Imaju li Hrvati pravo na život?
- Detalji
- Kategorija: Darijo Strehovac Streh
- Kreirano: Utorak, 01 Veljača 2011 08:49
- Objavljeno: Utorak, 01 Veljača 2011 08:49
Usporedimo, iz vica, Hrvatsku danas sa još nekoliko Država diljem svijeta, i pogledajmo koje su one najbitnije razlike među nama? Usporedimo Hrvatsku danas sa Novim Zelandom, npr? Počnimo od najbizarnijih stvari: Novi Zeland je zemlja površine otprilike jednake Hrvatskoj, sa otprilike jednakim brojem stanovnika, te također – otprilike jednake površine kao Hrvatska.
Novi Zeland je samostalna, bogata i uređena država, u dobrim odnosima sa svim svojim susjedima – uključujući i Australijom - Kontinentom koji je oko 30 puta veći od N. Zelanda.
Između te dvije Nacije postoji savršeno uredan poslovni protok robe i ekonomsko partnerstvo, ali niti jedna se od njih drugoj niti ne pomišlja petljati u unutarnja pitanja.
Unatoč jednakom broju stanovnika kao Hrvatska, još je jedna ogromna razlika između te dvije zemlje – na N.Z.-u radi oko 80-ak sudaca, i znate kaj? Svi se predmeti rješavaju u roku – po Zakonu i prema Pravdi, Ne prema proizvoljnom Pravu korumpirane političke elite.
Uza sve to, znate li možda kaj je najveća uvreda jednom Novozelanđaninu?
Ako ga nazovete – Australcem.
Jer iako Novozelanđanin poštuje Australca - on Voli i čuva svoju Naciju, svoju zemlju, svoj nacionalni Barjak, svoju kulturu, i sve ono po čemu je drukčiji od Australca, Amerikanca, ili Eskima – jednako.
Čudna Nacija, zar ne?
Dežurni "antifašisti", "nevladine udruge" i politička elita u Hrvatskoj ih najvjerojatnije smatraju primitivnim desničarima, a ne bi me začudilo niti kad bi ih netko od njih nazvao i "zemljom prepunom radikalnih elemenata". A to bi sutradan svi "hrvatski" mediji pukli na naslovnice pod naslovom: "otkriven otok prepun ustaša"!
Ali usporedimo mi Hrvatsku radije sa Haitijem, ili kojom drugom gospodarski i nacionalno uništenom kolonijom, hoćemo li?
Jer ta nam slika kao slika budućnosti nekako bolje leži, nije li tako? Sredovječni stanovnici i umirovljenici koji u redovima čekaju za kruh, dok se mladi radnici po čitav dan smješkaju prebogatim gostima koji se izležavaju na plažama i piju koktele, ostavljajući im sitniš kao napojnicu. Napojnicu koja iznosi dolar – dva, ali tim je ljudima jednaka tjednoj plaći.
Ali ako žele živjeti u Vlastitome stanu, i imati čak i bankovni račun – morat će za to raditi i stostruko više.
K. K. K. K.
Zemlja kurvi, kuhara, konobara, i kriminalaca.
Zakaj bi to bilo tako? Nazovimo to – zakonom tržišta, ili još i bolje – veća riba ždere manju; a ne pomaže joj "preplivati cestu" kako bi stigla u bolje lovište.
To je najobičnija perspektiva svih ostalih Nacija na svijetu – zakaj bi Hrvatska morala biti neovisna? Po njima, zato jednostavno nema niti jednog praktičnog razloga.
Zakaj bi u Hrvatskoj trebala živjeti zdrava, mlada populacija ljudi koji će dostojanstveno i bogato živjeti od rada, a umirovljenici isto tako od mirovina? Nema razloga.
Svakoj Naciji u svijetu je u interesu dolaziti u Hrvatsku, taj "skriveni dragulj" – po mizernoj cijeni, kupiti otok-dva, nekoliko kuća, pa i hotela. Zakaj, do vraga, ne, kad je ona četvrta, kriminalna kasta iz ranije spomenuta 4 K – vladarska politička elita Hrvatske – tako smiješno jeftina?
