Nek ti kušin bude stina
- Detalji
- Kategorija: Darijo Strehovac Streh
- Kreirano: Utorak, 17 Kolovoz 2010 22:56
- Objavljeno: Utorak, 17 Kolovoz 2010 22:56
- Užasno. Užasno… – po debelom, ručno tkanom perzijskom sagu bogato uređenog, prostranog ureda s pogledom na Sennu, neodlučno je koračao srednjevječni muškarac – pa zašto baš tako, pa nisam li ipak ja drukčije postupao…?
Nekako je tužno odmahivao glavom, prelistavajući stranice tek uvezanog i dostavljenog mu prijevoda Note koja je prije nekoliko dana stigla iz "Croejše", sitne zemljice u koju su ga zbog onog neopreznog "in flangranti" čina poslali početkom 1990-tih, ali koju je otada neobično zavolio, ni sam ne shvaćajući zašto – pa kako baš tako užasno pisati o svemu tome…?
Njegovo je mrmljanje i zbunjeno koračanje pozorno pratila žena koja je sjedila za stolom od cedrovine, jednim okom prebirući taj isti prijevod na zaslonu računala pred njom; ne shvaćajući taj tužni prizvuk u glasu inače hladnog i nepokolebljivog kolege koga su joj poslali u ured na konzultaciju.
- Ali Hans, pa radi čega se brineš? – bio je na nju red za zbunjen upit: - Što god u toj Noti pisalo, pobit ćemo bez ikakvih problema; toliko ti barem mora biti jasno? – već je pomalo podrugljivo promatrala te kolegine izljeve emocija, toliko nepotrebne i njoj potpuno neshvatljive: - "Croejša" je toliko sitan problem, gotovo pa nepostojeći glede na činjenicu kako smo tamo mi takoreći vlada; i zaista mi nije jasno zašto takvo uzrujavanje? Ti, na kraju krajeva, i nisi pozvan na konzultacije jer bi itko imao ikakve primjedbe na tvoj rad u "Kroejši", već baš suprotno.
Ustala je i bešumno zaobišla stol, s kutijom cigareta i upaljačem u ruci.
- Frederick mi je upravo jučer predstavio plan pomoću kojega ćemo zbog ovoga izvući čak i više ustupaka od onih poltrona u njihovom parlamentu; i ako ništa drugo, napokon se možeš veseliti povratku na rad u kabinetu, zar ne shvaćaš? Napokon ti se ponudio izlaz iz te balkanske rupetine, i svi su i više nego spremni ponovo te prihvatiti na koje god mjesto poželiš, uz potpuno brisanje onog "kiksa" zbog kojega si tamo uopće i završio.
- Pa do vraga – hrapavo se nasmijala – taj dotični ministar, autor te Note, još je jučer izbačen iz vladajuće stranke; a njihove su milicije, koliko čujem, već punim jedrima pokrenule postupak za njegovo zatvaranje zbog nekih navodnih kriminalnih djela.
- Heheh – usta su joj se još jače iskrivila u podrugljiv smiješak – ne moram ti niti govoriti kako su svi spisi u svezi kriminala i korupcije dotičnog u ruke njihove milicija stigle izravno od naših kontraobavještajaca smještenih u "Croejši"; smiješno je koliko je lako raditi u uvjetima koji kod njih vladaju, kad im je vrh države isprepleten i vođen mrežom neprijateljskih im kontraobavještajaca koji su taj isti posao radili čak i tijekom ovog njihovog zadnjeg rata.
- Moj Bože, kako je to sitnodušan i pokvaren Narod, zar ne? - Zapalila je cigaretu i pružila mu kutiju: - Ali tebi to ne moram niti pričati, ti tamo živiš već koliko? Skoro dva desetljeća, je li?
- Sad će 19 godina, da – Hans je uzeo cigaretu i stavio je u usta, iako je prestao pušiti prije 4 godine: - Zato mi je baš ovo što čitam tako i uzdrmalo misli, jer ipak… - pohlepno je približio cigaretu upaljaču kojega mu je Marija pružila, i od dima kojega je povukao lagano mu se zavrtjelo u glavi… - ipak to sada izgleda sasvim drugačije negoli prije svog tog vremena – pogled mu se uporno vraćao na papiru isprintane riječi "velikosrpski pomagači", i odjednom se počeo osjećati ljepljivo po čitavom tijelu.
- Pa onda znaš sve i bolje nego ja – Marija se okrenula i vratila za stol – tako pokvarene političare teško je bilo naći čak i u Italiji, ali nije ni čudo kad ih polovica dobija plaću iz Serbije, hihih – sjela je u fotelju i prekrižila očuvane i brižljivo depilirane noge.
- Ali uglavnom – nagnula se i otresla pepeo: - Sve što ti sad moraš napraviti jest izvući najveće laži i podmetanja iz te takozvane knjige, i imat ćemo ih pod petom čvršće nego ikad; a znaš koliko je to nula na računima svih naših partnera koji se tamo bave gospodarstvom, bankama i izvozom. Kad završimo s ovim, iz te balkanske prčvare više niti zrak neće moći izići bez vize, a na policama njihovih dućana će biti sve smeće koje niti mi niti naši partneri kod kuće ne bi mogli uvaliti niti javnim kuhinjama.
