Odgovor na kolumnu g. Hazlera

Pin It

Poštovanje Gospodine Mr.sci. Hazler, i srdačan pozdrav. Prvo sam mislio tek ostaviti komentar na vašoj kolumni, ali kao i obično, komentar se pretvorio u traktat, pa evo ga ovdje – kome se sviđao, a kome ne. Prvo moram reći kako mi je od početka jako drago zbog vašeg priključivanja našem portalu, te kako uvijek rado pročitam vašu riječ, a nadalje - zbog jedne se stvari osjećam posebno jadno i bijedno, kao i većina tihe većine Hrvata u ovoj izmučenoj i prevarenoj zemlji.

Ta je stvar odnos današnjih vladara hrvatske nam države prema ne samo vama, već prema svim Hrvatima u dijaspori, i jednostavno imam poriv ispričati vam se u ime svih nas, koji bismo stvari željeli promijeniti, ali komunističko-yugoslovensko-četnički su ideolozi preuzeli utvrde vlasti na tako perfidan i sistematičan način da je proces demokratizacije i jačanja NEOVISNE Hrvatske skoro pa potpuno paraliziran.

Osobno sam za vrijeme Domovinskoga rata bio tek golobradi klinac – uvjereni pacifist - koji se priključio jednoj od tek osnovanih postrojbi ZNG-a tek nakon kaj sam shvatio kaj se ZAPRAVO Hrvatskoj događa, a uz žaljenje zbog činjenice kako je tada u obranu Doma i Domovine stalo tek 1 % hrvatskog stanovništva, veće nam je svima danas žaljenje zbog toga kaj na vrijeme nismo prepoznali značenje neskrivenih izjava starih boljševika manolića, fumića i ostalih, te njihovih pulena mesića i pusića, a koje su glasile nešto kao: "dijaspori svaka čast, ali ne i vlast"!

Već smo tada morali biti svjesni kaj nam se događa iza leđa, ali kao mladim ljudima koji su imali privilegiju živjeti u ono ponosno doba, ratovati, ginuti, pjevati i plakati za najsvjetliji ideal od svih – SLOBODU, nije ni čudno kaj nam niti na pamet nije padalo ono kaj nam se događa iza leđa, a kamoli kakovu nam budućnost ti stari yugoslovenski zločinci spremaju.

Tko je od nas onda mogao znati kako će vreće novca koje su raznorazni mesići i zagorci donosili iz vaših džepova ići na njihove račune, a ne za streljivo kojega smo nerijetko morali brojati ako smo htjeli doživjeti sutrašnji dan?

Tko je mogao predvidjeti kako će sva ta krv, mladost, i suze desetkovanih ili izbrisanih hrvatskih obitelji danas biti pometana pod tepih; baš kao i krv, mladost, i desetkovane i izbrisane hrvatske obitelji svih stotina tisuća pobijenih u prošlom – 2. svjetskom ratu – od strane istih ljudi – manolića, boljkovca, fumića, mesića, pusića… itd… itd…

I tko je mogao predvidjeti kako će sinovi ubojica naslijediti i preuzeti način i djela očeva, te kako će se povijest ponoviti tako brzo? Kako će čitavome narodu koji je pretrpio onakvu divljačku srbo-crnogorsku agresiju pamet i rasuđivanje zamagliti, otrovati, i izbrisati – na tako profesionalan, učinkovit, macchiavellistički pokvaren način?

I danas imamo to kaj imamo: i sami ste svjedok zločinačkog ponašanja vladarske kaste prema hrvatskim Ratnicima, na što se ostatak naroda u Hrvatskoj niti ne obazire, pa kako bi se drugačije onda odnosili prema vama i ostalim Hrvatima u dijaspori, nego kao zla maćeha prema neželjenoj djeci?

"Revolucija jede svoju djecu" – pojam je kojega su današnji udbaši i njihovi nasljednici – vladarska kasta Hrvatske, digli na sasvim novi, do sada neviđen nivo. Digli su ljestvicu tako visoko da bi danas bivši KGB ili židovski Mossad mogao itekako učiti od njih; a vjerojatno to i rade.

Jer koji je najveći uspjeh sotone na svijetu? Uvjeriti ljude kako ne postoji.

E, pa u tome su uspjeli u potpunosti, pa čak su otišli i korak dalje. Ne samo kako su slijepce uvjerili kako sotona ne postoji, već su im na pladnju dali novoga sotonu – Crkvu, Domoljublje, svijest o nacionalnoj pripadnosti, sve obiteljske i moralne vrijednosti ZDRAVOG društva.

A od toga, pa do do krajnjeg cilja boljševizma, yugoslovenstva i ostalih politika neprijateljskih nam zemalja – uništavanja neovisnosti I SPOSOBNOSTI SAMOODRŽANJA države Hrvatske stoji samo još jedan korak, a to je pretvaranja samosvijesti pojedinca u psihologiju ljudskog mravinjaka.

