Gdje u Hrvatskoj nestaje lova?

Detalji

Kategorija: Darijo Strehovac Streh

Kreirano: Utorak, 24 Svibanj 2011 17:21

Objavljeno: Utorak, 24 Svibanj 2011 17:21

Ovih je dana čovjek postavio pitanje u vezi 1,2 MILIJUNA Kuna "džeparca iznenađenja" kojega je hrvatska vlada predvođena jacom pupovcu razdragano "gurnula u džep košulje". Pitanje je bilo:

"Za rad i razvoj srpske zajednice u Hrvatskoj dato 1,2 milijuna kuna?! Ajde pokažite jednog jedinog Srbina koji nema veze s četnicima i udbom da od toga ima koristi. Pa bar 20% srpskih sela u Hrvatskoj su i danas bez ili struje, vode, asfalta ili pristupa ambulanti; bez ikakve perspektive, a ovi plaćaju financiranje izlaženja najgoreg udbaško-četničkog smeća" (čovjek je mislio na tiskovinu "novosti").

I pomislih:

Zijo, sad si dotaknuo najosjetljiviji problem i srbijanaca, ali i Hrvata u Hrvatskoj, kojega sam već i prije spominjao.

Njihovim predstavnicima naime, nikako ne ide u prilog NORMALNA integracija te manjine u Hrvatskoj, niti sve pogodnosti koje iz takvoga stava proizlaze.

Oni se zubima i noktima bore protiv čak i kvalitetnog školovanja srbijanske djece, "njamrajući" kako im žele pružiti priliku za školovanje u srbiji; jer njima ne trebaju ljudi koji će razmišljati svojom glavom - njima treba što veća rulja koja će na njihov mig, pod izgovorom neke "ugroženosti" – biti i ostati bomba kojom uvijek mogu prijetiti destabilizacijom Hrvatske.

I zato se lova, umjesto za boljitak života srba u Hrvatskoj – i dalje troši za suprotne ciljeve, od kojih je jedan i – uporno financiranje propale srbijanske tiskovine, širitelja mržnje i netrpeljivosti najvećeg kalibra - "novosti".

Jer upravo se takovim metodama jedna čitava zajednica, umjesto da joj se dopusti napredovati i prosperirati integracijom u hrvatsko Društvo, koje im jamči sve pogodnosti koje po zakonima pozitivne diskriminacije imaju, a kakve vjerojatno niti jedna druga manjina, nigdje drugdje na svijetu nema – i dalje drži kao krdo na lancu, isključivo zbog vlastitih, uskih interesa.

Zapravo, iako je današnja slika društva u Hrvatskoj prilično složena, tri je populacije možda opisuju najbolje: nezainteresirani nizašto osim za vlastiti probitak, hrvatski Branitelji, i srbijanska manjina.

Jer slično se trpanje u isti tor, naime, dogodilo i sa populacijom Branitelja.

Iako je prvotna ideja stvaranja kompaktnog hrvatskog tijela Branitelja možda čak bila i dobronamjerna, jer su neki naivci zaista vjerovali kako će tim potezom probuditi hrvatsku nacionalnu svijest u SVAKOME TKO JE I MAKAR JEDAN DAN bio uključen u obranu Hrvatske od srbijansko-crnogorske agresije - sve im se kao bumerang vratilo u glavu, jer su pod brojem 1: zaboravili s kakvim Narodom imaju posla, i puno bitnije, pod brojem 2: zaboravili su tko vladari Hrvatskom, te kako će oni to iskoristiti za vlastiti probitak.

I tako su i tu krenule dvije spirale korupcije i nepotizma - jedna među "jednodnevnim Braniteljima" koji su nalazili sitne veze u birokracijskim klupama i isisavale novac na sitno, i druga, ona puno opasnija grupa POLUDNEVNIH Branitelja - ljudi koji su preko političkih veza sebi i svojim tvrtkama isposlovali ogromne novčane dobitke i ugovore, a takvi velikim dijelom sjede čak i u Hrvatskom Državnom Saboru.

Sanader i njegov d.o.o. su u biti, nakon "proizvodnje" tog ogromnog broja Branitelja, zaista uspijevali preko čelnika "krovnih udruga" kao đakić i slični manipulirati dobrim dijelom onih sitnih lovaca u mutnom, dok su veće novačili za daljnje mešetarenje, pogodovali im u poslovima, te ih čak i postavljajući na vladajuća mjesta - sve ovisno o želji "mušterije" i prirodno - uvjetovano veličinom " postotka vrhnja" kojega im "mušterija" može ugurati u džep.

Jer unatoč uvriježenom mišljenju kako su svi lopovi isti, kleptomani su ipak PUUNO drukčija sorta od "poštenog pljačkaša kladionice ili banke", iz razloga kaj kleptomani ne upravljaju svojim postupcima ! - njima upravlja kleptomanija - i samo je zato sanader danas iza rešetki.

