Sva podmuklost 'H'rt-a – 919.567.689.432. put
- Detalji
- Kategorija: Darijo Strehovac Streh
- Kreirano: Srijeda, 30 Ožujak 2011 16:46
- Objavljeno: Srijeda, 30 Ožujak 2011 16:46
Možda ste ovih dana gledali dokumentarac četničkog košarkaša divca, kojemu je jedini cilj bio tome olinjalom četniku istisnuti još koji US dolar na tragediji hrvatskog Naroda i jednoga od njegovih Velikana – Petrović Dražena. NAŠEG Dražena, koji je među prvima shvatio podmuklost tog istog divca i čitave četničke bratije iza njega.
Dražena, koji ga je prvi odbacio i u njemu prepoznao ono kaj je Četnik skrivao sve godine "bratstva i jedinstva" kojega nam yusipovići, pušićke, stevani i fredovi i dan – danas – ponovo pokušavaju prodati.
Jer je to "dobro za Hrvatsku".
Svi koji umjesto zjenica u tome "dokumentarcu" imaju znakove US dolara ili "evra", su u filmu kao statisti ponavljali kako njih "politička strana ne zanima", jer su oni veliki zaljubljenici u sport…
Ghovna.
Na engleskom.
GHOVNA.
Uglavnom, današnjoj je generaciji mladih Hrvata, koja pojma nema o Domovinskom ratu, ali i dalje znaju za sve pothvate boška buhe, yutel u udarnom terminu servirao to jadno smeće od filma.
Smeće koje je snimio Četnik vlado divac, navodni "prijatelj" pokojnog Dražena, koji je 1990. godine skinuo i na pod bacio HRVATSKI BARJAK; a u kojemu bez imalo srama govori o tome istome Draženu kao svome – negdašnjem "bratu" – laka mu bila zemlja Hrvatska.
Sva podmuklost yutela se vidi već u naslovu dokumentarca, ali sam sadržaj je još toliko podmukliji da ga se NITI JEDNA TV ZEMLJE U KOJOJ GRAĐANI IMAJU IMALO SAMOPOŠTOVANJA, jednostavno ne bi usudila prikazati.
Ali ovo je Hrvatska.
Zemlja u kojoj vladaju svinje u ljudskom obliku, vladajući miševima u ljudskim oblicima.
Ovo je Država u kojoj se oni koji su je podigli na noge, te ludom hrabrošću i Božjom voljom obranili od agresije milijuna Četnika jednakih istome ovome "redatelju", proglašavaju - teretom, viškom i balastom.
Ovo je zemlja u kojoj su ti ljudi - Branitelji, koji su se tijekom srbijansko-crnogorske agresije očajnički tukli do zadnje kapi krvi protiv "armije" istih takvih divaca kakvi su snimili ovaj dokumentarac – danas DRŽAVNI NEPRIJATELJI Br. 1!
Ponovimo gradivo – Veterani, Domoljubi, hrvatski Ratnici i Mučenici, su danas u ovoj zemlji DRŽAVNI NEPRIJATELJI Br. 1!
I čemu se čuditi?
Jer ako je dotični "dokumentarac" njegov idejni začetnik i glavni i odgovorni "redatelj, glumac, kadija i sudija" – Četnik divac nazvao tako odvratnim imenom, bez imalo pijeteta prema mrtvima – DUŽNOST je yutela bila barem izbaciti tu uvredljivu, pogrdnu, i krvavu riječ - "braća".
Jer srbijanci/Četnici i Hrvati – nikada nisu, i nikada NEĆE BITI BRAĆA!
Mi nemamo niti jedne dodirne točke sa tim plemenom, i ja se osobno time ponosim. Pogotovo zbog činjenice kako mi je majka pravoslavne vjere, rođen sam i odrastao u Hrvatskoj; ratovao sam za slobodu Hrvatske na prvim crtama, i skoro pa nema bojišnice na kojoj nisam branio svoju Domovinu, ili je oslobađao od – yutelovske "braće".
I tijekom života sam, i u djetinjstvu sam, i tijekom doba odrastanja sam učio; a i dan danas učim – sve o razlikama između Hrvata i srbijanaca ili crnobrdaca.
Ali čak i da nisam prošao to kaj sam prošao; čak i da nisam vidio to kaj sam morao vidjeti; čak i da nisam MORAO odrasti u ratu dok su se drugi valjali u dezerterstvu zajedno sa trenutnim precjednikom RH – najobičnijim dezerterom i izdajnikom yusipovićem – kad bih nekim slučajem danas imao 15 godina - pa iz samih filmova u kojima se vidi rušenje Vukovara nasuprot oslobađanja Knina, pokolja Srebrenice i Sarajeva, divljačkog rušenja Dubrovnika i bilo kojeg drugog mjesta, sela ili grada kojega smo oslobodili od čizme divčevih Četnika – sve bi mi na prvi pogled bilo jasno.
