Sjeme morala na pusto tlo

Pin It

Odgovor na odgovor pismu namjere Braniteljskog portala; u svezi časti nošenja predsjedničke lente sa hrvatskom Trobojnicom. "Bilo bi jako lijepo i pošteno od hrvatskoga predsjednika da na Dan velike hrvatske Pobjede, Dan Domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja, Dan Hrvatske neovisnosti, kao i druge svečanosti nosite predsjedničku lentu…" - stajalo je u pismu koje su u ured na Pantovčaku poslali članovi Braniteljskog portala UHBL-PTSP „TVRĐAVA KNIN".

Mesićev nasljednik je braniteljima Hrvatske odgovorio na način na koji se prema nama odnosi uopće: "mesić je nije nosio, pa neću niti ja".

Ali iza tih je nekoliko jednostavnih, podcjenjivačkih riječi i odmaha rukom zapakirano u čitav 1(!) pasus magle i, kao i obično, blagoglagoljivog grguljenja, u biti i jedna puno podlija poruka, koja je svakodnevno sve vidljivija u odnosu današnjih vladara Hrvatske prema njenim istinskim državotvorcima - HRVATSKIM BRANITELJIMA i HRVATSKOME NARODU.

A ta poruka glasi: "mi vas ne trebamo! Tko ste vi? Mi smo ti koji imaju vlast, i radit ćemo po svojoj volji".

Jer, kako je već nebrojeno puta u ovakvoj "pravednoj" Hrvatskoj dokazano: u stvarnosti su uvijek daleko bitniji nepostojeći sadržaji NEODGOVORENIH pisama, pisama prosvjeda i općenito - pisama koji se tiču stvari o kojima se vladari ZAPRAVO brinu. Odnosno, brinu se o svojim udjelima, foteljama i položajima koje im TI - veliki i pred stokom dobro skriveni problemi i način njihova rješavanja kupuju.

Ovaj odgovor je bio i očekivan, jer ga niti grgoljaš niti njegovi savjetnici ne shvaćaju ozbiljno, pa su eto, i uputili nekakvo "pismo odgovora". Na kraju krajeva - hrvatski je Barjak za "naše i vaše" prodavače magle nešto što bi njihova skupa odjela "samo nagrđivalo" (hrvatski, o drugima bi se već dalo razgovarati)

Ali u Ustavu, o kojemu današnji blagogrgoljaš i okupant ureda pokojnog dr. Franje Tuđmana, a kome hrvatska trbojnica kvari modni stil i izvan je granica njegova dobrog ukusa i osobnog odabira barjaka, piše još i svašta drugo; ali baš kao i njegov idol tito, i on je shvatio kako se među ovom stokom sitnoga zuba "ne treba baš držati zakona kao pijan plota".

Pa isto tako olako kako prelazi preko i tog pisma, koje spominje još uvijek VRIJEDEĆI ZAKON, dotični ne smatra svojom obvezom još puno toga, uključujući niti ustavnu odredbu u kojoj se piše kako se, recimo, stečena prava u određenoj društvenoj sredini smiju mijenjati samo u slučaju ako dođe do tzv. iznimnih stanja, kao npr rat, nemiri, potresi, poplave, pobune i sl...

Ali u dodatku - u Ustavu i opet NE PIŠE kako se stečena prava konstantno, još od smrti hrvatskog predsjednika smiju ukidati jedino i samo HRVATSKIM BRANITELJIMA i ČLANOVIMA NJIHOVIH OBITELJI!

Čak štoviše, u Ustavu se za takvo ponašanje prema toj, točno određenoj grupaciji Naroda našlo, zamislite, i ime za takovu rabotu, a to ime je - DISKRIMINACIJA".

Ali zaista virtuozno prebirući po točkama i stavkama tih zakona, vladarima je nakon smrti hrvatskog predsjednika čak pošlo za rukom uvesti i virtualnu promjenu riječi "diskriminacija" u - "povlaštenost"? Pa, ako to nije briljantno macchievallistički odsvirano, onda zaista ne znam kaj jest?

Ili što je sa neodgovorenim pismima u kojima se osuđuje bezakonje kojim se hrvatski Ustav sav bezobzirno iskrenuo i izvrnuo, samo kako do ZAKONOM ZAJAMČENOG referenduma o ikakvim integracijama Hrvatske u ikoju zajedničku državu nikada niti ne dođe; a ako i dođe, donešen je čitav ispravak zakona u hitnom postupku i rekordnome vremenu, a po kojemu na takav ili sličan referendum više ne mora izlaziti barem 50% građana, već je dovoljan makar i - jedan?

