Otkucaji slobode
- Detalji
- Kategorija: Darijo Strehovac Streh
- Kreirano: Utorak, 06 Listopad 2015 17:02
- Objavljeno: Utorak, 06 Listopad 2015 17:02
Jedna od rijetkih stvari koje nam još uvijek post komunisti i udbaši nisu do kraja oduzeli je san, ideja, ali moć koju su prigrabili velika je, i iza svakoga kojega ubiju ili natjeraju u smrt, rađa se sve manje nove djece, a za svako dijete koje se rodi - imaju čini se - novi plan 21
Mnogi danas muku muče pitajući se kako mladima objasniti što se u Hrvatskoj događalo od 1990. - do 1995. godine
Usprkos svoj krvi i svim sudbinama i snovima koje smo žrtvovali, usprkos svim našim očekivanjima kako ćemo svojom žrtvom uslišiti vapaje pobijenih od strane "antifašista" u Hrvatskoj i okolnim nam zemljama, ta je muka nekako sve veća, i sve teže je ostati slobodan Hrvat u Hrvatskoj; kao da se teška, crna ruka nadvila nad nama i vraća nas u olovno doba "komunizma sa ljudskim licem"
Kao da Goli otok još uvijek u noćima odiše nekim zlokobnim zvukovima, kricima i duhovima zbog kojih ga stari ribari i dalje izbjegavaju; isto kako se i mi u Zagrebu sami ponekad nehotice trgnemo na zvuk topa u 12; ili kako se žrtve srbijanskog divljanja u Vukovaru slede pri pogledu na krvoloke koji nekažnjeno gradom hodaju...
Mi čekamo i čekamo, čekamo Mir i spokoj, ali čini se kako udbaši i njihova "antifašistička" djeca još uvijek nisu gotovi sa svojim zlodjelima, jer među njima su i dalje na snazi njihove misli vodilje: "ako ne možeš ubiti fizički, širi smrt oko tijela na sve druge načine".
Zato ovako nesmiljeno i opet šire zabrane i njeguju kulturu smrti, jer to im je zapravo i jedina obrana.
Jedna od rijetkih stvari koje nam još uvijek post komunisti i udbaši nisu do kraja oduzeli je san, ideja, ali moć koju su prigrabili velika je, i iza svakoga kojega ubiju ili natjeraju u smrt, rađa se sve manje nove djece, a za svako dijete koje se rodi - imaju čini se - novi plan 21.
Posvećeno Varga Darku:
Kratka povijest moderne Hrvatske:
Zadnjeg desetljeća u 20. stoljeću, gamad na vlasti u Hrvatskoj pljačka, uopće se ne brinući zbog kaosa koji dolazi. Stoka šuti i pljačka na sitno.
Ljudi upozoravaju na kaos koji dolazi, gamad na vlasti pljačkaju više nego ikad, i prozivaju Ljude "bukačima koji šire histeriju", i normalno - fašistima. Stoka šuti i dalje pljačka na sitno.
Kad se kaos počinje događati, gamad na vlasti tvrde kako su Ljudi koji su upozoravali krivi za to što se događa, i bacaju Ljude hijenama i vukovima, okrećući glave od kaosa i pljačkajući, ali na veliko. Grabi se na sve strane, dok stoka šuti i pljačka na sitno.
ljudi koji su upozoravali na kaos prodaju sve što su ikada zaradili i spremaju se za obranu Doma, dok gamad na vlasti pljačka ono što je zemlji preostalo. Stoka šuti i pljačka na sitno.
Kad vrag dođe po svoje, gamad na vlasti pobjegne, a Ljude ostave na nemilost vukovima i hijenama. Stoka kopa mišje rupe, i čeka ishod, grickajući opljačkano.
Ljudi ostaju sami, prodaju sve najvrijednije i Brane Dom.
Daju sve, pa i živote, kako bi obranili Dom, obitelji i - stoku.