- Da – sjeo je Hans na trosjed sa strane, prelistavajući i dalje uvezan svezak, čitajući najistaknutije točke na njegovim stranicama: "licemjerna politika MZ", "pokolji civila", "embargo nametnut nenaoružanoj zemlji pod agresijom 4. vojne sile u Europi", "predviđanje od 2 tjedna do gaženja Kroejše", "dogovori o uspostavi velike srbije"…
- Ali Marija – želudac mu se naglo digao i pomislio je kako će povratiti – ne znam kako to učiniti - ugasio je tek zapaljenu cigaretu i naslonio se, podigavši pogled prema stropu.
- Ne znaš kako učiniti što? – iznenađeno je upitala ova: - Samo izvuci sve tu navedene laži i najgore objede na našu politiku tijekom njihovog rata, i istim ih redoslijedom napiši u našoj "Kontra – Noti"; i to će biti dovoljno. Nakon toga ćemo ih pritegnuti tako pa im više nikad na pamet neće pasti niti blizu vlasti postaviti ikoga kome bi više ikad sinulo ovako nam se suprotstaviti i tražiti nekakvu ravnopravnost.
Okrenula je monitor prema sebi i pročitala nekoliko stavaka: - Evo ovo, na primjer, o izaslaniku UN-a g. Cyrus Vance–u, koji se navodno srdačno rukovao sa tim serbskim kriminalcem Arkanom; ili eto: ovo o navodnoj pomoći serbiji u uspostavljanju logora za silovanja zarobljenih žena; ili ovo o zajedničkom orgijanju ili prepuštanju tisuća civila serbima na klanje; tu je stavka po stavka, samo ih povadi i dokaži kako su to neistine i neoustaška politika koju vode, i to nam je streljivo kojim ćemo ih barem stoljeće držati na uzdi, hehe.
- I onda, vraćamo te kući i napokon ćeš moći živjeti kao čovjek; i ti i tvoja supruga i djeca, bez brige. Mjesto ti u ministarstvu ne gine, nakon svega što si morao proći među tim Balkancima.
Hans je drhtao čitavim tijelom dok je, gužvajući svezak u šakama ustajao sa trosjeda, niti sam ne shvaćajući što mu se to događa.
Kada su ga prije skoro 19 godina poslali u "Kroejšu" kao jednog od obavještajaca zaduženog za preuzimanje svih banaka i vrijednih tvrtki u toj zemlji koja je tada krvarila pod najžešćom serbsko-crnogorskom agresijom, bio je neki sasvim drugi Hans. Bio je Hans kojemu je u životu bitan bio samo "Broj jedan", i sa sadističkim se užitkom bacio na komadanje i upropaštavanje te male zemlje; ali u proteklih se 18-ak godina u njemu nešto stubokom promijenilo.
Zadnjih se nekoliko godina jedva tjerao odlaziti na sastanke sa do srži korumpiranim vladarima te predivne zemlje, i što god je mogao odraditi bez osobne upletenosti obavljao je preko posrednika i nižerangiranih obavještajaca; dok je svo slobodno vrijeme sa suprugom i djecom provodio na omiljenim mu mjestima Jadranske obale, uz povremena putovanja do kuma mu Mije u Lici, prijatelja Siniše u Osijeku, ili vlasnika portala u Zagrebu…
Polako se, ne shvaćajući i ne htijući to, sve više odvajao od vladara sa rukom vječno ispruženom ispred sebe u položaju "DAJ"; sve je više prezirao one serbijanske Udbaše koji su sisali krv iz zemlje koju su mrzili i uništavali je svim silama; i postepeno je i sam počeo suosjećati sa onim drugim, potpuno različitim predstavnicima "Kroejše".
S vremenom je upoznao hrvatske branitelje, ratnike koji su unatoč svemu i dalje ostali ponosni kakvi su bili i za vrijeme najžešćih i najkrvavijih bitaka tijekom agresije na svoje Domove i obitelji; upoznao je i neke njihove obitelji; ali upoznao je i obitelji čiji su sinovi, očevi ili braća ratnici pali, i koje su prepatile neopisive Golgote ali ipak ostali ljudi, i dalje spremni pomoći nesretnijima od sebe. U zadnjih nekoliko godina je upoznao mekano srce u tvrdom kamenu; sjetnu dušu u plodnoj zemlji; vedar sjaj u hladnome vjetru; i ne shvaćajući, upoznao je Hrvatsku.
Koljena su mu lagano klecala kad je stigao do masivnog stola za kojim je Marija palila novu cigaretu, mirno je položio svezak na stol i pogledao je u oči.
- Marija, pokušaj me molim te shvatiti – počeo je rečenicu niti sam ne znajući što će iz nje na kraju ispasti – što ako je sve napisano u ovoj Noti istina?
Nije se obazirao na razrogačene oči kojima je bez riječi zurila u njega. Znao je kako je njegova karijera gotova, ali znao je i kako je otkrio poziv u svome životu.
Glavom mu je odjednom proletjela misao o odbjeglom robu Patriku, i Gospodnje su mu riječi u glavi zasvijetlile najdivnijom glazbom: "Ovo je Tvoj poziv, Sine; odazvao si se i našao si Domovinu".
Darijo Strehovac – Streh
