Vapaji Vukovara - novo masakriranje Hrvatske

Pin It

Dosta je dojmova sa zadnjeg prosvjeda Branitelja. Onoga za kojega većina "građana" i Hrvata govore: "onaj protiv ćirilice", niti mrvu ne shvaćajući apsolutno ništa što se oko njih događa. "Zavedeni hdz-om vele, politikanstvo, govna u mozgu, povratak pavelića... aha, to je ono kao protiv ćirilice, kao..."

Već sam napisao članak pod imenom kreteni, ne da mi ga se ponavljati.

Ali eto, prosvjed je prošao "dostojanstveno", "mirno", truć... bla... i čini mi se kako apsolutno nitko iz sd-partijske "elite" zapravo niti primijetio nije kako je tamo bilo toliko malo pljeskanja, a toliko puno smrknutih i odlučnih lica.

Možda je to i dobro, a možda i nije - vrijeme će pokazati. Jer Branitelji tamo nisu došli niti na ikakve štandove sa pićem, pa niti "na Thompsona", kojemu hvala što se pojavio i dao potporu, iako su to partijski mediji i opet komentirali na svoj, šugoslavenski način.

Došli smo na poziv. Na Pozor.

A onda smo dobili otpust, i sada opet čekamo poziv. I Pozor. Pa kako bude.

Uglavnom, dosta je toga, ako ne i sve - rečeno na prosvjedu. Nama je riječi dosta, i pozdravljam riječi: "Mi više nećemo raditi nikakove prosvjede".

O izjavama vladara milanovića i yusipovića, ili njihovih prirepaka, matića i d.o.o. nakon prosvjeda - što reći?

Ništa neočekivano. Nekako kao kad ti srbijanac na you-tube-u *ebe mater ustašku, apsolutno ista stvar. kroz jedno uho nutra, kroz drugo van.

Samo mi je jedna stvar sa te strane - strane ispunjene odnarođenim lošim slugama loših i tuđinskih gospodara - u biti privukla pozornost.

A to je prezime Glavašević, i neke izjave rečene sa TE "strane". Izjave i riječi za koje nikada ne bih povjerovao kako su izrečene da to nije gorka, strašna, i mučna istina (jednoć su butković i ostali orjunaši lagali kako je supruga generala Gotovine izdala i prijavila supruga, ali to govori puno samo o medijima u Hrvatskoj).

Ovdje je ipak riječ o ocu i snu, te o njegovu sinu, i njegovu "snu"; te o istini kako u Hrvatskoj od Hrvata možeš očekivati sve.

Već dugo se ne čudim apsolutno ničemu, što katkad iznenadi one koje poznajem. Ljudi se jednostavno začude što na neke čudne i neočekivane stvari samo slegnem ramenima, ne vjerujući kako me to nije iznenadilo.

Ali ne mučim se time nimalo, neka sami donesu odluku o tome je li to pokazatelj neke mudrosti, ili potpune gluposti. U svakom slučaju, niti jednoj se njihovoj odluci čuditi neću. Već odavno sam prestao biti pjesnik.

Ali svejedno, one jedne jedine, PRAVE istine radi, htio bih napisati nekoliko činjenica za koju sin hrvatskog mučenika Glavašević Siniše možda nikada nije niti čuo.

Ako nije čuo, nadam se kako će mu ih netko prenijeti, a ako je čuo, što reći?

Onda nije vrijedan niti jedne riječi, pa niti misli, a što li bi mu tek rekao pokojni otac, ne usuđujem se niti zamišljati.

Uglavnom, ravno u glavu: Kad su se peđini "drugovi spasitelji", nakon potpunog rušenja grada razmiljeli slomljenim Vukovarom, tražili su dvije stvari: prva je bila salata za "meso" kojega su uokolo imali u obliku ranjenika i zarobljenika dosta.

Nesušenoga đenerala peđu posebno spominjem jer je jednoga je od njih, ako se ne varam, proglasio čak i "srbskim Schindlerom", a nedavno se eto, i izgrlio sa drugom krvavog arkana.

Sa tim je arkanovim štovateljem i danas u bratskim odnosima, iako se zna što mihajlović i slični takovi peđini drugovi i braća misle o Hrvatskoj kao državi, Vukovaru kao gradu, a što o pokojnom Glavaševiću i ostalim Braniteljima misle kao ljudima.

Tu tajne nema: svi do jednoga među njima za nas misle kako smo nacionalisti (što priznajemo sa ponosom, na kraju krajeva), ali kako smo barbari, šovinisti, ološ, uličari i teret Hrvatskoj može o nama misliti samo određena grupa stvorova koji nam nažalost, danas vladare državom kao svojom malom komunističkom prčijom.

I tu nema nikakove razlike između jednog stazića, matića, bore čorbe, tadića, milanovića, josipovića, kadijevića, šešelja, mladića, babića, jovanovića i svih ostalih u istome šugoslavensko-šovinističko-šumadijskom kolu.

Ali eto, tome se kolu, iz razloga poznatih samo njemu i njemu bižnjima - pridružio i sin jednoga od najvećih junaka obrane od srbijanske agresije na Hrvatsku - Glavašević Siniše.

Neka mu je Bog na pomoći, i neka mu razbistri misli i dušu, jer nisam siguran zna li uopće tko je, kako, i ZAŠTO - masakrirao njegova oca na Ovčari. Jednostavno ne vjerujem kako zna, a ako zna... već rekoh - neka ako ništa drugo, ne vrijeđa suborce svoga oca.

