U javnost cure najtajniji transkripti titovih pionira - Zoran Milutinović sa drugovima otvoreno o borbi za vladavinu nad državom 5.dio

  • Ispis

Biti godinama optuživan za Kerestinačku tragediju ili za sukob sa CK Hrvatske, a u vezi sa ustankom 1941. godine, i taj teret nositi na svojim leđima, nije lako. Zbog toga sam obećao Fumiću, da ću nakonGrobnika, organizirati tajni plenum i raspravu raščišćavanja tih historijskih zbivanja, na kojemu će sudjelovati svi naši glavni borci - Markovina, Klasić, Jakovina, ali i mladi borci sa FF-a i FPZ-a.

I kako vidite drugovi, mladi jurišnici sa ova naša dva najjača fakulteta već rade naveliko, a trojica naših prvoboraca djeluju na polju historiografije što brže, kako bi se odmah poklopili ikakvi mogući glasovi nekakvih krunskih svjedoka tih događaja: Blaževič, Krajačić, Belinič, Kosta, Vlado, Polonina i drugi.

Jer, ako to ne upišemo i uklešemo na naš način što je brže moguće, ostat će nerazjašnjenje jasno i za našu historiju, a to nije dobro.

Nije dobro ni zbog javnosti jer će, ako to ne učinimo, ono što je do sada objavljeno ostati kao istina ili poluistina za našu historiju. Pa gledajte samo što nam rade onaj Nazor, Jurčević, i ostali kopači kostiju.

Želimo li da nam takvi otkopaju sve jame što smo ih za sobom u našoj borbi za jugoslaviju iskopali?

Evo samo jedna od nama „podmetnutih" historijskih neistina, a koje izlaze na vidjelo,a koje se tiču čak i našeg "starog": a tiču se godina njegovog dolaska na čelo Partije. Akteri su: Colaković, glavni akter, a pomogli su mu Dilas prije rata i Veljko Vlahović poslije rata. Evo u čemu je stvar. Njemu je „prišita" neistina, bolje rečeno netočna, godina 1937. kao godina izbora za generalnog sekretara partije. A, vidite, "stari" je tek u kasnu jesen 1939. godine dobio od Kominterne mandat za taj položaj, a tek na V konferenciji 1940. u Zagrebu, biran je na tu funkciju. Colaković, koji je u Parizu 1937. godine bio protiv njegovog izbora i nije mu bio naklonjen, uz asistenciju Dilasa i Vlahovica, objavio je da je on na toj funkciji od 1937. godine. Kad je "stari" pitao Ročka zašto je to učinio, znate što mu je odgovorio? „Ne može nam Partija biti te godine bez sekretara. Gorkić je povučen u Moskvu i likvidiran, a Stari je bio org. sekretar i vodio je partiju". To smo objašnjenje svi poslije prihvatili kao činjenicu i slavili smo te godišnjice.

No, sada kad su historičari počeli istraživati istinu, istražili su i te podatke, koje su "stari" i njegovi pokušali pokriti 1975, ali bezuspješno.

I eto vidite sad, zašto sam ovo napomenuo?

Ovaj sam mizeran i mali slučaj napomenuo samo zato jer se tiče „sviju naših koža", a koga je bilo najlakše razotkriti. Ali ako otvorimo dosjee, kako spriječiti razotkrivanje i slučaj pogibije Lole? Pa hapšenje i streljanje Rade Končara, ubojstvo Marka Oreškovica i niz drugih nerazjašnjenih historijskih poruka iz vremena našeg pravog rata, koji je stvorio našu pravu zemlju koju su nam Tuđman i ustaše oduzeli 1990?

Mi do danas nismo za historiju rekli tko je bio organizator pogroma ustaša i njihovih obitelji, čitavih pokoljenja, i koji je našoj partiji bio cilj, nismo im to opravdali! Što ćemo ako masama na oči iziđu svi ti podaci, bez ikakve cenzure? Za sada su mediji još pod našom čvrstom kontrolom, ali šta ako jednoga dana to više ne bude tako?

