Naše priče iz dana u dan - razgovor M. i S.
- Detalji
- Kategorija: Darijo Strehovac Streh
- Kreirano: Srijeda, 26 Svibanj 2010 04:23
- Objavljeno: Srijeda, 26 Svibanj 2010 04:23
Evo jedan privatni razgovor mailom, to bi u biti spadalo ovdje u Braniteljske priče? Naše priče iz dana u dan. poslao sam nedavno svoje knjige mailom jednoj ženi kaj je upoznah jednog dana, negdje na netu, i o njoj ne znam baš ništa. I iz toga se razvio razgovor koji se meni čini kao razgovor "ljevice" i "desnice" u Hrvata? M. poruka meni: "Pročitala JA prvu knjigu!
i nisam se toliko isplakala (nad knjigom) od Remarka - od njegove knjige o dečkima koji su iz srednje škole otišli na front u Francusku - prvi svjetski rat.
i znaš što? da se izmjene imena i datumi - ista priča! pa sam očajna što ništa naučili nismo!pa sam sretna što imam kćeri!pa se stidim i pitam - kamo je otišao novac? niste trebali biti ni gladni ni goli ni bosi! za oružje ne mogu reći, ali sve drugo nije se smjelo dogoditi! znam da su sve šilice šile dan i noć uniforme! znam da se u Njemačkoj koš i još toga kupilo u rasformiranim meričkim bazama! znam da je svaka kuća po broju punoljetnih svaki mjesec davala šoldi za front.pa se dva puta mjesečno skupljalo u MZ hrana i higijenske potrepštine, tople čarape,donji veš i sve što bi moglo zatrebati. toliko je "prljavih" stvari vezano za taj front, ne za borce, za one koji su trebali misliti na vas.one igrice oko toga kreni - stani, ono što su ljudi doživljavali na prvoj crti, ja znam za Liku,tamo su bili moji rođaci i prijatelji!
------------------
i, mene nisi uvjerio! ja sam i dalje "lijeva" a fra Duka mi je omražen još iz devedesetih a sad nakon tvoje knjige još i više!to nije Božji poslanik - to je vrag u ljudskoj spodobi! nas, Istra i Primorje, partizani su uveli u maticu domovinu.svakog dana im sve manje to pišem u plus. a krivi smo mi, mali obični ljudi koji nikad nismo imali hrabrosti tražiti čiste račune.ni u Jugi kad smo po zakonima mogli što drugi nisu smjeli ni sanjati (Europa) a danas jedino možemo i u Boga pljunuti ali nas to ne čini ni boljima ni sretnijima!nas su oduvijek prodali-izdali naši! ne treba nama nitko izvana - naši to rade najbolje, pa ne kaže se badava da nema tata do Hrvata! koje je to prokletstvo na nama ne znam, ali baš se ne osjećam ponosnom u zemlji koja je mladost svoju dala uništit da bi 200 odabranih uvalila u mast i slast.
-------
znaš što je meni bitna razlika? kad je završio II rat, ona vlast je ljudima davala neku nadu!ne može se poreći da se radilo, mnogo se radilo, netko je imao više netko manje, netko se prodao za knjižicu i bolji život, ali si birao! što sad možeš birat? ideš u svijet ili ćeš ovdje hranit - koga?
niste vi problem, problem su svi oni koji su vas trebali vodit, koji su "svete krave" a vi ih ni vidjeli niste! ja znam da je u mom kraju 10000 dragovoljaca od kojih je brat bratu 2000 ljudi vidjelo front a daleko manje je i ratovalo.najviše viđenih ljudi je bilo u itendaturi to je valjda nabava, zato ste i bili opremljeni kako ste bili, ali njima bi i Rambo zavidio na opremi! zato je bolna tema o kojoj ljudi ne žele pričati. sad su glavni u udrugama ljudi koji su cijeli rat proveli na šanku! oni se pojave na lokalnoj televiziji za svaku pizdariju a udruga pravih boraca jednom u godini i to na obljetnicu Oluje.
ovi prvi nikad nisu pristali sudjelovat u emisiji s ovim drugima!nitko normalan nema ništa protiv boraca ali ni vi ne znate koji su pravi a koji su se uvalili!da li ste ikad zbubali govno koje je "prodavalo" puške? da li se ikad usrao od kad je rat završio da će mu netko pokucat na vrata i odvest ga na obavjesni razgovor? ja sam luđak koji uvijek kreće od toga da sredi u svojoj kući, tek onda vani! zašto ti silni četnicimogu izvodit to što izvode? zato što ih naši "zaslužnici" štite! ma sve je to tuga, žalost i sramota! ti se anđele čuvaj, ti si dao mladost svoju koju ti nikad nitko neće moći ni platiti ni vratiti.od srca ti želim dobru ženu, potrpežljivu i razumnu i dječicu da sve opet dobije smisao.jer i u dobrim vremenima život i brak mogu biti teški a kamo li ne kad vučeš rucak pun sranja! žao mi je i tebe i svih normalnih ljudi koji su tako bjedno prošli. velika pusa! javim se kad pročitam drugu knjigu!