Neka ne vrijeđa one kojima su, baš kao i njemu, sa sadističkim uživanjem lomljene kosti, rezano meso, kopale im se oči, drobili organi, rezali udovi... Neka ne vrijeđa ljude koji su toga dana bili sa njegovim otcem i proživljavali te muke zajedno sa njim.

Jer još ih ima i živih, a jedan je od njih nazočan na svim prosvjedima protiv ovakove vlasti; koja na preživjele Branitelje gleda kao na svoje neprijatelje - a isto bi tako bez ikakve sumnje, kad bi nekim čudom Siniša Glavašević danas bio među nama živ - na njega isto tako gledali kao na najljućeg neprijatelja.

Jer Siniša Glavašević je i tada bio svjetlo istine, a i danas bi, da je uspio izbjeći srbijanskim krvolocima, bio isto takovo svjetlo - koje kad obasja današnje vladare - peče i prži im pogane duše kao svojevrsnim vampirima koje dječurlija gleda po kinima i zaljubljuje se u njih.

Ali vratimo se dokazima, odnosno svjedočanstvima tih preživjelih Hrvata, bilo Branitelja bilo "običnih ustaša" koje su klali tih dana kada su ušli u sravnjeni grad Glavašević Siniše: Svim je srbima/četnicima tih dana, uključujući i stanimiroviću, valjda, pošto je istoga dana, slavodobitno sjajeći od zadovoljstva, pred kamerama izjavio kako je napokon pao "zadnji ustaški bastion", na umu bilo pošto-poto pronaći nekoliko ljudi.

To su bili ljudi koji su se izrazito istakli u obrani Vukovara, kao Pero Tromblon, sinovi Zadro Blage, mladi Jastreb, Mažar, Nicolier, itd... itd... sve one za koje su znali kako su imali i te kako bitne veze sa time što Vukovar nije srušen za 3 dana, već 3 mjeseca...

Grozničavo su tražili te ljude, tukli i masakrirali bilo koga tko im je imalo ličio, a na koga su onda "oslobođeni" srbijanci ili šugoslaveni prstima upirali urlajući "to je on! To je on!"

Isti oni "oslobođeni" srbijanci koji i danas traže ćirilicu, te koji nekažnjeno hodaju nakon nebrojenih zločina koje su počinili, od ubojstava, slanja ranjenika na Ovčaru, potpisivanja lažne medicinske dokumentacije o uzrocima smrti, pa do silovanja i svih nevjerovatnih zločina koje su samo uz pomoć luđačke mržnje prema Hrvatima mogli izmisliti samo potpuno kriminalno bolesni umovi; i to isti oni koji su danas abolirani, a neki među njima danas čak glume glumu i igraju i najveće uloge u vrhu vlasti Hrvatske.

Treba li se uopće zapitati što bi na to rekao pokojni Siniša?

Što bi rekao kad bi znao kako ti isti danas oni četnici/ srbi koji su ga tako bjesomučno tražili među zarobljenima, ubijajući usput na koga god bi naišli, znajući kolika je snaga za Branitelje Vukovara bio - danas nisu samo slobodni, već i zaštićeni kao lički medvjedi, te kako su opetovano nagrađeni za zločin masakriranja ne samo njegovog tijela i duše, već i ostalih tisuća i tisuća Hrvata - civila ili Branitelja jednako?

Koliko god bolesni umovi srbijanaca koji su te zločine činili morali biti onda, puno su, puno bolesniji umovi onih koji ih za to danas nagrađuju, a to što se uz njih svrstavaju čak i djeca na najodvratnije načine mučenih i masakriranih...?

Ne vjerujte meni niti jedne jedine riječi; ja sam samo "barbar, ustaša, crnokošuljaš, lažni Branitelj, lažljivac, itd..." - kako nas već sve pravi barbari ne nazivaju.

Postavite ovo pitanje bilo kojem psihologu, "crvenom, crnom, ili zelenom" - pitajte ga: tko može stati rame uz rame sa onima koji stoje rame uz rame sa mučiteljima i ubojicama svoga otca, junaka čitave Hrvatske i Junaka svih Branitelja, istovremeno njegove suborce prozivajući za "nepoštovanje", te ih etiketirajući kao rušitelje države za koju je njegov otac dao život, kao jedan od najhrabrijih Branitelja?

Zna li on kako bi se današnji vladari prema njegovome otcu, ponavljam, ponašali JEDNAKO kao prema nama? Shvaća li kako bi ga, nakon torture manolićevih razbijača, blatili, vukli, podmetali mu, bacili ga na rub društva i pameti... shvaća li on iole išta?

Jer već dugo prije ulaska "braće srbijanaca" u Vukovar se znala jedna stvar, i nemojte niti tu vjerovati meni.

O ne, priupitajte bilo kojega srbijanca/četnika, a koji je imao ikakve veze sa agresijom na Hrvatsku - što su o pokojnom Siniši govorili oni sami.

Ne samo kada su govorili kako će "toga ustašu Glavaševića klati gore nego ijednoga drugoga ustašu", već i kad su govorili kako je "on sam vrijedan čitave brigade zengi", i "da samo njega ubiju..."

E, pa uspjeli su.

Javno i glasno izjavljujem - srbi/četnici su uspjeli.

Napokon su ubili svaki glas, spomen i trag - Junaka Obrane protiv srbijanske agresije na Hrvatsku.

Glavašević je mrtav. Bog nam svima pomogao.

Darijo Strehovac - Streh