Ima takvih primjera i iz drugih republika, pa smatram da bi bilo vrijeme, jer godine prolaze, da još za našeg života te neraščišćene dijelove naše historije potpuno zakopamo. Jet ovako dalje, zbog budućnosti naših pokoljenja, ne možemo ići.

Vidim, ima toga podosta što vas interesira i želite odgovore, a konstatiram da su i pitanja konstruktivna. Evo što sam, po vašim upitima, zaključio da želite, od mene vašeg vrhovnog komandanta, čuti.

Odgovore na ova, za vas, ključna pitanja: Gdje je buduća Jugoslavija u nekom novom ratu? Istine i ispravci nedovršenih iskaza o našim historijskim događajima. Pitanja našeg poslijeratnog nejedinstva ne volim, posebno poslije mog istupa 2012. godine, i onoga šta sam rekao o "slučajnoj državi".

Pa recite vi meni - da li Jugoslavija ima pet ili šest narodnosti? Tko je i zašto optuživao koga? Terorizam i diverzije - primjer „Bugojanske grupe" i pravu istinu kako su došli u zemlju smo uspješno sakrili, ali ako se ovako nastavi, uskoro će još i na HTV-u početi govoriti istinu? Tko je za to kriv?

Aktivnost stranih obavještajnih službi na našem prostoru? Goli otok? Blaiburg i još neka pitanja iz našeg rata. Ne znam hoću li vam moći odgovoriti na sva pitanja. Ako ne, tu su danas Goran, Ranko, Jovan i ostali, pa će mi oni pomoći naći odgovore koje ćemo plasirati na takve upite.

Prvo, gdje je naše mjesto u budućem ratu? Odgovor na to pitanje traži i uvod i konkretan odgovor.

Vi ste vojnici partije, i pripadate istoj partiji kao i ja, vjerujem da će moj odgovor na ovo pitanje biti adekvatan i vašem odgovoru, odgovoru svakog od vas. Izuzetak bi bio u slučaju napada sa zapada na našu zemlju. No, ako dođe do rata između dva bloka, naša neutralnost je upitna. Jasno da ću reći da ćemo braniti socijalističke zemlje i naše prirodne sudruge, našu braću srbe.

Možda netko od vas to misli i na ovaj zadnji, nesretni rat sa srbima. Morate, drugovi, znati, i neka vam je to uvijek na pameti, kojem brlogu mi pripadamo, gdje nam je mjesto, a morate znati i to da se po koji put „vučići iz brloga" počupaju, a to nije tragedija. Mislim da ste shvatili moju poruku, pa ne želim, zbog vremena o tome opširnije. Morate znati da ni Rusija, a ni naši susjedi, nemaju nelegalnih pretenzija prema našoj zemlji, što je značajno za naše političke prilike danas. Jer nama, našoj partiji i pametnim obiteljima koji su joj se priključili kad je trebalo, uvijek je bilo bolje u zemlji sa braćom srbima, nego sada, kad se moramo nadmetati sa nekima kojima je do nekakve istine i pravde.

Pustite to, šta govore oni i njihovi popovi, o savjesti i pravdi, milosti i ostalim trućarijama. Vlast se treba prigrabiti, pa kad narod kmeči - otpusti malo, kad zašuti - pritegni, i tako vam je to, ja to nikada od vas nisam skrivao, a bogami ni od njih.

No, sada, na početku stoljeća, ne vjerujem u velike svjetske ratove. Ne samo ja, već i mnogi od vas. No, dobro je znati i odgovor na ovo pitanje, jer nikad se ne zna što donosi sutrašnji dan, rekli bi vojni analitičari.

