Pseudopatriotizam
- Detalji
- Kategorija: Darijo Strehovac Streh
- Kreirano: Srijeda, 10 Studeni 2010 19:02
- Objavljeno: Srijeda, 10 Studeni 2010 19:02
Zašto u Hrvatskoj djeluje samo pseudopatriotizam i šupljim antikomunizmom premazana Nedemokracija, a Demokracija nikako nikako baš neće - pa neće? - postavio je Pinki pitanje na kojega u biti svi znamo odgovor. Zato kaj su nekad u hrvatskome Saboru stajali plemeniti ljudi, hrvatski Junaci i Vitezovi, Domoljubi, i školovani, te za općekoristan Rad sposobni - Državotvorci.
Tamo su stajali LJUDI, koji su ispred svojih ego-a i osobnih probitaka stavljali interese i PONOS Doma i Domovine, Obitelji i Hrvatstva, Vjere i DUŽNOSTI. Tamo je stajao Ban Jelačić i braća Zrinski i Frankopani; tamo su stajali dr. Maček i braća Radić; tamo su stajali Ante Starčević i Eugen Kvaternik.
Tamo je stajao hrvatski Predsjednik dr. Franjo Tuđman i vizionar Vlado Gotovac.
Stajali su prekaljeni u bitkama, kao ponos Hrvata i Hrvatske u svim poznatim nam zemljama, poštovani i od prijatelja i neprijatelja. Ti su ljudi imali ČAST i RIJEČ, i onima kojima su se na odanost i službu zavjetovali, nikad nisu pokazali izdajništvo niti gazili tu čast i riječ; a nikome se nisu niti guzili niti dali guzit.
A danas?
Danas tamo sjede nepismene lopuže, dezerteri i kukavice; uhljebljeni paraziti naslijeđeni iz "yugoslovije" i četnici, i jedni i drugi do koljena ogrezli u hrvatskoj krvi.
Tamo sjede poltroni koji se klanjaju samo jednome od dva barjaka - barjaku novca ili barjaku moći; izdajnici kojima hrvatski Barjak ne znači ništa, ali im dobro služi kao prigodna maska u svojim Macchiavelijskim shemama i "poduzetničkim" pothvatima, prodajući stoci sitnog zuba tamu pod svjetlo, i muda pod bubrege.
Tamo sjede ministri/ce koji su prije tek desetljeće-dva, pa i manje, bili tajnici ili tajnice, pomoćnici, potrčkala ili sitni prevaranti; ali svojim su sudjelovanjem u beskrajnim krađama Hrvatske i Hrvata, ili jednostavnom šutnjom tijekom istih - "zaslužili" fotelje u kojima mirno čekaju običnom čovjeku nezamislive mirovine.
Tamo sjede spodobe obraza toliko tvrdih da je štavljena teleća koža tek svila prema tim ulizničkim smiješcima od uha do uha; spodobe staklenih očiju, popunjenih mješina i kamena srca.
Tamo sjede bića kojima danas, kao i stoljećima prije, bake i djedovi plaše djecu; govoreći im o vampirima, vukodlacima, murama ili sjenama iz mraka; i ne shvaćajući kako ta bića zaista postoje, maskirana u skupocjena odijela, vožena u basnoslovno skupim automobilima, zaštićena "čarobnim" plaštevima svojih barjaka moći i novca.
Usporedimo one koji su tamo nekada stajali kao JUNACI I SLUGE DRŽAVE HRVATSKE, sa onima koji tamo danas sjede, većinom dezerterima, yugoslovenima ili agresorima, ali - danas BESKRUPULOZNIM I DO SRŽI KORUMPIRANIM VLADARIMA Države Hrvatske.
Vidi li itko ikakvu sličnost sa tom slikom - "Nekad, i sad"?
Bilo je i nekada ljudi koji su poput gusaka krenuli putem magle, u "savezništvo" i "bratstvo" sa srbijancima i ostalim državama i plemenima koji su uvijek morali ostati samostalni i neovisni; usprkos upozorenjima dalekovidnih vizionara, ali većinom je to bilo zbog naivnosti i koprene "magle" bačene im pred očima, te zbog slike nepostojeće i nemoguće utopije koju su im i ondak sa figama u džepu raznorazni tadići i josipovići prodavali kao muda pod bubrege.
Ali danas?
Povijest se toliko puta ponovila, i tijekom te povijesti hrvatska se zemlja toliko puta napila hrvatske krvi, pa se neminovno postavlja pitanje: kome je u interesu vraćati Hrvatsku natrag u smrtonosni, krvavi zagrljaj istih "savezništava" i istog tog "bratstva"?
I to još pod podmuklom krinkom floskula kojima stoku sitnog zuba i guske u magli uvjeravajući kako je taj neoprostivi pad unatrag - hrvatski "put u budućnost"?
