Sve može, ali Thompson nikako

Pin It
Jučer na piću razgovaram sa dvoje ljudi nekoliko godina mlađih od mene, a koji "ne vole" Thompsona. Oni imaju dosta prijatelja i serva, i crnobrdaca, i bošnjaka, pa i Hrvata; i nemaju ništa protiv nikoga. Ali - "ne vole" M.P. Thompsona.

Ja im polako, tijekom razgovora, na prijevaru, nevezano s tim, puštam početke dviju pjesama - nove verzije "Čavoglava" i "Geni kameni". Kao kaj svi znate, Geni kameni je na početku tako reć skoro pa plagijat "Thunderstruck-a" od AC/DC; a "Čavoglave" u novoj, studijski obrađenoj verziji ima puno duži početak.


Oboje pitam, "kaj nije ovo dobra stvar?", al ne puštam im do početka pjevanja, i tek na kraju im puštam "Čavoglave" i s guštom gledam kimanje glavom i tapkanje stopalima sve dok ne začuju "Za Dom - Spremni...!" i onda oboje zaprepašteno shvaćaju kak su upravo za M.P-ovu glazbu rekli kak im se sviđa. (Preporučam svima takve trenutke, isplate se)

Uglavnom, nakon toga im puštam i ostale pjesme, i oboje se, oće-neće, moraju složit kak nije M.P-ova glazba tak loša, ali...

I onda dolazimo do tog "ali...", i ja ih oboje nekoliko minuta pitam kaj je taj "ali..." i nijedno mi odgovorit jednostavno ne zna.

Pokušavam na drukčiji način. O.K, velim, lik je običan "nitko" iz jednoh malog sela u Dalm. Zagori za kojega bi rijetki čuli kad ne bi bilo M.P-a, je l' zato? je l' problem u tome kaj je sa sela? Kaj je nekad nosio dugu kosu? Zakaj? - Nee, ma zakaj, ali...

Je l' vam smeta tekst u njegovim pjesmama? "Stoji Hrvat do Hrvata, mi smo braća svi..."? Je l' vam smeta ijedan tekst u ijednoj njegovoj pjesmi? - Ma nee, dapače, ali...

O.K, velim, kad su servi poludili i počeli klat sve oko sebe, mladić je uzeo pušku u ruku i otišo branit svoju kuću, Domovinu, i ljude. Je l' tu problem? - Ma kaaaakvi, pa to je suupeer..., poštujemo mi to... ali..."

O.K, velim, pa je l' vi fakat vjerujete kak je on fašist, nacist, ustaša, koljač nevine "srbske dece"? - Ma nee, ma kaj ti je, ali...

O.K, velim, pa je l' zbog love? je l' vam bed kaj je u životu zaradio neš love, a vi ne, to je valjda onda...? - ma ne, pa svatko može zaradit lovu, ali...

O.K, velim, uvjeren kak bum sad upikno bar nešto u tom pudingu, pa je l' zato kaj je pjevo "Gradiška stara"? Pjevalo nas je dosta dok je bio rat i takve bile okolnosti. Najpoznatiji je pjevač istoimene pjesme, recimo, velki "antifašist" mesić, pa je l' to-to? - Ma niijeee, nije ni to, ali...

Pa dobro, velim, a sad već totalno pizdim, ne mrem nikak shvatit - Kaj mu to u biti zamjerate? dajte mi barem neš, nek skužim??

- Ma nije ništa od toga, i nisu nikakvi zločini u pitanju, ali...

Pa dobro, velim, je l' vi možda poznate čovjeka; je l' vam nekaj krivo u životu napravio, osto vam kaj dužan, zgazio vam pesa, il tak neš...? - Ma nee, nikad ga nismo ni vidli, ali...

Za kraju se jednostavno predajem: Znači, vi čovjeka jednostavno ne volite, a ne znate zakaj? Vama to stoji upisano u mozgu: "Marko Perković Thompson ne valja, i točka"?

Dobijam samo slijeganje ramenima i tup pogled. Oni fakat jednostavno ne znaju zakaj. I onda mi sine: oni su programirani za ne volit M.P Thompsona.

Jer ih nitko ne uči kako ZAISTA voljeti SAMOGA SEBE, A TIME I VLASTITU DOMOVINU, BRAĆU, SESTRE I OBITELJ. Iliti jednom rječju - Hrvatsku. 

Oni su kroz čitav svoj život i obrazovanje kroz "hrvatske" institucije i "hrvatske" medije svakodnevno trenirani (parafrazirajući jednog drugog glazbenika koji je također za vrijeme DR-a pjevao "Hrvatska mora pobijediti", ali imao je sreće pa su mu taj gaf oprostili), jednostavno trenirani i usmjeravani "Vojeti samo sebe" - ali svoj EGO. 

Iz njih je izbačen koncept branitelja slabijih, pomagača siromašnima, nesebičnosti davanja bez naknadne pohvale; i oni jednostavno ne shvaćaju kako pomažući, braneći ili darujući manje sretnima od njih samih ne daju i ne gube, već naprotiv - zapravo primaju i DOBIVAJU - i to one "stvari" koje su najbitnije za čovjeka - obogaćuju vlastitu dušu, ispunjavaju vlastito srce, i ozdravljuju vlastito biće.

Ali uz trening i obuku kakvi se poratnoj generaciji kroz medije, okruženje, pa čak i školovanje serviraju, takovim se ljudima, ili čitavoj generaciji u našem slučaju, odgajanoj i istreniranoj voljeti samo sebe i zgrtati samo materijalne stvari, ta ista filozofija neizbježno ko bumerang vraća natrag u čelo. 

Jer kaj čovjek koji živi samo u egoizmu, samoljubivosti, narcisoidnosti i samozadovoljštini od života na kraju može dobiti? Jedino nezadovoljstvo stečenim, jer je steći mogao i više; frustriranost životom, jer je živjeti mogao i "bolje"; ljutnju na okruženje, jer je mogao imati i više.

I dobili ste najplodnije tlo za mržnju koje ste mogli zamisliti. Dobili ste čitavu generaciju ljudi koji nešto mrze, ne znajući zašto to mrze, ali još i gore - negirajući i samu činjenicu kako mrze.

A kaj je glavni pokretač, odnosno kaj je to kaj jednoj čitavoj generaciji može ponuditi "ispušni ventil" za njihovu isfrustriranost i tu zatomljenu mržnju prema vlastitom životu?

Kaj je to kaj svaka vlada u svakoj zemlji na svijetu, tijekom ili nakon svakog rata ili prevrata u povijesti zauzima prvo? 

TV postaje, radio postaje, novine... itd - MEDIJE.

I odatle onaj tup pogled kad te ljude pitaš: "znači vi ste i više nego spremni oprostit sve zločine, pokolje i konc-logore servima ili crnobrdcima; spremni ste oprostit svima za sve zločine i pokolje koje su počinili po Hrvatskoj, Bosni, Hercegovini, di god su se naselili; ali niste spremni jednom hrvatskom branitelju i odličnom glazbeniku oprostit - kaj? 

Ono nekakvo "ali..."?

 

Dario Strehovac - Streh