Bilo je dosta, i na to sam upozoren, žustre rasprave na moje inzistiranje o razjašnjavanju i suprotstavljanju nedorečenosti nekih historijskih događaja, pa sam usput spomenuo samo neke, koji su ili nedovoljno analitički, rekao bih površno obrađeni, ili kako je kome od sudionika događaja to odgovaralo, s mnogo nedorečenosti i poluistine. Ali to što ustaše danas imaju veće mogućnosti za istraživanje, zbog interneta i povezanosti, to nas ne smije onemogućiti u našem čvrstom i monolitnom stavu na čijemu čelu je jedino zvezda petokraka, bez obzira koliko je oni pljuvali.

Kada dobijemo apsolutnu vlast, zažalit će. Zapamtite moje riječi - zažalit će.

Vidim da se u raspravu uključio i drug Vedran koji je htio, već kako on zna, skrenuti raspravu u drugom cilju, a to je da za sada u zemlji ima važnijih stvari o kojima treba razgovarati od ovog problema na koji vi tražite odgovor. Da, znam. Ima mnogo težih sada u zemlji aktualnih pitanja, i za raspravu to je tačno, ali Vedrane i vi ne smijete zaboraviti da su mnogi kadrovi, stari i uvijek odani Partiji, opterećeni, baš zbog tih historijskih nedorečenosti bili optuživani i sada pri kraju našeg i njihovog života dužni smo i to ispraviti. Nije to moj hir, to je nužnost. Historija ne smije biti opterećena borbom oko historiografije, ona mora biti takva kakvu je mi napišemo, inače smo gubitnici.

Ne možemo mi nikoga optuživati da je kriv za nešto ako je istina drugačija od one za koju smo se do sada opredijelili. Znam, reći ćete mi, teško je sada, toliko godina poslije rata i uz ovu njihovu demokraciju, sakrivati jame, ali ponavljam: corpus delicti.

Mnogi akteri tih događaja nisu živi, a naši će historičari, na temelju dokumenata koje MI označimo kao prave - to kasnije sami ispraviti. Da, to je lako reći.

A uz to, još danas nas ima dosta živih i sa naše strane, pa je važno da i mi kažemo tko je u pravu, a tko nije. Pa po onoj našoj staroj: "do suđenja našeg, ili vašeg".

Jer sjetite se, po nalogu Andrije Hebranga je još i 1944. godine napisan „Privremeni ustav Hrvatske" u kojem su autori, po njegovom inzistiranju, napisali i dijelove o višestranačju, o poštivanju prava, bla... bla...

A gdje je on danas?

A gdje smo mi?

Od naše se borbe ne odustaje, drugovi, i nema nedozvoljenog oružja, nema tabua, a pogotovo nekakve savjesti ili čega sličnoga što će nas spriječiti u konačnoj pobjedi.

Samo još jedna stvar, za koju je bolje da iz ovih odaja ne izlazi među pučke uši:

Dosta smo se naslušali o tome kako je 1974. dala našim republikama pravo za izlazak iz jugoslavije, i slično.

Zato neka se barem ovdje, među nama, drugovima, zna - "stari" je sam o tome Ustavu rekao ovako: "Ja sam bio za novi Ustav, ali ne ovakav kakav je donesen. Bio sam protiv davanja državnosti pokrajinama i dijelovima Ustava koji omogućuju republikama izdvajanje iz federacije bez dogovora s ostalim republikama, odnosno referendumom cijele zemlje. To će zlo od ovih ustavnih prava pokrajina razbiti Jugoslaviju."

Pa neka se ovako, barem među nama zna, kakav je bio stav našeg "starog" o secesiji koju je povela Slovenija, pa onda i ova Hrvatska u kojoj moramo danas živjeti.

I neka su nam te njegove riječi uvijek u ušima, i neka se zna kako NIKAKAV USTAV IZ 1974. nije stvorio Hrvatsku, već Tuđman i njegove paravojne snage, a za to nam imaju krvavo platiti, kad-tad.