Pod krinkom dezerterskih i kukavičkih floskula kojima, u svijetu stoljećima neviđenu pobjedu nenaoružane žrtve nad stostruko jačim agresorom, svim silama pokušavaju pretvoriti u marginalni "građanski rat", i još i gore - zločin?
Eto kaj nas drži u neokomunističkom sustavu.
Eto kaj nam priječi put nabolje - u budućnost.
Od položaja i institucija najniže moći, općina i gradova, pa preko županija i na kraju - hrvatskog Sabora - koliko je istinskih, plemenitih LJUDI?
A koliko je iz "yugoslovije" naslijeđenih orjunaša, yugo-oficira i ostalih parazita; partizana i udbaša koji i danas sišu hrvatski proračun za svoje "penzije"; njihove djece novinara, "filozofa" i neradnika kojima su zbog tatinog ili maminog imena i "antifašističkog(čitaj antiHrvatskog) stava i djelovanja sva vrata otvorena?
Koliko je onih običnih hohštaplerskih, oportunističnih nakaza koje ruku iz tuđega džepa ne bi mogli izvući niti kada bi to htjeli uhljebljeno na "poslovima" državne birokratske pijavice čiji se apetit dobro zna? Koliko je "ambicioznih i poduzetnih" tatinih sinova koji "rade" za ogromne plaće u državnim uredima, na plaćenom godišnjem odmoru u trajanju od 12 mjeseci godišnje?
Koliko je tajnica koje u roku od nekoliko godina postanu ministrice, koliko je četnika ili pobjeglica koji kao šerifi vladaju "svojim" dijelom Hrvatske, dok im na zidu vise zastave "sao krajine"? Pa koliko je četnika u samome hrvatskome Saboru i najvišim krugovima vlasti?
Tko stoci i guskama TO prodaje kao "svjetlo" i "budućnost Hrvatske"?
Pinki moj, sve je tu - svakom idiotu, učitelju i profesoru na vidjelu.
Još od 1884. godine izdanih garašanovih "Načertanija", pa preko 1986. g. objavljenog memoranduma "SANU", kojega su, nemojmo to zaboravljati - potpisali SVI SRBIJANSKI SVEĆENICI, AKADEMICI, ZNANSTVENICI I UMJETNICI; a blagoslovili ih 90%-tnom većinom SVI SRBIJANCI, uvukavši tako i srbijance i pravoslavne Hrvate koji su živjeli u Hrvatskoj i ostalim republikama "yugoslovije" u krvavu, nesmiljenu agresiju na sve nesrbijansko stanovništvo te iste Proklete "yugoslovije".
I tko danas stoci i guskama prodaje priču o pomirenju sa srbijanskim agresorom bez isprike sa figom u džepu, bez priznanja agresije, zločina, koncentracijskih logora i masovnih silovanja i mučenja; bez relativiziranja i ono preživjelim žrtvama najgore - izjednačavanja krivnje zločinca i žrtve?
Sve je tu - na vidjelu. Za onoga koji želi gledati, vidjeti, shvatiti, i prihvatiti istinu onakva kakva jest.
Ali ovo kaj danas sjedi u hrvatskome Saboru - gdje su tu takovi Ljudi? Gdje su Ljudi koji će izreći jasno i glasno - Istinu? Srbija je izvršila agresiju na Hrvatsku. Točka. Stop.
Srbija je izvršila agresiju na BiH. Točka. Stop.
Republika srbijanska u BiH je ruglo od države, zasnovano na zločinu.
Ja osobno vidim rijetke takve ljude, ali većina ih je pomrla (prirodnom smrću? otrovom? - ne znam), neki su po zatvorima, a ostatak potpuno marginaliziran i sveden na fusnote u saborskim floskulama.
I kako dalje? Za BOLJU Hrvatsku?
NJIHOVIM putevima "sv(j)etla?
Svjetla "svjetioničara" koji je bogatstvo zaradio na sastavljanju optužnice protiv Hrvatske i njenih Generala i Branitelja?
Koji je Hrvatskoj masno naplatio sročavanje tužbe Hrvatske protiv srbijanskog agresora, a koju danas ne priznaje, i niti na pamet mu ne pada izreći kako je srbija izvršila agresiju na Hrvatsku; već je suprotno tome - želi srušiti, uništiti i u zemlju utrti?
"Moj je stav kako nemam stava ni o čemu" - to je slika i prilika tog svjetioničara i onih koji mu lojtre pridržavaju - jer njegova je Domovina Dolar, a barjak mu je moć.
Pa kako imalo svjesnome čovjeku - hrvatskome vojniku - Branitelju, barem nekada ne bi na pamet palo kako bi bilo bolje da je poginuo odmah, od srbijanske granate, samo da ne mora gledati takovu hrvatsku sramotu?
Ali to im je i cilj. Uništiti. Satrti. Obezvrijediti. Popljuvati. Najveću povijesnu hrvatsku pobjedu u poraz i zločin pretvoriti.
Na svim Hrvatima je - hoće li im to dopustiti?
Darijo Strehovac - Streh
