Nacionalističko-primitivno zanovijetanje

Pin It

Imaš čudan način razmišljanja – kažu mi. Imaš nazadan način razmišljanja – sa svih me strana uvjeravaju. Za tebe je zemlja, kamen i krv - kažu mi – bitnija od ljudi. Ne shvaćaš li koliko si u krivu, i kako su svi ljudi na svijetu isti, vrjedniji od zemlje, kamena, i krvi? Ne shvaćaš li koliko je primitivan tvoj način razmišljanja, i koliko te vrijeme pregazilo?

A ja ih gledam

I čudim se.

Kad se krv prolijevala, nije ih bilo nigdje.

I nitko mi od njih nije govorio ništa. Bili su daleko.

Daleko od mene.

Daleko od Ljudi, zemlje, krvi, i kamena.

Nizašto ih briga nije bilo – osim za sebe.

I svoju kožu

I njihov, ili roditeljski, svejedno - novac.

Ali u džepovima su čuvali papire.

Papire o posjedovanju zemlje

I kamena

Pa čak i ljudi, vjerovali su.

Svega kaj ostavili su za sobom, svega kaj mi smo voljeli

Život.

Sloboda.

Te su im riječi i tada bile strane kao i danas

Baš kao i mi, koji smo Zemlju "čuvali".

Jer njihova je vjera

Vjera u – papir.

Jer zemlja, kamen, ljudi koji to dvoje čuvaju

I krv tih ljudi – sve to za njih niti je vrijedilo, niti danas ne vrijedi ništa.

Za njih je vrijedan papir

Ali danas - oni meni govore kako su LJUDI bitni.

I po sudovima kojima njima slični predsjedavaju, i ladicama krvlju uprljanim papire razvlače

U njih trpajući novac

I još novca

Jer za njih – nikad dosta novca. Zemlje. Kamena.

Nikad dosta kamena.

Nikad dovoljno zemlje.

Nikad dovoljno – krvi.

Danas se krv i dalje prolijeva.

I opet iz istih razloga. Jer Oni su opet tu.

Oni, i njihovi papiri.

Koji zahtijevaju tu istu zemlju, taj isti kamen.

Tu istu krv.

I dobivaju ih. Sve.

I zemlju

I kamen

I krv.

A ljudi nestaju.

Jedan po jedan, vraćaju se u zemlju

Liježu u krvlju natopljenu zemlju, jer je ljudi oko njih sve manje

I manje.

Ostaju samo oni.

Sa svojim papirima

I zahtjevima za zemljom.

Za kamenom.

Za Ljudima.

Za krvlju.

A meni govore kako imam čudan način razmišljanja.

Tebe nije briga za ljude – govore mi.

- Imaš primitivan način razmišljanja – govore mi – jer tebe zanima Zemlja i Krv – govore mi.

A ljudi su bitni – govore mi.

A ja se i dalje čudim.

I sve više volim Kamen, i Zemlju, i Krv

A sve manje ljude.

I zato i dalje volim Zemlju u koju ću i ja jednoga dana leći

Jer ta će mi zemlja ljubav vratiti

I mir dati.

 

Darijo Strehovac - Streh