I zato evo za kraj - vi ovdje u našoj partiji ste ono najbolje šta je ostalo od naše jugoslavenske armije. I ako vi, naša Armija ne budete radili na koheziji jedinstva, poslije mog „odlaska" sumnje će se moje i „zle" slutnje obistiniti. Zašto vam to govorim? Moji su me drugovi suborci još 2013. godine, odmah poslije Splita, a znajući za sukobe na vrhu, upitali da li sam se odlučio za mog nasljednika. Da odmah napomenem, niti jedan od njih, a bili su kod mene: Ranko, Toni, Orsat, Davor, Domagoj, pa i ove Vesna i Gordana - nisu pretendirali na tom mjestu.

Naime, bilo je znajući o kadrovima pa su mi zamjerili da biram kadrove po želji Ranka ili Vrdoljaka, a da se manje konzultiram s njima, a i drugim mojim suborcima.

Tada je od njih, mislim Bauk, spomenuo da bi trebali školovati i „odgajati" kadrove koji će poslije nas voditi državu. Tada je Vesna, onako iz „šale" rekla: „Pa druže Milutine i Ti trebaš imati svog nasljednika. Imamo dobrih mladih kadrova pa ti biraj pravog".

Da, Vesna je to rekla u šali, ali ja sam ju ozbiljno shvatio. Sutradan, kad sam bio sam, razmišljao sam o tome i onako sam u sebi rekao: „Pa, gutan, i ti si trebaš odrediti nasljednika".

Razmišljao sam i stavio na papir nekoliko mlađih, već iskusnih rukovodioca i odlučio sam se na njih dvoje: Ranka Ostojića i Peđu Grbina. Pišući, prisjetio sam se i na Ivu Lolu Ribara - Glavaševića, jer sam uvijek u šali govorio, a mislim da sam to rekao i Jovi, da će on biti moj nasljednik.

Ta informacija „procurila" je za vrijeme rata protiv Branitelja u Savskoj, pa se Ranko našao pogođen da sam Glavašević-Lolu već izabrao za svog nasljednika.

Možda je i to bio uzrok da se Ranko malčice prerevno odlučio na osvetu braniteljima, pa onako možda i polupijan organizirao desant na crkvu Sv. Marka.

O mom nasljedniku nikom nisam govorio osim Vesni, a ona je to, kako mi je tvrdila, iz šale, rekla opančićki taj podatak, pa je odmah procurio do Ranka i Peđe, i oni su oboje bili protiv glavaševića, a za bernardića se nisu izjašnjavali. I Linić je, prije par godina, dok je još bio naš, pokušavao meni odrediti nasljednika, ali šta o tome izdajici reći?

A da zapravo imam namjeru za nasljednika odrediti Ranka, ta informacija došla je i do Hajdukovića, ali se nije dao „isprovocirati" da zna taj podatak. No, u dva navrata ja sam javno istupio, a u vezi je bilo s nasljedstvom. Bila je orgija prije par tjedana kad je na tulum up'o i Naser.

Ja sam u delegaciju za pozvane odredio i Komadinu i bernardića, al dok je on čekao u salonu, i ne razmišljajući je sjeo na stolicu određenu za mene.

Vidjevši da je učinio grešku skočio je sa stolice a ja sam, da ga ohrabrim rekao: Vidim nestrpljiv si, već bi zauzeo moje mjesto.

A drugi put, na proslavi Kardeljevog rođendana, Komadina mi je dobacio: „Vidiš stari one mlade, kako su nestrpljivi. Htjeli bi preko reda da dođu na naša mjesta." Time je Ranko dao Komadini do znanja da sam se odlučio na njega - svog nasljednika. A, vjerujte drugovi, tu je Peđa i on najbolje znade tko je Komadinu odvukao u vode nacionalista.

Zato znajte: moje mjesto prepustit ću onome tko će se najviše boriti za jedinstvo i integritet Jugoslavije, i za što bržu propast ove slučajne države i svih što su je u srca prihvatili kao svoju Domovinu.

KRAJ

 

Darijo Strehovac - Streh