Povijest nam oprostiti neće
- Detalji
- Kategorija: Darijo Strehovac Streh
- Kreirano: Nedjelja, 10 Listopad 2010 13:37
- Objavljeno: Nedjelja, 10 Listopad 2010 13:37
Povijest im oprostiti neće, ali neće niti nama, ako budemo samo šutjeli. Jer evo vam malog podsjetnika: krajem siječnja 2002. godine, jedan osnovnoškolac srpskoga podrijetla U Vukovaru vršnjaku Hrvatu prijeti kako će ga za 10 godina "klati gore nego što su to njegovi vlastiti roditelji činili njegovima u ovom ratu"...
, dok se abolirani Srbi otvoreno ismijavaju Hrvatskim Braniteljima i njihovoj borbi za takvu, kako kažu, "ustašku vlast koja Srbima obnavlja, a njih na cestu baca".
Ovo pišem iz poštovanja i zahvalnosti prema gospodinu Gregurić Vedranu, Rokov Anti, i ljudima sa ovoga portala; ali i prema svim drugim hrvatskim Domovima u kojima se još uvijek poštuje Obitelj, Domovina i Vjera.
Mislim kako je svima kristalno jasno kako je fakat ne samo moguće, već i vjerojatno kako se vrijeme gadnih stvari i teških nedaća koje će najteže i sa osvetom svojstvenom crvenim "lepim kapama" uskoro osjetiti svi istinski hrvatski Domoljubi sve brže približava.
Sagledajmo stvari realno, iz malo veće perspektive - perspektive "stoke sitnog zuba", iste one "stoke" koja je, kad ih je neimaština u njihovo vrijeme gadno pritisnula, na vlast jednoć dovela i Hitlera, i Staljina, i Mao-Ze-Donga, i Ho-Ši-Mina, i Castra, pa i sve ostale koljače svjetskog kalibra.
Nevolja je na vlast dovela sve njih, ali za nas je u ovome rajskome kutku najbitniji onaj koji se nad našim malim Narodom već desetljeće sve više i mračnije nadvija kao crna magluština iz nekog Stephen Kingova romana - onog najgorega, najbezočnijega, i najkrvavijega govnara za hrvatski Narod ikada.
Svi mu znate ime i sve o njemu; isto kao kaj znate i tko su njegovi nasljednici u Hrvatskoj danas.
Bili oni neobrijani kao dikobrazi, ili izgledali kao anemične amebe, ili odvratne žene očica stisnutih u pogled pun mržnje, ili debeli lopovi staklastog pogleda drumskog ubojice, itd... itd... - ti likovi koji kao da su zbrisali iz Muppet-showa - u zadnjem su desetljeću kao zmije uspuzali na tron, i sada palucaju jezicima, njušeći plijen koji se pod njima giba kao mnoštvo bezumnih štakora.
Štakora koji će, ako bude po njihovome, uskoro opet živjeti u nekoj drugoj šugosloviji; i koji će i opet skladno i u grupama spodoba ispranoga mozga vrištati i prstom ukazivati na sve one koji su drugačiji od njih; na sve one koji će im pokušati objasniti kako Sloboda nije milostinja; te kako Život nije pokornost i postojanje u strahu od vlasti.
Zatvori će se opet ispuniti Hrvatima, jer tko će opet trpjeti šikaniranje hrvatskih ratnika i njihovih obitelji? Nove revizije, oduzimanja stečenih prava, nove komisije? Samo sotona zna kaj nam spremaju kao osvetu za obranu hrvatske; a to će im biti prvo na dnevnom redu, ne zavaravajmo se. Jer u njihovoj pjesmi "po šumama i gorama", zna se tko je za njih "dušman kleti kojemu će lomit vrat", kako je to njihov precednik već odavno najavio.
Ali stvari su takve kakve jesu. I koliko se god to nama činilo mračno i nevjerojatno, ovaj je Narod toliko isfrustriran i iscrpljen da je sasvim moguća situacija u kojoj će nam nakon sljedećih izbora vladari biti te titove, sdp-ovske komunjare.
Čak i najvećem bi optimistu to već moralo biti jasno, i ako sad nije vrijeme koje se uobičajeno zove "5 do 12", ne znam kada će biti.
Neka se razumijemo, ja osobno nemam pretjerano puno lijepih riječi za hdz; stranku koja kao koalicijskog partnera ima pupovca i njemu slične, te po čijim shvaćanjima Pravde po Hrvatskoj slobodno hodaju njihovi stanimirović, džakula i ostali četnici; ali ako već nemamo boljeg izbora - pokušajmo barem izabrati manje zlo.
Po meni postoje alternative, u strankama kao SHB (Stranka Hrvatskih Branitelja), ili čak i među dijelom tog jadnog, izmasakriranog HSP-a, pogotovo ako njegova mesara Đapića pravi Domoljubi uspiju otkotrljati sa "Vlaste"; ali ako ne - vrijeme je za djelovanje na malima.
Jer crveni kmeri već trljaju rukama.
Jedan nam je od njih u predsjedničkom uredu; a zamislite ih još i kao većinu u Saboru? Hrvatskome Saboru? Pa stari bi Iveković poderao sva platna, a grob će se Radićev vjerojatno urušiti do dna ovog Planeta.
A zauzeli su već i te kako dobre položaje, i u unutarnjim i u vanjskim ministarstvima; očuvali su i učvrstili stare veze sa istočnonjemačkim, ruskim i svim ostalim boljševicima, te engleskim, francuskim i inim "investitorima"; i trenutno lagodno žive od njihovih donacija, te novca kojega su pokrali Hrvatskoj prije i tijekom srbijanske agresije, samo čekajući trenutak kad će guske i opet uletjeti u maglu.
