Tragom dokumenata o ustašama i kulturnjacima ponosne hrvatske Like

Pin It

Ustaše su nastali kao hrvatska radikalno nacionalistička revolucionarna organizacija. Pridjevak revolucionarna se može shvatiti samo uvjetno, jer implicira nasilno rušenje jugoslavenske države. I, u tome je sadržana definicija ustaškog pokreta: to je nacionalni hrvatski pokret, po svojoj biti nužno usmjeren na rušenje bilo kakve Jugoslavije.

Od Japuda do našeg vremena Liku brane Ustaše i zdravi duh u zdravom tijelu

Izvorno, riječ Ustaše označava "ustanike" općenito.

Danas se ta riječ koristi isključivo kao naziv za pripadnike organizacije koju je 1929. u Italiji osnovao Dr Ante Pavelić, te općenito za pripadnike ustaškog pokreta, organizirane nositelje ustaške strukture vlasti u NDH te pripadnike Ustaške vojnice. Pokret je nastao kao rezultat velikosrpske tiranije nad Hrvatima u diktatorskom režimu kralja Aleksandra, pa i prije.

Ferdo Šišić u Povijesti Hrvata..., Zagreb 1925. na stranici 98 piše doslovce:

Kad se Dezitiatima i Breucima pridružiše i druga ilirska plemena , broj ustaša (Podcrtao D.H.) poraste toliko, da se u Rimu govorkalo, da ih ima oko 800.000, a među njima 200.000 za rat sposobnih pješaka i 9.000 konjanika, od česti izvježbanih po rimskom načinu; bilo je čak i takovih, koji su znali latinski."

Šišić pojašnjava u fusnoti: "Znanje latinskog jezika i rimsku vojničku vještinu mogli su neki od ustaša lako steći u vrijeme svoga službovanja u pješačkim kohortama..."

Vrijeme tih najstarijih ustaša na hrvatskome prostoru je era rimskog cara Augusta, koji je svoga pastorka Tiberija odredio za rat protiv ustaša... Rimski car August 63. prije Krista do 14. iza Krista, Tiberije nešto stariji suvremenik.

Dakle ustaše na našem prostoru spominju se u Isusovo doba.

Hrvatski ustaše kroz povijest

Kroz čitavu hrvatsku povijest imamo ustaše pod raznim inačicama: ustanici, uskoci, buntovnici Matije Gubeca (1573), pučki ustaše... Srećemo ih u svima hrvatskim krajevima, a u ovoj raspravi zadržimo se pretežno u Lici.

Antemurale Christianitatis - Predziđe kršćanstva vezano je uz ustaše

Počnimo od ustanika, ustaše i branitelja - biskupa i hrvatskog bana Petra Berislavića (oko 1460.-1520), koji je braneći Hrvatsku i ujedno Europu porazio brojnu tursku vojsku i time pribavio Hrvatskoj naslov Predziđe kršćanstva.

Latinski naslov Antemurale Christianitatis ("Predziđe kršćanstva"), je papa Lav X. dao Hrvatskoj godine 1519. u pismu banu Petru Berislaviću.

Krajem XV. i početkom XVI. stoljeća, kada je Turska krenula u osvajanje dubine europskoga kontinenta na putu joj se našla Hrvatska, koja je iako dugotrajnim i iscrpljujućim borbama uspješno zaustavljala Turke.

Svakako, najveću ulogu u svemu tome odigrao je ustanik ili uataša, biskup, ban i vranski prior Petar Berislavić, zasigurno jedan od najzaslužnijih ljudi onoga vremena, ne samo u Hrvatskoj već i Europi. O tome svjedoči korespondencija s najuglednijim ljudima onoga vremena, u prvom redu sa Sv.Stolicom, carem Maksimilijanom, carem Karlom V. i drugim velikodostojnicima.

Petar Berislavić je u tom trenutku u Hrvatsko-ugarskom kraljevstvu bio jedina osoba koja se mogla suprotstaviti Turcima, iako su siromaštvo hrvatskih zemalja i novčana oskudica stalno bili u prvom planu.

Bitkom kod grada Dubice 1519. godine, za koju bi se moglo reći da ima vidnu ulogu u svim ovim dagađajima, ustaša - biskup Petar Berislavić porazio je brojnu tursku vojsku i time pribavio Hrvatskoj naslov »PREDZIĐE KRŠĆANSTVA«

Petar Berislavić rođen u Trogiru, ustao je u obranu protiv turskih osvajača i poginuo u Lici iz zasjede u šumi - Vražjoj gori kod Korenice 20. svibnja 1520.

Taj najistaknutiji ustaša - pobjedonosni hrvatski bojovnik i državnik, biskup vesprimski i vranski prior Petar Berislavić bio je hrvatski ban od 1513.godine.

Hrvatski katolički narod očekuje stoljećima od Svete stolice kanonizaciju biskupa - ustaše Petra Berislavića i čvrsto vjeruje da će ovaj zaslužnik za spas kršćanstva u Europi biti kanoniziran uz 500. obljetnicu smrti 2020. barem u status mučenika, a možda i sveca Hrvatske i Europe.