Njima je dovoljno u Hrvatskoj zadržati minimalan broj djevojaka i mladića kao konobare, kurve i kuhare; te na uzdi držati političku elitu, koja je u sprezi sa kriminalnim miljeom koji će im bez pitanja prati novac i pomagati u svim vrstama "poduzetništva".
To je budućnost hrvatske, ako stvari nastave ići ovim tijekom.
To je budućnost ljudi bez Nacionalnog identiteta, bez ponosa i vjere.
Hrvatska bez ičega, pa čak i bez vlastitog jezika; Hrvatska u kojoj će ljudi hodati gledajući u pod.
Najlakši način za učiniti to od jedne zemlje je već spomenut - ogoliti ih do kosti, i oduzeti im sve ono po čemu su različiti od drugih; sve ono kaj je njihov identitet, njihova kultura, njihov jezik, njihova zemlja, njihov ponos – njihov život.
Utopiti ih u sivilo iz kojega se više nikada neće izvući, jer povijest Ne Prašta – i kad se na testu povijesti padne kao Narod – kao Nacija – povratka nema.
Onda "domoroci" samo trpe i šute, nijemo gledajući kako se sve oko njih ruši, a one koji se u buni dižu, organi reda odani vladarima - odvode u lisicama – bez Zakona, bez Suđenja, bez Dokaza, bez i natruhe Pravde – ali sa "Pravom".
Pravom koje su sami napisali, i svima ga nametnuli kao pravdu.
Sa "Pravom" koje i sami neprestano gledamo kad je riječ o hrvatskim Braniteljima koje odvode po samicama diljem svijeta, bez pravih dokaza, bez zločina, bez imalo razuma - koliko nas je još ostalo?
I onda ljudi nestaju.
Prvo jedan po jedan, ali ubrzo su to čitave grupe, pa obitelji, pa Narod kao takav.
Pogledajmo oko sebe danas, pogledajmo na kaj šutimo:
Pogledajmo slučaj prodaje zemnog plina u Hrvatskoj?
Preko polovice vlastitih rezervi plina izvozimo Talijanima po 4 puta manjoj cijeni nego kaj ga uvozimo - iz Rusije - preko Ukrajine - koja nam svako malo pa "zavrne ventil", i ljudi se, pored bogatih hrvatskih izvora energije - smrzavaju.
A nismo daleko niti od toga da žedni ljudi pored najčišćih izvora vode u Europi umiru od žeđi – jer izvore vode nam već iza leđa prodaju u bescjenje – u inozemstvo.
Prodaju našu vodu, naš život, samo kako bi ga stranac upakirao u plastičnu flašu i preprodao nam tu istu vodu natrag – po deseterostrukoj cijeni.
I sve nam to rade – naši vlastiti vladari, predsjednici, ministri i ministrice.
Apsolutno svaka grana hrvatske ekonomije, ali i pravosuđa, "organa reda", tajnih službi, medija, niskog i visokog školstva – sve je to usmjereno ka samo jednome cilju – kreiranju zemlje u kojoj riječ Hrvatska neće značiti ama baš ništa, i u kojoj će se Hrvat morati sramiti svoga podrijetla, te će uvijek i uzalud iz sebe raditi svjetske budale – pokušavajući biti – svjetski ljudi.
"Ljudi".
Rade li to ljudi koji vole Hrvatsku, i koji nas vode u bolji život, ili pohlepne pijavice na grbači Hrvata? Bi li nas iskreni i dobronamjerni političari i predsjednici uporno žedne preko vode vodili, te nas čak i sami uvjeravali kako nam je zemlja zasnovana na zločinu, te kako su svi koji su nas kroz povijest masovno ubijali na to imali Pravo?
Bi li uporno sklapali nepovoljne i štetne pogodbe sa stranim zemljama, poglavito sa zemljama koje su OTVORENO NEPRIJATELJSKE?
Bi li okretali leđa ljudima koji se ponose time kaj su Hrvati, i sve urede i iole važnija mjesta u Državi dijelili "yugoslovenima", krpeljima ili kleptomanima?