Ili što je sa zakonom o biračkome pravu manjina, nakon čijeg se donošenja srbijanskoj manjini daje položaj zaštićenosti ne ličkog medvjeda, već marsijanske lastavice?

Tu je i još jedno virtuozno djelo skladatelja glazbe po kojoj stoka plesati mora: zakon o Nezastarijevanju kaznenih djela počinjenih u pretvorbi i privatizaciji.

Jer koliko god njegovo ime stoci dobro zvučalo, vjerovatno bi ih usput trebalo uputiti kako zakon o pretvorbi društvenih poduzeća uopće nema kaznenih odredaba, dok Zakon o privatizaciji propisuje samo jedno – i to prekršajno djelo!

Nadalje - KAZNENI ZAKON ČAK I NE POZNAJE DJELA RATNOG PROFITERSTVA, pa je zaista vrlo dobro pitanje ŠTO TO PO OVOJ DOPUNI USTAVA NEĆE ZASTARJETI AMA BAŠ NIKADA? Je li tu po srijedi krajnji čin ruganja javnosti; ili ipak nešto perfidnije, i virtuoznije - u kamen uklesana tvrdnja o zločinačkim temeljima Hrvatske!?

Takovih primjera je bezbroj, ali novcem kojim se kupuju medijske strojarnice, te rafalima blagoglagoljivoga gugutanja kojima se sa svih raspoloživih mu medija današnji stanovnik Pantovčaka udvara bakicama i ostaloj stoci sitnog zuba očito je moguće baš sve.

Jer na takova se pisma odgovori niti ne šalju, a u "hrvatskim" ih se medijima niti ne spominju, a zašto? Moramo li to zaista svima crtati, ili "virtualno" nazdravljati litici prema kojoj nas komunjare i yugoslovenčine voze?

Ovo je i još jedna poruka narodu: poruka o putu kojega su izabrali, i tko im stane na put - bit će pregažen, te još jednom pokazuje svima državničku neosvještenost današnjih hrvatskih vladara, podložničku bezidejnost i animozitet prema Hrvatskoj uopće, a o spremnosti na skidanje gaća i guženje svakom činovniku iz Bruxell-a ili Hag-a je više zaista bespotrebno pisati.

I za kraj traktata:

U hrvatskome je sudskome jeziku, umjesto riječi "zakon", prihvaćena vrlo dvosmislena riječ "pravo". Prosječan bi čovjek ocekivao kako se tu radi o pravednosti, tj. PRAVICI, ali u praksi je pravo nerijetko jaako daleko od pravice.

Sudovi ne sude po pravici. Oni sude po pravu, odnosno po onome sto je objavljeno u Narodnim Novinama.

Po onome sto je izglasala vecina od 150 i nesto parlamentarnih zastupnika.

Među kojima su i stanimirović, džakula, pusić, čačić, i mnogi slični.

I onda razmislite o rečenici: IZA ZAKONA MORA STAJATI MORAL!

POTOM POGLEDAJTE OKO SEBE I ZAPITAJTE SE O MORALNOSTI POJEDINACA.

Preispitajte obvezno svoju moralnost, ali ZA BOGA MILOGA, preispitajte i zamislite se nad moralnošću trenutnog okupanta ureda pokojnog dr. Franje Tuđmana! Čovjeka koji je tvorac teze o "prekomjernom granatiranju Knina", čovjeku koji je prije nego što su nam ga instituirali na Pantovčak bio kandidat za Haškog suca, čovjeku koji je skupo naplatio sastavljanje, a sada potpuno nemoralno prema svim žrtvama Domovinskoga rata dovodi u pitanje i njenu golu opstojnost!?

To je samo djelić slike o tome čovjeku, ali zapitajte se: gdje je on bio dok je Hrvatska krvarila? Kaj je on to dao za goli opstanak Hrvatske devedesetih, pa da mu se danas treba klanjati kao zlatnome teletu?

O kakvoj on to, do vraga, pravdi govori?

I gdje je to svjetlo, osim nekog čudnog svjetlucanja u njegovim, malim, stisnutim, jedva vidljivim očicama?

Darijo Strehovac - Streh