I rezultat je tu - povratak u sivilo iz kojega smo se krvlju iščupali. Ponovna uvjeravanja kako "sami ne možemo", kako će nam "u zajedničkoj zemlji biti lakše", kako "drugoga izbora nemamo", kako je sve kaj se do polovice devedesetih događalo bila tek svađa između dvije grupacije primitivnih nazadnjaka, vođene "fašističkom" politikom hrvatskog Predsjednika Franje Tuđmana.

Ništa doli dvije ulične bande koje su se, eto, "malo zakačile", prilikom čega je "banda" zvana hrvatska vojska vodila fašističku politiku, a srbijanske su horde branile "legalan" ustroj "legitimne" SFRJ.

I još nekoliko "'ko nas bre zavadi" mitinga ispričavanja žrtava agresoru, pružanja ruke pomirenja i oprosta zločincu, i to je to? Miran suživot? Nakon petogodišnje krvave srbo-crnogorske agresije i rata u kojemu su žrtve proglašene zločincima, a zločinci "opravdanim osvetnicima"?

Na temeljima falsificirane povijesti koja seže još od 1918, ali najbezobzirnije i najbezobraznije u onome dijelu između 1945. do 1995?

Kaj se na tim temeljima može graditi, doli kule od karata koja će se srušiti nad našom djecom, svom silinom neraščišćenih računa i ljigave politike neo-yugoslovena koji su se ukopali u rovovima vladarenja nad "crvenom Hrvatskom", sa "lepim" kapama ukrašenim crvenom "zvezdom" kao porukom mira?

Lustraciju je već bespredmetno i spominjati, jer i vrapci na granama znaju kako bi s njom hrvatski problemi nestali u roku riječi "keks", zajedno sa crvenozvezdašima iza kojih bi ostali samo rovovi na kojima bismo onda mogli početi graditi demokratsku, neovisnu Hrvatsku; ali tu je već svima jasno kako je problem u tome što su vladarske palice iz ruku udbaških i yugo-četničkih oficira preuzela njihova djeca, i bez ikakve se zadrške se može reći kako današnja vladarska kasta nije NIMALO DRUGAČIJA od one koja je Hrvatskom vladala od 1945. nadalje.

Jer nemoguće je ijednu zemlju proglasiti zemljom prava, pravde, ili ikakve demokracije ako u njoj ima potpuno nedodirljivih, štoviše - DOGMATSKI zaštićenih - jasno i glasno - ZLOČINACA.

Danas, A.D. 2010-e, Hrvatska je zemlja nalik na zemljin satelit - mjesec, u smislu trajnog totalnog zamračenja jedne, srbijansko-yugoslovensko-boljševističke strane koja je kroz povijest Hrvatima nanijela toliko demografske, kulturološke, ekonomske, i koje god drugo želite štete, pa se slobodno može reći kako je dio hrvatske povijesti oštećen i izgubljen nepopravljivo, te se neke stvari niti uz najveći trud više nikada neće moći ponovo vratiti hrvatskome biću kao njegovo naslijeđe, čak i da se na području Vučedola uz masovne grobnice iskopa ne samo još jedna glinena "čizmica", već čitav vučedolski postolarski obrt.

Jezik su nam zabranili, prepravili i uništili, pa ga u obrazovanje vratili toliko perfidno, pa se danas i sami Hrvati smijulje izvornim hrvatskim narječjima; dok su pretenzije na hrvatski teritorij smišljane i provođene već toliko dugo i metodično pa danas ne samo kaj nam i još neki susjedi ili otkidaju komade istoga, ili se koriste našim prirodnim bogatstvima kao da su njihova; a kaj reći na činjenicu kako 90-ak % hrvatske djece u srednjim školama, ali i dobar dio odraslih, danas pojma nemaju kako su još neki dijelovi Hrvatske okupirani od strane srbijanaca?

Mračna strana mjeseca, gospodine Hazler. To je ono kaj Hrvatsku sprječava u napretku i građenju Hrvatske po mjeri slobodnog čovjeka.

Jer kad bi hrvatski vladari i čitavome svijetu, i hrvatskom narodu, a napose HRVATSKOME SUDSTVU, napokon otkrili tu mračnu stranu mjeseca, svi bi saznali kao ta strana nije crna, kako ju obično ljudi zamišljaju, već krvavo crvena.

Sa Mnoštvom "lepih" kapa i crvenih "zvezdi", koje ruku pod rukom sa srbijanskim kokardama i dan danas svojim krakovima ruju - ne samo po utrobama svojih žrtava koje nikada nisu dočekale pravdu – već i pohlepno čekaju krv naše djece.

 

Darijo Strehovac - Streh