M.
PS. ona kurba od direktora sad sjedi u uredu kad bi meni trebalo da ide okolo! svaki dan isprintam po desetak stranica, zato tako dugo traje! čorava sam ko šišmiš pa mi je problem čitat s kompa.
S.odgovor njoj:
Hei M, drago mi je kaj ti se knjiga sviđa; ajd da neš donekle dobro napravim. A i u ostalim se stvarima čini se, u biti također na neki način slažemo. Jer i meni je bilo bolje prije - meni je bolje bilo dok je bio rat. Kaj ti to govori o ljudima? Lijevi i desni, crveni i crni; to su banalnosti o kojima samo siti i bahati ljudi mogu po čitave dane raspredat i zakopat si živote u taj mulj; al seljak ili radnik za to nema vremena. U Hrvatskoj postoje samo dvije podjele ljudi: oni koji osjećaju kako su izgubili yugosloviju, i oni koji osjećaju kako su dobili Hrvatsku, a ono kaj je stvarno tragično jest kak je Bruno Bušić još '75. imao pravo kad je rekao "čekajte samo dok ne vidite kako će nas naši krast i rasprodavat".
Tak su danas i opet oni koji su izgubili yugosloviju u boljem položaju, jer su se nakrali još za vrijeme onog sustava a tijekom Domovinskog rata izbjegli ili hibernirali, pa danas i dalje mogu mlatit titovim markama po šopingu; a svaki se dan mogu još i zlurado smijuljit kad gledaju u kakvu nam provaliju gamad vuče Hrvatsku. Starčević je pri kraju života dobro rekao: "za Hrvate više ni čašu vode ne bih popio"; jer ljudi su u ovoj zemlji već toliko stoljeća silovani i maltretirani, pa sad kad su napokon na miru i slobodni iz svakog kuta izviruje Münchausenov sindrom. Al svakom svoje, pa i Vragu njegovo; a stara je uzrečica kako u rovu nećeš upoznat ateista; na kaj bih ja dodao "ko nije bio u rovu, nema kaj radit nit na pozornici". I obavezno javi kak ti se sviđa druga knjiga.
Treća mi ide jebeno sporo, jer mi je izdavač od ove dvije pokro sve do zadnje lipe, jedva sam uspio na silu uzet 100-tinjak komada i podijelit ih frendovima, da ne propadne baš sve; a i sve se češće pitam "za koga ih do vraga uopće i pisat"? Pozdrav i sve najbolje.
M. odgovor S.:
"Joj mače moje pa ti živiš u Hrvatskoj!tu te odere svatko kome se na putu nađeš!a da tvoja treće knjiga progovori baš o tome? jes da ćeš morat nać novog izdavača ali to bi bio bum, jer sad je korupcija i lopovluk inn!možeš počet od rata pa na ovamo! e to bi bilo u nastavcima ko Santa Barbara! samo nemoj dubinski kopat da ne dospiješ na akademiju u Remitenec!i prestani pisat ovako ko udžbenik povjesti. same šture činjenice! pa ti ljudi imaju i dušu, maštu, mane, vrline, želje snove!
i svi četnici su ti vragovi! ma daj, tako su pisali o partizanima! daj i njima malo duše, zakuhaj to malo bolje! pa i oni su bacili djecu u vatru! valjda si vidio i kojeg normalnog? nisam se mogla natjerat da čitam tko je poginuo pa mi samo reci što je bilo sa Berom i Kosom i petrinjcem!a Branko? su ga spasili?
i ono kad dođete na odmor! tu nas operi, oguli nas do kosti! jest da se možemo braniti šank-borcima, ali nas uvijek možeš matirat na svakom potezu! da oni koji imaju časti i poštenja zakopaju nos u zemlju! onim drugim se ne isplati traćit vrijeme! jer se o njima zapravo i radi! a nitko se ne voli vidjet gol u ogledalu!
i ubaci malo ljubavi! kakva je to knjiga bez ljubavi? ako nema ljubavi nema ni nade! napiši roman, podvali rat uz ljubav. najgore je kad se podsvjest buni! s njom je teško! javi kako ti ide!
M. p.s.
nekad smo gledali more partizanskih filmova. sjećam se jedne scene, onako proplanak, ljudi sjeli predahnut, sunce se igra u crvenoj kosi jedne djevojke, lice puno pjegica, okice zelene, jedan dečko je kibi ona mu se nasmije, onako probaj ako si šta! tresne bomba i na njoj ostane smrznut taj izazivački pogled! i danas vidim te okice i taj osmjeh. a zovem ga u svijest kad čitam tvoju knjigu. jer mi treba protuteža. jer ne smije pobjedit zlo. ako ne vidiš curu u tim trenucima biti ili ne biti, čemu onda sve? ili dečka, nije važno, ljubav pokreće svijet rat ga uništava.
