isto kao i ti skupovi koji su se održali diljem Hrvatske – mi nismo debili, primitivci, niti stoka, kako nas gledaju i prema nama se ponašaju SVE dosadašnje garniture vlade Države Hrvatske koju smo obranili i stvorili.

Države kojom su, na našu nevjerojatnu nesreću, ali i nevjerojatnu GLUPOST - zavladali najveći licemjeri, zločinci, nesposobnjakovići i kleptomani svijeta.

Mi znamo kaj se oko nas događa, katkad bolje i od njih samih; kaj se zorno vidi iz nagle trešnje fotelje šeksa, koji je tek sad shvatio kako niti on nije imun na velikosrbijanske planove potpomognute britanskim, francuskim, ali nadasve novcem srbijanaca i njihovih ljudi koji sjede i blaguju na hrvatskoj krvi – od "familije" pušić, preko "dobro udanog" stevana mesića, pa sve do novoizabranog "finog gospodina - druga" klavijaturista, te svih njegovih UDB-aških i KOS-ovskih savjetnika i nekažnjenih zločinaca i ubojica – u rangu od raznoraznih manolića, boljkovaca, perkovića ili matića, pa sve do dubajića, stanimirovića ili štrbaca.

Osim trešnje njihovih fotelja, danas se osjetilo malo podrhtavanje i pod foteljama raznoraznih ministara, pa morti i predsjednika udruga kao kaj je đakić, npr, a koji će, AKO BOG DA, uskoro voditi udrugu od tek dva člana – sebe i svoje tajnice.

Jer ako niste još čuli, nakon današnjih skupova i prosvjeda po Hrvatskoj – "Ministarstvo Branitelja" prosvjednike odjednom zove "na razgovor".

Pod prvo, ne znam kako se tako naglo ono velebno ime "ministarstvo međ.gen. sol. Bran. i istraživanje ruda i gubljenje vremena" odjednom promijenilo u ime - "Ministarstvo Branitelja", ali evo i mog skromnog mišljenja o tome neočekivanom pozivu:

"G. Iviću ministriću, ma "milo naše zaštitničko"; ako ste mislili pozvati te LJUDE u svoj ured, zavrtiti im kakav spin i ponudit' ih kubanskim cigarama, kavom iz crijeva brazilskog glodavca ili čak i kakvom "donacijom" - slobodno taj poziv odmah povucite, jer LJUDI koji su govorili danas na Trgu NISU NA PRODAJU.

Nitko od nas nije na prodaju, a od vas se ne traže nikakvi razgovori: od vas se traži samo ono za kaj vam Hrvati MJESEČNO isplaćuju enorman iznos mjesečno - RADITE ONO KAJ BISTE TREBALI RADITI.

Ali sudeći prema vašem dosadašnjem "radu" - i vama i nama je jasno kaj od vas možemo očekivati.

Pa zato: ako ne možete, ne smijete, ne želite ili vam se ne da raditi ono za kaj vas Hrvati i hrvatski Branitelji plaćaju... ima jedna pjesmica "put putujem...", a mi ćemo vas sa pljeskom ispratiti".

Ali dosta o tim zgubidanima i krpeljima na hrvatskoj grbači; riječ – dvije o današnjim prosvjedima:

Današnji prosvjedi su specifični zbog jedne VRLO BITNE stvari – oni nisu organizirani mjesecima unaprijed; te nisu organizirani od strane ikakvih UDRUGA ili predsjednika udruga; oni nisu sponzorirani velikim novcem; niti se na njima pojavio IJEDAN predstavnik današnje garniture vladara Hrvatske; ili bilo kojeg pretendenta na fotelju u kojoj će udobno moći zaraditi nešto milijuna, pa se uvaliti u "saborski imunitet".

Prosvjedi kojima smo svjedočili, a mnogi od nas i prisustvovali ovih dana organizirani su skoro potpuno spontano – preko internetskih portala kao kaj je naš Dragovoljac, Braniteljski portal i svi ostali portali koji svojim trudom, novcem i voljom rade za dobrobit ČITAVE HRVATSKE, shvaćala to stoka sitnog zuba ili ne.

Organizirani su i privatnim porukama korisnika onog (za mene) debilnog facebook-a, privatnim telefonskim pozivima, te susretima prijatelja i poznanika na ulici ili kafiću.