Nakon nebrojenih pokolja, prognanstava i genocida, Ljudi ipak zaustavljaju hijene i vukove, jedino i samo sa Božjom pomoći.
Gamad sada već, zahvaljujući žrtvama Ljudi, imaju temelja za pregovore o podjeli plijena sa vukovima i hijenama, ali izdaleka, preko krvi, mesa i kostiju Ljudi; pa i preko mišjih rupa stoke.
Ljudi krvare, ginu i nestaje ih sve više i sve bržim tempom, jer popuna nema, pomoći nema.
Osjećajući slabost kod Ljudi, stoka pomalo izviruje iz rupa, grickaju jedni druge, još uvijek šute, ali koristeći slabosti Ljudi vraćaju se svome poslu - pljačkanju na sitno, dok Ljudi odbijaju hijene i vukove.
Tada Ljudi rade najveću grešku ikada, i opet dopuštaju gamadi ući među njih.
Gamad vidi rane. Vide slabosti i lomove, vide živu patnju i mrtve sudbine, vide krvave rijeke i urušene kule.
Lukavo kao rovke, hitro kao voluharice, ljigavo kao jegulje, akrobatski kao štakori i tiho kao šišmiši - provlače se kroz ljudske slabosti, ispipavaju svaku ranu i lom - zasole ovdje, stave joda ondje... Prošapću slatke riječi utjehe tamo, ili odapnu otrovne strjelice zavisti onamo...
Grade svoje krvavo carstvo ispočetka, daleko iza leđa Ljudi, koji i dalje krvare i lome se. A stoka se u svojim rupama deblja, sve češće izlaze na površinu, i šire smrad iz svojih podzemnih, mrežastih hodnika u svijet koji se tek trebao roditi.
Svijet koji se nikada nije rodio jer su mu gamad u suradnji sa stokom u međuvremenu nametnuli svoje "pravo izbora"...
Ljudi uz krvave žrtve pobjeđuju kaos, čiste Dom i vraćaju red i mir.
Nakon euforije pobjede, slavlja i blještavila toliko sanjane Slobode, ne vide ništa doli sunca, Nade, Svjetla i Pravednosti.
Ne vide NIŠTA.
Kao mala djeca se prepuštaju rođenju SLOBODE, kao novorođenčad slušaju pohvale koje im novopočena obitelj uz umilne zvuke šalje; uživaju u poljupcima kojima ih slobodni obasipaju, i za njih ne postoji ništa doli te ljubavi koju šalju svima oko sebe.
Do njih ne može doći ništa doli ljubavi koju primaju i šalju, čini im se kako je sve oko njih sazdano od svjetla i ljubavi, nezamislivo im je i šta osim toga...
Ne vide ništa drugo od toga, ne zanima ih ništa doli toga, ne vjeruju niušta osim toga, žive u bljesku trenutka, u trenutku rođenja, u euforiji slobode... 1995. godine...
"Liječnici" uzimaju tek rođeno čedo i odnose ga...
------------
Danas je 2015. godina.
Najgori primjerci dvonožaca svjesnih sami sebe, i najgori izdajnici svoga roda koji su ikada hodali planetom zemljom - vladaju državom Hrvatskom. Nikada nisu prestali biti gamad.
Ljudi su bolesni.
Boluju od najgore bolesti današnjice, prezreni su i njima vlada apatija i pesimizam.
Gamad na vlasti i dalje živi samo i jedino za pljačku. Pljačkaju kako bi dobili dojam kako žive, i žive kako bi pljačkali. Većinom pljačkaju ovozemaljske vrijednosti - novac, i moć, ali sve više njih se time više ne može zadovoljiti.
Pohlepna glad koja izvire neotkuda iz njih sve više traži duše. Ili barem krv i žrtve nevinih, bespomoćnih.
Stoka šuti. I pljačka na sitno.
A novi kaos dolazi.
Darijo Strehovac - Streh