Bi li ijedna vlada koja voli Hrvatsku dopustila kriminaliziranje Domovinskog Rata – povijesne pobjede Hrvatske Nacije protiv srbijanskog osvajača?
Bi li skoro pa SVE generale iz toga rata ili sama osudila kao zločince, ili ih predala tuđinu neka im sudi zbog jednog jedinog zločina – obrane vlastite Domovine?
Bi li se predsjednik koji voli svoju zemlju bratimio sa predsjednikom zemlje agresora - koji tvrdi kako je Hrvatska nastala na zločinu?
Bi li ijedna vlada SVIJETA, na kraju krajeva, bila toliko protiv vlastite Nacije – pa dopustila zemlji koja je na nju izvršila agresiju otmice i suđenje vlastitim vojnicima – Braniteljima, koji su u toj istoj agresorskoj zemlji tijekom rata već prošli torture moguće samo još u nacističkim logorima smrti?
Ili je to samo ova mala zemlja yugo-boljševističkih apsurda – Hrvatska?
Dok nam same temelje Državnosti koju smo izborili tijekom Domovinskog Rata 1990. – 1995. ruše svi koji nas mogu dohvatiti, kao bijesna rulja koja cipelari nekoga na podu, kaj nam dalje rade ti naši vladari?
Ministar sa sjekirom, koji je sve grane zdravstva okljaštrio maksimalno, u svim svojim potezima pacijenta stavljajući na zadnje mjesto - vrši zadnje udarce na stari hrvatski hrast, u zemlju uvodeći sustav zdravstva za kojega se svi u svijetu slažu kako je najgori – američki; tako da će broj ljudi koji će uskoro umirati na ulicama zbog kroničnih bolesti rasti iz godine u godinu. Zakaj?
Zato kaj se ti ljudi neće moći liječiti - jer im to osiguranje neće htjeti pokrivati; dok će domaća, yugo-elita i stranci boraviti u luksuznim apartmanima hotela smještenih u kompleksima bolnica – sličnim onome nedavno izgrađenome pored jedne od zagrebačkih bolnica.
Ništa se drukčije ne radi niti sa jednom granom hrvatskog gospodarstva: oko 50% ribara će manje izlaziti na more od ove godine, a oni koje "hrvatsko-europsko-yugosferična" administracija ne zatuče do kraja u sljedećih godinu – dvije, za to će vrijeme za svaku ribu koju su "ubili" na moru morati ispunjavati maltene sudski očevid, tako da u hrvatskoj od ove godine dobijamo neku vrstu hibrida CSI/ribara.
Isto je i sa proizvodnjom mlijeka, stočnog blaga, pšenice, uljane repice – apsolutno svime onime kaj ljudima treba za – život.
Sve u Hrvatskoj mršavi; samo se zastupnici UVOZNOG LOBIJA – udruge poslodavaca i ministri zaduženi za te resore debljaju preko svih granica.
Katkada sa neizmjernim čuđenjem na licu iziđu pred tv kamere i čudom se čude kičmi Hrvatske – hrvatskome seljaku i radniku, i njihovim zahtjevima.
Jer zamislite, i Hrvati bi htjeli živjeti? – praskaju na te riječi u smijeh haški, engleski, švedski, danski, itd… političari, suci i lobisti, nazdravljajući nakon toga vica svojim brzorastućim bogatstvima ni sa kim drugim već sa – predstavnicima hrvatske vlade – ministrima gospodarstva, vanjskih poslova, veleposlanicima, i svima ostalima koji pripadaju klasi već spomenute - političke elite u Hrvata.
A sve se to odvija u privatnim klubovima, ili političkim domjencima, nakon kojih pak, ti isti lihvari izlaze pred "hrvatske" "novinare" jedva zadržavajući ozbiljna lica, te ih uvjeravaju kako su upravo imali sjajne razgovore koji će biti temelj budućeg blagostanja hrvatske.
Ti isti "hrvatski" "novinari" tada hitaju k svojim stolovima pisati svoje vijesti, niti ne znajući kako te "vijesti" njihovi urednici znaju još od trenutka kad ih je telefonom nazvao glasnogovornik elite i rekao kako su faksovi sa sadržajem sutrašnjih "tiskovina u rvata" već poslani, te neka ovaj put ne zaboravi naglasiti "ovo", ili kako mu glava leti ako opet spomene "ono".