Organizirani su sitnim oglasom koji se u novinama pojavio veličine kutije šibica, odmah pored čitave stranice zauzete reklamom jedne od trgovačkih kuća koje otimaju našim radnicima i seljacima kruh iz usta (namjerno je ne želim reklamirati).

Uglavnom, ovo nisu bili prosvjedi "udruga", koje su vladari uspjeli rascjepkati na tisuće komada, često niti ne shvaćajući kako time trgaju niti koje nas vežu kao POBJEDNIČKI NAROD LEGITIMNE I SUVERENE DRŽAVE; ali nažalost – još su češće u tim garniturama vladara spodobe koje su dobro znali kaj tim cjepkanjem i razdvajanjem rade, isto kako to znaju i danas - dok nas kao rijetke zvijeri prodaju srbijancima za koji milijun Kuna više na todorićevom ili njihovom računu, ili iz još podmuklijeg razloga – zbog čistog zadovoljstva u gledanju raspadanja HRVATSKE.

Jer oni tu riječ mrze. Hrvatska.

I zato su ovo izuzetno važni prosvjedi – jer su to prosvjedi običnih ljudi – Branitelja kao i obitelji Branitelja; žrtava komunizma tijekom krvave titove vladavine, kao i žrtava srbijanske agresije jednako.

To su prosvjedi na kojima su govornici ljudi koje se neće moći kupiti niti foteljama, niti novcem, niti prijetnjama – smrću ili još i žešćim progonima, svejedno.

Ne želim opet razvući običan tekst u traktat koji se nikome neće dati niti pročitati do kraja, ali ljudi - danas smo se uvjerili kako nas još uvijek ima.

Iako ćete po ovim pokvarenim medijima čuti i pročitati svašta; od brojke od nekoliko stotina, šačice, tisuću, tisuću i po, dvije tisuće, pet… itd – zaboravite. Mi smo danas bili tamo, i iako se iz središta gužve ne može vidjeti kao iz helikoptera, kaj reći na izjavu "hrvatske" policije kako nas je bilo – dvjestotinjak?

U svakome nas je slučaju bilo PREMALO. I opet smo zakazali.

Zašto – na svakome je tko nije izišao to riješiti sam/sama sa sobom.

"Nitko nije ni znao za prosvjed" – čuo sam danas isprike.

"Za koga ću ja tamo ići"? – čitao sam čak i na ovome portalu jučer.

"Sve je to bezveze" – čitam i danas.

Ali kad je na Hrvatsku 1991. agresiju izvršila 4. najjača oružana sila u Europi, dodatno ojačana stanimirovićima i desecima tisuća njegovih četnika koji su živjeli MEĐU NAMA; ubijali nas snajperima i navodili bacače na bolnice, tržnice i vrtiće; etnički čistili TREĆINU Hrvatske, izbrisavši mnoštvo hrvatskih prezimena iz NAŠEG NACIONALNOG KORPUSA – puno nas je manje uzelo puške, stalo pred tenkove, zrakoplove, i niti sam ne znam koliko rakijom "natankanih" srbijanskih koljača – i pobijedili smo.

Sa 1% stanovništva Hrvatske. Malo? Odvratno malo. Jer koliko bi žrtava manje bilo da nas je bilo više? Ali dobro – riječi generala Gotovine su na kraju glasile: "Zadatak obavljen".

Ako je dakle, danas, na zagrebački prosvjed izišlo 10-ak tisuća ljudi – to je malo.

To je tek 0.1% zagrepčana. Odvratno malo. Jer koliko bi poruka bila glasnija da nas je bilo više?

Ali dobro.

Zato vam Tihomir Purda, Pero Janjić - Tromblon, G. Apatović i svi ostali logoraši mučeni po srbijanskim koncentracijskim logorima, zajedno sa ljudima koji su svojim novcem i bezgraničnim trudom ipak organizirali ono kaj se organizirati dalo – u ovakvoj Hrvatskoj, sa ovakvim medijima, pod onakvim prijetnjama – svima od srca zahvaljuju na tome kaj ste i vi bili tamo gdje vas je Hrvatska trebala; a toj se zahvali priključujem eto, i ja.

Uz nadu kako ćete se odazvati i opet, kada stvari budu još i gore, i kada rizici budu još i veći.

Hvala svima

Darijo Strehovac - Streh