Ostali "igrači" oko njega su se jednostavno uplašili kad su shvatili kako imaju posla sa bolesnikom, a ne lopovom poput njih samih, i da sanader nije na vrijeme pobjegao iz Hrvatske – moje je uvjerenje kako bi danas bio pokojnik.

Mimogrede - "Igrači" o kojima govorim nisu samo hrvatske lopine, već i vrlo "uzoriti" činovnici, "poduzetnici", pa čak i političari "prepoštene" eu koji su, na kraju krajeva, igrali glavnu ulogu u instruiranju sanadera na vlast u Hrvatskoj.

Ali to nije nikaj novo; to je u Hrvatskoj tradicija još od stevana mesića, i toga ćemo se riješiti jedino uz velike osobne žrtve, pa i "iznenadnih" smrti nekih od nas.

Sad ću "odvrtjeti" jedan igrokaz, i nadam se kak' ćete shvatiti kaj čitavim ovim traktatom u biti želim reći.

U Hrvatskoj se nakon bijega sanadera dogodila jedna nevjerojatno čudna stvar: Određena si je daca uvrtjela u tikvu kako će i sama sa tom masom krpelja na hrvatskom proračunu moći manipulirati kako želi, potpuno zaboravljajući kako te spodobe ne rade NIŠTA NIZAŠTO, i kako njihova odanost košta; kao i kako će Stvarnim Braniteljima, jednako kao i svim drugim Hrvatima, jednoga dana jednostavno prekipjeti!

I pazite čuda - daca je i nenamjerno pokrenula "lov na lopove", ali kako?

Tako kaj se jedno jutro probudila, našminkala i pojela pola praseta za doručak, samo kako bi odjednom oko sebe ugledala hrpu "poštenih" savjetnika, tužitelja, po(mi)licajaca, i svu silu ostalih spodoba koji su joj na tanjuru odjednom servirali "najveće" i "najodgovornije" za korupciju u Hrvatskoj; te joj dok se još nije niti podrignula - u uho ubacili one najslađe riječi: "time ćete zatvoriti poglavlje to i to, i Vi ćete nas uvesti u eu".

Na te riječi, niti ne shvaćajući kako po odajama hoda tek ustala iz kreveta, u gaćama i "push-up"-u, razmahala se i počela izdavati "zapovijedi" "dobronamjernim poštenjacima", koji su, istovremeno se smijuljeći rupi u njenim gaćama pred sobom, jedni drugima zadovoljno namigivali, pošto im je daca za takav rad obećala sve nagrade koje su u njenoj moći.

Niti shvaćala nije kako svakoj njenoj "zapovijedi" jedan po jedan "poštenjak dobronamjernik", unakrsno dodaje primjedbe o tome kaj bi još trebalo učiniti, i kaj bi ipak možda trebalo izbaciti ili ostaviti za "bolja vremena", te kako se složila sa svim njihovim primjedbama.

Čak niti kad je jedan od njih izvadio već pripremljen papir na kojemu je, osim jučerašnjeg datuma, pisalo sve kaj je ona upravo maloprije "zapovjedila", nije se previše uzrujavala.

U mislima su joj bile puno "bitnije" stvari.

Bez daljnjih "nepotrebnih" pitanja, mladenački zanesena sanjarenjem o plastičnim operacijama i matičnim stanicama u izobilju; eu plaćici i doručcima u Parizu; vilama u švicarskoj i Dubaiu; i ono najbitnije - tisuće kilometara udaljenosti između nje i tih dosadnih Hrvata, popušila je sve njihove spike, pozvala sluge, i brojevi telefona su se počeli otipkavati, a faksovi gutati svu silu papirčina.

Uskoro je desetak sitnih riba završilo u pržunu, a i nekolicini većih su "skuvali juhicu", i novine su bile spremne za objavljivanje dacinog "pohoda na korupciju".

Danas - nije se promijenilo nikaj.

Sitne su lopove zamijenili krupni, kokošare su zamijenile lisice u kokošinjcu, Narod prosvjeduje, milicija tuče HRVI-e i ostale Branitelje DR-a, a zemlja nam propada brže no ikad.

Ali da ne zaboravimo - eu činovnik br. 1 je došao posjetiti kumice u Zagrebu, a ujedno je jednu od njih pohvalio zbog fenomenalnog napretka, zapovjedio joj neka srbijancima pod hitno da što je više milijuna kuna moguće, i vratio se u svoj činovnički ured u eu.

Sutradan su pupovac i "novosti" dobili neku "lovicu" u džepiće; a činovničić br. 1 se dobro nasmijao u zrakoplovu koji ga je vraćao u ured, jer je u Hrvatskoj jedan dan živio kao kralj; a u glavi je imao još pregršt viceva o Hrvatima.

Darijo Strehovac - Streh