Na isti su način na putu već i diskovi sa sadržajem sutrašnjeg "teve programa", te imena "novinara" koji će uređivati ili voditi pojedine programe i emisije; sa naglaskom kako državu treba još brže, još čvršće, i još bezobzirnije – europeizirati, dehrvatizirati, i "demokratizirati".
Ti isti glavni i odgovorni urednici dobro znaju kaj sve te fraze znače, i odmah se bacaju na posao usklađivanja ovih uputa sa onima koji su već stigli iz beograda; i prije nego kaj su njihovi "novinari" natovareni sa upravo snimljenim vrpcama uopće uspjeli skinuti kapute sa sebe – izlaze iz ureda i svakom ponaosob daju upute o onome kaj će sutra izići na vijestima, a kaj neće, te kako će te "vijesti" morati izgledati, zvučati, te koju poruku treba naglasiti.
Neki od novih se "novinara" možda i začude kako je moguće kako on čitavu shemu programa ima i prije no što su se oni vratili sa "vijestima", ali ubrzo nauče kako oni nisu ništa drugo doli glumci, koje glavne kamere snimaju kako oni nešto, eto, snimaju.
Neki se i pobune protiv takvog "novinarstva", ali takovi su još uvijek na probnom roku, koji im istog časa istekne, te potom imaju sreće uspiju li se zaposliti u dječjim emisijama.
Ali nitko od njih nije bitan, jer bitno je ugušiti one koji se bune protiv Nepravde. One koji se bore protiv uništavanja bitka u čovjeku. One koji Brane sebe i svoje bližnje.
A zna se sa kojima treba početi. Treba početi sa onima koji su već ratovali protiv nepravde i fašizma; protiv lišavanja slobode i oduzimanja temeljnih ljudskih prava.
Treba ih ugušiti, odvesti negdje gdje ih nitko neće niti čuti, niti vidjeti. Treba ih potrpati po samicama diljem svijeta, ili im kosti razasuti rijekom povijesti.
Na početku jednog po jednog, ali onda u grupama…
Odvode ih u tamu, koju su proglasili svjetlom, i koja ih promatra odasvud, baš kao u Orwellovom Big Brother-u.
I onda više nema braće Hrvata niti hrvatskog zajedništva – postoji samo nametnuti, nategnuti suživot sa neprijateljem; izgrađen na lažnim temeljima krivotvorene povijesti i zakopane istine.
Suživot licemjeran do krajnjih granica, mir napet do pucanja živaca.
Na svakome se nepoznatom licu iščitava nepovjerenje, a iza svakog poznatoga lica jal; na ulicama su divlja orgijanja sadomazohizma i nemorala, a iza vrata pucaju bičevi razvratnog sadomazohizma.
A djeca nestaju. Jedno po jedno – djetinjstvo blijedi i trgaju se i zadnje niti zajednice obitelji, prijatelja, poznanika, i društva u cjelini.
Bog postoji – jer Bog je sotona – nova je poruka "mira i ljubavi".
Živi za danas, živi za sebe, zgazi, ubij; neka vruća krv prska i kosti se lome – ali do onoga kaj želiš imaš PRAVO doći.
Do toga moraš doći.
Jer to je tvoje PRAVO.
Onaj koji će izgubiti sve kako bi ti imao više - nema to PRAVO – jer on je sotona – on je ovca; on je onaj kojega ćeš staviti na žrtvenik kako bi udovoljio novome Gospodaru i zamjeni za Boga – faraonu modernog doba.
Jer on ti se sa visokog prijestolja kesi, i uživa u tvome činu krajnjeg prepuštanja njegovoj volji.
On uživa u tvome vlastitome djetetu koje te gleda kao stranca, a njega kao novoga Boga; naslađuje se mukom tvog brata kojega si ostavio u lokvi krvi neka u mukama umre, oči mu sjaje dok gleda sestru čiju si krv prolio kako bi njemu prinio žrtvu.
A žrtva – si sam ti.
Darijo Strehovac - Streh