Mreža je pred Hrvatskom u gustoj magli, prijatelji, a kako guske s toga puta skrenuti?
Pa nema nas sigurno 450 tisuća, ali još nas je pedesetak tisuća preživjelih Branitelja, plus podmladak otvorenih očiju i bistre glave; pa ćemo zajedno možda nešto i smisliti? Barem se nadam.
Jer sjetite se kaj se dogodilo tijekom protekle vladavine sdp-a i "družine pere kvržice", danas nazvane "kukuriku" družina?
Pa makar bi guske trebalo podsjetiti na to kako je od 3. siječnja 2000. do 2004. godine, Račanova vlada sa "Družinom Pere Kvržice" nazvanom "koalicijski partneri" počinila neke od najstrašnijih činova od početka srbokomunističke agresije na Hrvatsku; činova koji su utjecali direktno na standard života svih građana RH, kao i na njenu cjelokupnu ekonomsku stabilnost. Ali ovoga puta za to nisu mogli okriviti hrvatske branitelje.
Osim što ništa nisu učinili po pitanju organiziranog kriminala, te pljačke hrvatskog naroda nazvane "privatizacija"; osim što smo, po procjenama stručnjaka, na Račanovom "rješenju" problema elektrane Krško izgubili nekoliko stotina milijuna dolara; osim što ništa nisu učinili po pitanju pljačke hrvatskih građana od strane Ljubljanske banke; besramnog smanjenja porodiljskih naknada; te prema svim hrvatskim mučenicima najbezobzirnije rehabilitacije krvnika Hrvata – Tita; u tih su nekoliko godina politički korektno izbjegli proslavu Dana Domovinske Zahvalnosti, a Hrvatsku u rekordnom roku uspjeli zadužiti do nevjerojatnih brojki. Jedan od najboljih primjera Račanovske politike je onaj kada su, "dok su oni držali stražu", na način dostojan Davida Coperfield-a iz Riječke banke preko noći "nestale" nove desetine milijuna dolara, a o sramotnom pokušaju poklanjanja dijela Hrvatske Sloveniji, čime su Hrvatsku bacili direktno u zamku ucjenjivačke politike iste, neću bespotrebno trošiti riječi, papir, ili tintu.
Uz sve to, pod njihovom su se vlašću provela najveća šikaniranja hrvatskih branitelja i njihovih obitelji, dok su se srpski predstavnici i bivši teroristi poput Vojislava Stanimirovića i Veljka Džakule na vlasti učvrstili jače nego ikad prije.
Ovime nipošto ne želim umanjivati imidž g. Mesića, predsjednika NDH koji je čvrsto nastavio marširati stopama svojih partizansko-boljševističkih idola, ali treći će siječanj u pamćenju hrvatskih domoljuba ipak ostati urezan daleko dublje od njegovih mlakih pothvata kojima Hrvate i dalje pokušava uvjeriti kako će im se zapadne granice otvoriti time što će se istočne prepustiti balkanskoj stihiji i azijatima koji nas pošto-poto žele osloboditi osnovnog prava da budemo Hrvati. Na svojoj zemlji. Sa svojom vojskom. Sa svojim narodom.
Bilo kako bilo, ovo je samo za Hrvatske Ratnike:
HRVATSKI SE VOJNIK I BRANITELJ NEMA ČEGA STIDJETI, A PLAŠITI SE MORA SAMO ONIH KOJI MU ZAMJERAJU POBJEDU, TE MU ZBOG NJE ČAK I OBITELJI I NAJBLIŽIMA USKRAĆUJU PRAVO NA SLOBODAN I NORMALAN ŽIVOT! JER ON JE SVOJ ŽIVOT VEĆ NA RASPOLAGANJE BOGU DAO.
Ali ujedno mi se čini i kako je, dan za danom, potrebno sve partizane i "antifašiste" , te njihove idejne sljedbenike počevši od vrha pa naniže, stalno podsjećati na riječi jednoga od njihovih suboraca, drugova i negdašnjeg idola, partizanskoga generala Ivana Šibla kojega su se odrekli čim je vjetar zapuhao malo jače: "Prošlosti se stidim, života nemam, a budućnosti se bojim".
Jer dani falsificiranja prolaze.
Povijest im oprostiti neće, ali neće niti nama, ako budemo samo šutjeli.
Jer evo vam malog podsjetnika: krajem siječnja 2002. godine, jedan osnovnoškolac srpskoga podrijetla U Vukovaru vršnjaku Hrvatu prijeti kako će ga za 10 godina "klati gore nego što su to njegovi vlastiti roditelji činili njegovima u ovom ratu", dok se abolirani Srbi otvoreno ismijavaju Hrvatskim Braniteljima i njihovoj borbi za takvu, kako kažu, "ustašku vlast koja Srbima obnavlja, a njih na cestu baca".
Tko od nas vlastitoj djeci želi takovu Hrvatsku? Novu šugoslaviju, čije bi samo postojanje nedvojbeno vodilo u novi Rat, odnosno srbijansku agresiju?
Pa ruke gore, Dragovoljci, i opet u prve redove? Jer ovaj je osnovnoškolac odozgo već i voljan, i željan, i spreman za klanje, a do obećanja ga Hrvatu vršnjaku dijeli još koliko?
Dva mjeseca?
Darijo Strehovac - Streh
