Diana Majhen: Ujedinjenje desnice – a da malo razmislimo o tome?

Detalji

Kategorija: Diana Majhen

Objavljeno: Četvrtak, 02 Svibanj 2019 17:01

Veliki broj domoljubnih Hrvata koje znam nezadovoljan je time što se Nezavisni za Hrvatsku i Hrvatski suverenisti nisu uspjeli dogovoriti za zajednički nastup na predstojećim izborima za EU parlament. Posve razumljivo. Mi već godinama željno očekujemo neko ujedinjenje na desnici koje se nikako ne dogadja, a sve su nacionalne stranke u Hrvatskoj razmrvljene na neke male grupacije i strančice od kojih skoro ni jedna ne može prijeći prag. 

Razlozi tome su višestruki: stare svadje, nesredjeni računi, vlastiti ego, osobni interesi, da dalje ne nabrajam. Sve se to stavlja ispred interesa Hrvatske i Hrvata. I sve dok se ti stari kadrovi ne zamijene nekim novim, koji će razmišljati kao što razmišlja desnica u Europi, koji će se pokušati povezati sa istomišljenicima širom Europe i napraviti nešto, teško da će se stvari promijeniti. (Ovdje moram napomenuti kako NHR čini se rade na tome).

Desnica u Hrvatskoj, kao politički faktor skoro da i ne postoji, upravo zahvaljujući toj razjedinjenosti. Ali zato itekako postoji desnica kao biračko tijelo koje nosi ogroman broj glasova, no većina uglavnom za vrijeme izbora sjedi doma nezadovoljni ponudjenim ili pak na kraju glasa za neko manje zlo, umjesto za svoje.

Sigurna sam kako bi to isto biračko tijelo itekako nagradilo ujedinjenu hrvatsku desnicu.

Sadašnja situacija na desnoj političkoj sceni ne daje nam puno nade za neko poboljšanje takvog stanja.

I tu se moramo dobro paziti kako ne bi upali u zamku.

Imamo dva bloka, s jedne strane Nezavisne za Hrvatsku ujedinjene sa Starčevićevim HSPom i s druge strane Hrvatske suvereniste predvodjene Ružom Tomašić. I kod jednih i kod drugih nalazi se hrpa dobrih ljudi. Posebno bih istaknula listu NHR za EU parlament koju sačinjavaju sve odlični ljudi, koji nemaju repova  za sobom, čija je prošlost čista i domoljubna i koji bi sigurno zastupali naše interese na najbolji mogući način. Takodjer, suverenisti imaju neke isto tako odlične ljude, a sama Ruža Tomašić proteklih je godina itekako dokazala kako se bori za hrvatske interese u EU. 

Razlog zašto se ta dva bloka nisu uspjela ujediniti svakako leži u Nezavisnima za Hrvatsku, koji su odbili svaki pokušaj tog ujedinjenja. I time navukli na sebe bijes dobrog dijela birača, čak i onih koji su ih prije podržavali.

No, imamo li pravo na takve reakcije?

Svaki dosadašnji pokušaj ujedinjenja na desnici (a nekima sam i sama bila svjedokom) završio je katastrofalno. Svi su ti pokušaji trajali kratko, i to nakon beskonačnih pregovora, u kojima je svatko gledao kako zgrabiti bolju fotelju ili bolji položaj na listi. Što je najgore, ta su se ujedinjenja raspadala uz prasak, popraćena sa puno ružnih riječi, medjusobnih optužbi i iznošenja prljavog veša. Rezultat je bio taj da su te stranke nakon raspada ili nestale, ili su pak bile toliko oslabljenje da se na njih nije moglo računati.

Vjerujem kako NHR gledaju izbjeći upravo takvu sudbinu. Koja bi bila, ruku na srce, vrlo vjerojatna. Jer, malo je novih imena u političkoj desnici, većinom su to oni isti u koje već godinama gledamo kako se svadjaju i puna su im usta Hrvatske, ali samo tako dugo dok se ne radi o njihovim imenima na listama.

Očito je kako u NHR gledaju svoju stranku graditi dugoročno i stoga im je od presudne važnosti sačuvati ju od bilo kakvih negativnih konotacija koje bi sigurno proizašle nakon eventualnog raspada ujedinjenja sa suverenistima. Ukoliko se žele pokazati kao vjerodostojna stranka, kojoj se može vjerovati, NHR u biti i nemaju drugog izbora nego ići na izbore sami, pa kako bude – bude. Riskiraju jako puno, jer ako ne uspiju, oni će biti ti koje će se okriviti za slabe rezultate obzirom da nisu htjeli ujedinjenje. No, s druge strane, sačuvati će stranku za budućnost.

Hrvatski suverenisti tu su u daleko boljem položaju. Oni su uspjeli ujediniti (i na tome svaka čast) nekoliko manjih stranki i hrpu organizacija, no eventualni raspad ne bi im ni blizu nanio toliko štete koliko bi nanio NHR. Jer, sve te male stranke i organizacije vratile bi se dalje svom poslu, dok bi NHR riskirao potop svoje stranke.

Sve su to stvari koje mi, kao birači, moramo imati na pameti.

Ne smijemo se dati obeshrabriti time što nije ispalo po našem i što oni za koje bi glasali nisu skupa na istoj hrpi.

I, što je najbitnije, nipošto ne smijemo, pod valom tog razočarenja, ostati doma i ne izaći na izbore.

Jer, upravo je to ono na što računa Plenki (osim onih koji broje glasove, naravno) i na čemu se nada da će zgrabiti što više i što više svojih uguznika ugurati u EU parlament.

Oni birači desnice koji ne izlaze na izbore mogli bi jednako tako i zaokružiti onu hrpu poslušnika i antihrvata na Plenkijevoj listi, jer je efekt potpuno isti.

Svakim neizlazaskom na izbore nekog domoljubnog Hrvata, koji sigurno ne bi zaokružio HDZ, upravo se taj HDZ zaokružuje.

To je nešto čega moramo biti svjesni i nešto što mora nadvladati naše nezadovoljstvo neujedinjenjem hrvatske desnice.

Jer, sjedeći doma, nećemo kazniti stranke koje se nisu ujedinile, nego ćemo prvenstveno kazniti sebe. 

Glasali za NHR ili Suvereniste, mi jednostavno moramo izaći na izbore. Dapače, kada bi izašli u dovoljno velikom broju, mogli bi u EU parlament, da zastupaju naše interese, poslati kandidate i iz jedne i iz druge grupacije.

Kako god nezadovoljni bili, moramo stalno imati na umu najbitniju činjenicu:

Sve je bolje od Plenkijevog HDZa i njihovog Milorada Pupovca.

Apsolutno sve.

Diana Majhen