Diana Majhen: Kakve nam poruke šalje pravobraniteljica Višnja Ljubičić svojim prijavama protiv Ivana Pernara i portala Narod.hr?

  • Ispis

Ono što se ni u jednoj pravno uredjenoj državi ne bi moglo dogoditi, dogodilo se, naravno, u Hrvatskoj.

Pravobraniteljica Višnja Ljubičić podnijela je kaznenu prijavu protiv Ivana Pernara, te prijavila portal Narod.hr Agenciji za elektroničke medije.

Zašto?

Zato što joj se ne svidja kako navedeni pišu i govore o transrodnom Noah Kraljeviću/Daliji Pintarić, jednom (jednoj) od protagonista Afere Zambija, optuženih za trgovinu djecom.

Prijaviti jedan portal zato što ti se ne svidja to na koji način iznosi istinu po meni nije ništa drugo nego opaki pokušaj cenzure medija. Zlorabeći svoj položaj, Višnja Ljubičić šalje opasne poruke kako se svaki medij može naći na udaru zakona, ukoliko joj se ne svidi ono što u njemu piše. 

Portal Narod.hr nije nigdje pozivao na mržnju, osim možda u Ljubičićkinoj  glavi.

No, nije  hvalio transrodnost, nije se divio Kraljević/Pintariću, nije pisao kako su svi protagonisti te mučne  afere nevini.

Na što ima  svako pravo.

Kako se čini, Višnja Ljubičić je ta koja bi htjela uredjivati medije  i odlučivati o čemu će se i na koji način pisati.

Obzirom da je riječ  o pravobraniteljici, ovu situaciju treba uzeti vrlo ozbiljno, jer  je to pokušaj gušenja slobode medija i diktiranja njihovog uredjenja.

Neposredno prije toga, Ljubičićka je kazneno prijavila Ivana Pernara.

Naravno, isto radi Afere Zambija.

Doista nisam fan Ivana Pernara, ali ne vidim što je on to lažno izjavio,  gdje je on poticao na mržnju protiv bilo koga i što je, u konačnici, krivo uradio u cijeloj toj priči.

Pernar je svoje obavijesti podijelio sa policijom i sudom u Zambiji, što je inače bila  njegova gradjanska  dužnost.

A što nam je poručila  Višnja Ljubičić svojom prijavom protiv njega?

Onako kako ja to shvaćam, poručila je kako se ne treba suradjivati sa policijom ili bilo kojim istražnim organima jer pri tome puno riskiraš.

Svoja saznanja o bilo kojem kaznenom dijelu trebaš zadržati za sebe,  jer u protivnom možeš jako loše proći.

Doista me zanima, koliko će ljudi, nakon ovakvog  postupka Višnje Ljubičić odlučiti kako neće svjedočiti niti podijeliti svoja saznanja sa policijom i pravosudnim organima.

Nikada ne možeš znati da li je Ljubičićka dobra sa osobom protiv koje svjedočiš i hoće li te radi toga proganjati.

I na kraju.

Ma koga briga  da  li je  Pintarić/Kraljević bio muško pa postao žensko ili obrnuto. Koga briga  što  se radi o transrodnoj osobi da se radi o berbi groždja.

No, ovdje  se njegova transrodnost ističe  radi činjenice  što je u Zambiji, kao i u  Kongu, homoseksualnim osobama strogo zabranjeno posvajanje (transrodne osobe vjerojatno spadaju u tu kategoriju), pa je samim tim njegov pokušaj posvajanja u startu nezakonit.

Da se ne radi o tome, doista bi svi imali pametnijeg  posla nego se baviti pitanjem što Kraljević/Pintarić ima  ispod šosa.

Cijela ova trakavica sa trgovinom djece u Zambiji trebala bi nas sve zabrinuti.

Mene, recimo, zanima što je sa svom tom djecom koja su na svakakve načine dovedena u Hrvatsku.

Jesu li sretni, brinu li se o njima, nalaze li se kod svojih zakonitih ili manje zakonitih posvojitelja i u kakvim uvjetima žive?

Ili su negdje netragom nestali i odavno im se izgubio svaki trag?

To je pitanje kojim bi se  mogla pozabaviti gdja Ljubičić, umjesto što podnosi kaznene prijave protiv ljudi koji govore  istinu i portala  koji tu istinu pišu.

I ne samo ona. Pitanje sudbine djece usvojene iz DR Konga je u ovoj aferi pitanje svih pitanja. Koje niti jedna institucija ne postavlja. Po navodima iznesenim u medijima, u Hrvatskoj se uopće ne zna koliko je te djece, koliko je potvrdjenih rješenja o posvajanju i koliko je izdanih putovnica. Čoban koji ode na pašu s 50 ovaca i vrati se s njih 49 će ili dobiti otkaz, ili će biti poslan naći nestalu ovcu.

A ovdje se radi o djeci.

Kojih samo u papirima nedostaje možda i 50, pokraj tisuća i tisuća državnih službenika? 

Diana Majhen