Dawn Dawns: Kad dezerteri i veleizdajnici oduzimaju odličja ratnim herojima

Detalji

Objavljeno: Četvrtak, 18 Lipanj 2026 13:05

Kad dragovoljcu Domovinskog  rata, hrvatskom heroju i visokom časniku Hrvatske vojske, nositelju mnogih odličja, koje mu  je  podijelio njegov vrhovni ratni zapovjednik, za zasluge iz Domovinskog rata, a nakon slavne pobjede nad oružano i organizacijski  moćnijeg  neprijatelja, današnji salonski političari, koji neslavno zamijeniše  vrhovnog zapovjednika  pobjedničke  Hrvatske vojske  i prvog Predsjednika naše domovine Hrvatske , ta odličja mu oduzimaju.

Stara priča, opet se iznova valja, prepričava i danas. 

Mediji zlurado javljaju  kako će aktualni predsjednik RH,  nakon ponovljenog suđenja i osuđujuće presude, generalu Branimiru Glavašu, oduzeti svih  sedam ratnih odlikovanja:  Red kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom, Red kneza Domagoja s ogrlicom, Red bana Jelačića, Red Ante Starčevića, Red hrvatskog trolista, Spomenicu domovinskog rata i Spomenicu domovinske zahvalnosti. 

Glavaš je  primio ta odličja jer se od samog početka rata, uključio u obranu Osijeka i Slavonije,  obranio i grad i ravnicu.

U onim preteškim danima Slavonija je bila presretna da ima  takvog čvrstog čovjeka, čija  je  hrabrost i odlučnost  bila  garancija  mnogima da neće biti pregaženi i prognani iz svojih domovima. Branio je svoje od agresora.

Sad će mu ta istinski zaslužena odličja, oduzeti lik koji  prstom nije mrdnuo za obranu domovine, nego je odmah zbrisao daleko od rata, a zemlju kojoj  je trenutni  predsjednik  nazvao „slučajnom državom“.

Ovo je drugi put da se Glavašu oduzimaju stečena odličja, kojima ga  je odlikovao naš prvi predsjednik Tuđman.

Nakon osuđujuće  presude, prvi put mu ih je oduzeo treći  predsjednik  RH, Ivo Josipović. Isti onaj, koji se “proslavio” na  putovanju  u tuđu državu  i tamo ogovarao i popljuvao svoju državu, kojoj  je  u  to vrijeme bio i predsjednik, a sve zato što je u svojim fantazijama viđao nekakve “ustaške guje”. Neprestano su mu se pričinjale svud oko njega.  

On je vjerojatno prvi i jedini predsjednik u svijetu, koji ode u posjet drugoj državi i tamo ogovara svoju. Kad je presuda Glavašu  ukinuta, Milanović je, na Glavašev zahtjev,  ukinuo Josipovićevu  odluku  o oduzimanju odlikovanja i  vratio ih. Sad, nakon nove presude, on će ih oduzeti. Tako će Glavaš, po drugi put ostati bez svojih odličja. 

Glavaš je o tome jasno rekao: “Meni je ta odličja za sudjelovanje u obrani Hrvatske dodijelio  predsjednik  Franjo Tuđman, koji  je  bio za  to  ovlašten. On je znao zbog čega mi  ih  je  dao. Kada  jedan predsjednik nekoga odlikuje, mislim da nema razloga da drugi predsjednik to osporava“

Jednako tako se izjasnio i u prvom slučaju, kad mu je odličja i čin, oduzeo Josipović. Nije mu ih on dao, pa ih ne bi smio ni oduzimati.

Država koju  je  branio, za  koju se  borio, 35 godina  se  trudila osuditi svoga branitelja kao ratnog zločinca.

Ima mnogih  nevoljnika, koji  ne  priznaju  trud  i nastojanja  naših  hrabrih branitelja, a jednako tako ne  priznaju  niti  uspješno vodstvo našeg prvog ratnog  Vrhovnog  zapovjednika, a  potom i  predsjednika  RH.   Ipak, povijest  je nemilosrdna u svojoj istinitosti, a njene sestrice, činjenice, sve  potvrđuju.

Naši branitelji nisu napadali  Srbiju, nego  su  branili  svoj d om od  četnika  i  JNA.  Nakon  izvojevane pobjede, agresori i ubojice  izmiču pravdi, počesto su i nagrađeni, a njihovi, nelustrirani  istomišljenici, hapse i osuđuju naše branitelje.

Zemljo, otvori se! 

