Zaziva li Tadić neke nove ratove?

Pin It

I dok nas tjeraju da bacimo u zaborav sjećanja na Domovinski rat, koji je završio prije petnaestak godina, istovremeno se i dalje našim novcima financiraju razno-razni 'antifašistički' spomenici širom Lijepe Naše, kako se slučajno ne bi zaboravilo da su Hrvati genocidan, ustašoidan narod, pa slijedom toga, snose valjda i svu krivicu što je do tog Domovinskog rata uopće došlo.

Naravno da je nakon šetnje Ovčarom Tadić u našoj zemlji postao skoro pa domaći, te nije propustio priliku pojaviti se na Jadovnom, gdje je nama, fašistoidnim Hrvatima, održao lekciju iz povijesti. Zašto i ne? Ako slobodno može hodati preko kostiju onih koje su na najpodliji način pobili njegovi sunarodnjaci, bez da je priznao agresiju koju je njegova zemlja izvršila, onda valjda može otići i korak dalje i pozvati nas na red.

A da ne ostane usamljen u natjecanju 'Tko će više i bolje pljunuti po Hrvatskoj' pridružio mu se i drug iz BiH, Dušan Bastačić, prozivajući Hrvatsku za prikrivanje ustaških zločina.

Zar to nije lijepo?

Usred Hrvatske, dva drugara iz Srbije i BiH pljuju li ga pljuju po našoj zemlji i nama, a mi glave dolje (ili gaće dolje, kako već) i šutimo. Ne znam kako se dogodilo pa su zaboravili povesti i Šljivančanina koji bi nam svima lijepo objasnio kako su strahote u Vukovaru pa i samu Ovčaru skrivili genocidni Hrvati, koji se za isto trebaju ispričati Srbima.

Ne smijemo se sjećati kako su u Domovinskom ratu četnici i jugofašisti ubijali po našoj zemlji, ne smijemo se sjećati njihovih logora smrti, mučenja i ubijanja. Ali se moramo sjećati kako smo pola stoljeća prije Domovinskog rata imali Jasenovac, ili Jadovno.

Jednostavno, moramo pamćenje podesiti tako da funkcionira selektivno. Naša sjećanja moraju funkcionirati samo onda kada se nešto loše dogodilo Srbima. Kada su pak ti Srbi činili zločine, poželjna je i prijeko potrebna kolektivna amnezija. Ili još jednostavnije: Dogadjaje od prije dvadeset godina trebamo izbrisati iz glave, kako bi nam ostalo više mjesta za dogadjaje od prije sedamdeset godina.

Zanimljiva neka logika.

No, ono što hrvatski mediji uglavnom nisu prenijeli, najzanimljiviji je dio cijele ove priče.

Boris Tadić izjavio je, naime, kako se svi zločini trebaju procesuirati, i to, gledajte, ovako:

Hrvatska mora procesuirati zločince koji su činili zločine u Hrvatskoj, kao što Srbija mora procesuirati one koji su zločine radili u Srbiji.

Ej, ljudi!!!!!!!!!!

I nitko, ama baš nitko iz državnog vrha ove zemlje da nadje za shodno prozvati Tadića radi ovakve izjave.

Pa gdje se ratovalo, gdje se borilo i umiralo, u Srbiji možda? Kako će to, prema Tadićevim riječima, Srbija procesuirati one koji su činili zločine u Srbiji, kada se rat vodio u Hrvatskoj?

Ovim riječima, Tadić nam je otvoreno poručio kako nas smatra idiotima.

I ima svako pravo na to mišljenje.

Jer, da nismo idioti, ne bi nam danas na Markovom Trgu i Pantovčaku sjedili ljudi koji se nisu ni osvrnuli na ovakvu izjavu, kojom je Tadić otvoreno poručio, po meni, slijedeće:

Obzirom da se rat nije vodio na teritoriju Srbije, tamo nisu počinjeni ni zločini. Pa shodno tome, Srbija nema koga ni procesuirati. Kraj.

Poruka šutke i pokorno primljena od strane hrvatske vladajuće garniture.

Dok Veljko Marić i dalje sjedi u srpskom zatvoru.

Pa, hrvatski narode, bude li u buduće na ovim prostorima nekih eventualnih novih ratova, očito je kako moramo voditi računa o tome da se oni vode na teritoriju Srbije, a nikako Hrvatske. Jer, kako kaže Tadić, samo u tom slučaju će Srbija procesuirati one koji su zločine počinili.

To sve, naravno, pod uvjetom da uopće ostane koji Hrvat koji bi se mogao boriti za Hrvatsku.

Jer, što Tadićevi četnici nisu pobili, to su 'hrvatske' vlasti optužile i zatvorile, a što je tek početak onoga što slijedi hrvatskim braniteljima, što pod palicom EU, što radi boljih 'medjususedskih' odnosa sa Srbijom.

Ostaje nam tračak nade kako će predstojeći izbori nešto promijeniti, ukoliko se državotvorni Hrvati uspiju ujediniti.

Ne bude li toga, uskoro neće biti ni Hrvatske ni Hrvata.

 

Diana Majhen