Zakaj to i današnjoj generaciji nije tako vidljivo?
Zbog yutelovih "dokumentaraca" zvanih – "nekad braća".
Zbog tog upornog forsiranja kako smo svi jednako krivi, zbog upornog kriminaliziranja Domovinskog rata, zbog izdajnika koje stoka bira i postavlja na najvažnije položaje u Hrvatskoj – mi danas gledamo takva ghovna.
Ghovna jednaka serijalu "rat za Dubrovnik", u kojemu yutelovci također, bez imalo srama ili ljudskosti siluju žrtve ispočetka, dok današnjoj generaciji mladih puštaju četničke "dokumentarce" o najdivljijem barbarstvu od pokolja Tutsija – srbijansko-četničkom razaranju Dubrovnika, Konavala, i svog okolnih teritorija – HRVATSKE.
Svi znamo kaj znači riječ Braća; a mi koji poznajemo četničku yugosloviju i prije devedesetih znamo i to kaj su srbijanci podrazumijevali pod riječ "bratstvo i jedinstvo" Četnika i Hrvata.
MI znamo za Goli Otok. Mi znamo za špiclove. Mi znamo za izreku "pojeo ga mrak". Mi znamo kaj je yugoslovija zaista bila.
Zapravo, to znaju svi koji imaju imalo pojma o tom "bratstvu i jedinstvu" sve od pada pod četničko oslobođenje 1945, pa sve do konačnog oslobođenja Hrvatske – OLUJE.
Ali kaj nam to vrijedi kad se naša riječ ne čuje? Kaj nam to vrijedi kad "naši" vrijedni "hrvatski" novinari u udarnim terminima puštaju ovakva ghovna kao kaj je "nekad braća"?
Ma kakva braća?
Pa ta je maska sa lica četnika divca pala čim je odgurnuo upola manjeg Dražena od sebe, sa mržnjom u očima i jednom jedinom misli u lubanji – USTAŠA.
I zato mi je teško kaj moram napisati i ovo, ali jednostavno ne mogu prešutjeti.
Taj Četnik divac je tijekom snimanja "dokumentarca" došao u kuću roditelja NAŠEG pokojnog Dražena.
Umjesto da ga letvama izbace iz dvorišta, oni su ga primili i slušali njegove baljezgarije.
E sad, Majko Draga, i Mila, pokušat ću odvagati ove riječi najlakše moguće:
Primijetio sam kako su divčeve kamere često snimale vaš vrat, na kojemu je bila ogrlica i privjesak sa likom Dražena.
Prinijetio sam kako su divčeve kamere njuškale i svuda po vašem dnevnom boravku, tražeći ga.
Nisu ga našli. Niti mi ga, gledatelji, nakon prvobitnog razočaranja kaj ste četnika uopće pustili u Dom, nismo vidjeli.
Osobno nemam nikaj protiv toga kaj ga nisu našli, jer mnogi ljudi jednostavno u njega ne vjeruju; pa im prema tome – niti ne treba.
Niti ja nisam dogmatičar ili ikome namećem išta, već baš naprotiv; za mene je i K'uran vrijedno štivo, kao i riječi Proroka Muhameda – slava imenu njegovom.
Zbog toga, kao i zbog činjenice kako sam i sam izgubio puno dragih ljudi i obitelji i prije, tijekom, a i nakon napada divčeve četničke armije na Hrvatsku, evo si uzimam za pravo jednu molbu, kao najobičniji prašinar i HRVATSKI BRANITELJ:
Molba je sljedeća - ako je to zaista tako, i ako ga nikada ne nosite, i ne stavljate na zid – meni bi, običnom patniku i vojniku bilo drago ako više nikada oko vrata ili na zid ne stavite Raspelo ili kakav lančić sa likom Gospodina Isusa Krista.
Jer ako ga niste smatrali za neophodno staviti tijekom posjeta "prijatelja" vašeg pokojnog sina, koji bi ga devedesetih bio u stanju zaklati kao pseto, samo zbog želje za Slobodom i neovisnom Hrvatskom - ne vrijeđajte ga, molim vas, time kaj ćete ga stavljati dok Četnika u kući nema.
Darijo Strehovac - Streh