Mnogi se istinski domoljubi  pitaju, imaju li  ti, civilni, posljeratni, novopečeni, nezaslužni  likovi, ... imaju li oni  ikakvo moralno  pravo, oduzimati  istinskom ratniku, njegove zaslužene časti i  priznanja, koje  je stekao u teškoj i nejednakoj borbi s, tada moćnijim, neprijateljem!?!

Nekako nam se čini da ti naši istinski  heroji, jesu krivi, samo zato, jer su, nadljudskim naporima, voljom i prevelikim srcem koje kuca za  domovinu, stali  na put agresorskoj armiji. 

I to, u početku, onakvi, bez opreme ... u tenisicama, farmericama, slabim civilnim jaknicama, naoružani tek  s nešto lovačkih  pušaka,  karabina, nešto osobnog naoružanja, bez municije, tek po koji metak, koji se jako čuvao ...  pružili otpor moćnom agresoru.

Krivi,  jer su svojim trudom, domišljatošću i sposobnošću, nevjerojatnom  hrabrošću, pobijedili JNA, treću najveću armiju u Europi. 

Krivi su za svoj veličanstveni uspjeh u nepravednom, nametnutom ratu. 

.A oni, dragovoljci, svi  čvrsti  i ustrajni, domovini  odani ...krivi su svi. Krivi, jer su, i u najtežim uvjetima, bili  nepobjedivi! 

Krivi što su  svojom srčanošću i  ustrajnošću, pobijedili nadmoćnog neprijatelja i omogućili stvaranje naše nezavisne Hrvatske domovine.

 Tu pobjedu  im mrzitelji svega hrvatskog  nikad neće, niti  mogu oprostiti

To je  grijeh, koji im antihrvatski luzeri ne mogu oprostit nikada. I ne moraju, ne tražimo oprost od  takvih, jer nema razloga  za  to. Neka pati  koga smeta!

Priča je već sasvim uhodana, obrazac odavno skrojen ...  Krivi su! 

Ni  prvi, a  vjerojatno ni zadnji. Pod strogo kontroliranim pravo/krivo/ suđem, osmišljaju se  razlozi, slažu priče i prikupljaju  podobni  svjedoci.  Uvijek se tu radi o tzv. zapovjednoj odgovornosti, jer tu niti  ne treba puno dokazivati, bilo kakvu odgovornost, tek da  je  netk o bio zapovjednik u to strašno i kaotično  doba  počinjenja  nekih  ratnih  tragičnih  događaja. Ne treba se niti utvrditi tko je zaista te zločine  počinio, pa se Hrvatima, redovito  podvaljuju zločinačka djelovanja neprijatelja.

 A gdje su osobne odgovornosti, imena stvarnih počinitelja? Počesto se nađu i svjedoci, očevidci, koji govore sasvim suprotno optužnicama, ali  takvi  nisu „vjerodostojni“  za  ovakvo  sudstvo.

Najveća krivica je u tome što su hrvatski dragovoljci, tako nespremljeni , nenaoružani,  na početku rata,  smatrani luzerima  koje će, kako je pjevao onaj srpski pjevač, „ armija srpska doći da ih smrska“.  Ali ... brzo su  mu se raspali stihovi.

Ti naši istinski  heroji, njihovu armiju  srpsku, dobro su  poplašili, rastjerali, pa su  oni, u bijegu,  zasjeli  na traktore, te  napravili  najveću traktorijadu ikada. 

A što bi drugo, kad... ha ha ... nisu primili „poruku od Svetog Ilije“. Iako ih je Thompson stalno, kroz pjesmu, upozoravao. 

 Nikad  naučili  da  ne  započinju  borbu  s  Hrvatima, jer  Hrvat  je  uvijek  za  svoj  dom  spreman!  Ipak  uzaludno  pokušavaju, ali  kad začuju  da  stotine tisuća  hrvatskih  grla  uzvikuje ZDS, gaće im  se  zatresu, pa  počnu cmizdrit  i tražiti  neke  zabrane.  Teško  je  kukavicama  čuti  ZDS!

Svaki  dragovoljac  našeg  Domovinskog  rata, bez  obzira  na  čin, bio  on general  ili  običan  vojnik, istinski  je  heroj  i  mi, Hrvati, volimo  svakog  od  njih, poštujemo ih  i častimo. Odajemo im  priznanje  za osobiti  trud i doprinos  u stvaranju  naše  slobode, naše slobodne domovine Hrvatske. 

Svi oni su bili i ostali ZDS!

Dawn Dawns