Lički ustaša pop Marko Mesić

Ustanici ili ustaše pod vodstvom Marka Mesića koncem 17. stoljeća oslobađaju Liku od turske okupacije.

Vođa ustaša bio je najpoznatiji je član brinjske plemićke obitelji pop Marko Mesić, rođen 1640. godine u Brinju, a umro 1713. godine u Karlobagu...

Marko Mesić je zaslužio da mu napravimo spomenobilježje u Brinju ili u Gospiću.

Ustaški vođa Eugen Kvaternik

Ustaše u Rakovičkom ustanku, 9. listopada 1971. bili su predvođeni od Dr. Eugena Kvaternika, prvog hrvatskog političara i državnika uz Dr. Antu Starčevića iz Gospića. Rakovički ustanak opisali su brojni hrvatski povjesničari i pisci, među kojima valja posebice istaknuti Zvonimira Kujundžića i starijeg od njega hrvatskog pisca komunističkog obilježja Augusta Cesarca.

Cesarec je u svome scenskom djelu - kazališnom igrokazu pod nazivom "Domovine sin" opisao Rakovički ustanak i glavnu ulogu poimence ustaša u njemu.

U Rakovičkom ustanku, hrvatski ustaše su probudile hrvatski duh za oslobođenje od Beča, Pašte i obranu od Beograda s ciljem uspostave Nezavisne Država Hrvatske.

Eugen Kvaternik i Rakovički ustanak su signal za suvremenu borbu Hrvata za oslobođenje od svih okupatora i uspostavu svoje suverene države Hrvatske.

Ustaša Hadži Lojo i drugi vođe ustaša u BiH protiv Auistro-Ugarske okupacije

U susjednoj Bosni, uz Liku preko Korane i Une ratuju ustaše 1878. pod vodstvom Hadži Loje protiv okupacijske vojske iz Austro-Ugarske... Službeno se nazivaju ustaše.

Pučki ustaše u Lici i u drugim hrvatskim krajevima

U čitavoj Hrvatskoj brinu se red, mir i sigurnost Pučke ustaše. To su bili uglavnom odsluženi domobrani.

Vidi opis i slike u dokumentarnoj knjizi: Ivan Košutić-Hrvatsko domobranstvo u Drugom svjetskom ratu, MH Zagreb 1992. "Uputa glede pučko ustaške službe iz 1890." str. 11...

Ustaški pokret Dr. Ante Pavelića po roditeljima iz Like

1929. nakon uvođnja Aleksandrove 6-siječanjske diktature odlazi Dr. Ante Pavelić u izbjeglištvo i organizira Ustaški pokret.

Razlozi nastanka

Ustaše su nastali kao hrvatska radikalno nacionalistička revolucionarna organizacija. Pridjevak revolucionarna se može shvatiti samo uvjetno, jer implicira nasilno rušenje jugoslavenske države. I, u tome je sadržana definicija ustaškog pokreta: to je nacionalni hrvatski pokret, po svojoj biti nužno usmjeren na rušenje bilo kakve Jugoslavije. Taj se pokret često proglašava fašističkim, za što nema potkrjepe u stvarnosti, jer su socijalna dinamika koja je hranila razvijenu ideologiju desne revolucije i antikomunistički radikalizam bili nazočni u ustaškom pokretu koji je po svom habitusu pripadao nacionalno-revolucionarnim organizacijama 19. i 20. stoljeća.

Ocjena (iz Wikipedije)

Tek je u posljednje vrijeme, nakon sloma Jugoslavije i komunizma, moguća objektivnija ocjena ustaškoga pokreta iako ni sada u cijelosti, jer pokrovitelji Jugoslavije, stare imperijalne demokracije poput britanske i francuske, još podupiru klišeizirana i jednostrana tumačenja da bi se ekskulpirali za sudjelovanje u zločinima jugoslavenskih država, ili da bi ih bitno umanjili. Stoga se i za realističnije ocijenjeni ustaški pokret može reći da je i dalje demoniziran, sotoniziran, oklevetan i prikazivan u crno-bijeloj tehnici povijesnih prosudbi.

O ličkim kulturnjacima najavljenim u naslovu slijedi nastavak.

Hrv. akad. Mr.sc. Dragan Hazler - hrvatski djelatnik u dijaspori

Basel/Gospić, 6. rujna 2015.

 

Post scriptum: Umjesto mojeg osvrta na Lički ustanak u Gospičkom kraju 1932. bilo je obilje dokumentarnih priloga, a umjesto svoga i prikaza od drugih donosim prikaz o tome od Hrv. akad. Prof. Dr.sc. Ivana Biondića.

UDRUGA HRVATSKIH DRAGOVOLJACA DOMOVINSKOG RATA GRADA RIJEKE I GOSPIĆA (BILAJ)

VELEBITNA SVITANJA

- Gospić-Brušane-Jadovno -

(nedjelja, 6. rujna 2015. godine)

VELEBITNA SVITANJA

(sažimak)

Kao prvi pokušaj oslobođenja

Hrvatske od kolonijalno-okupatorskog srpskog režima,

Velebitski ustanak - 1932. predstavlja ključ,

bez kojega se suvremena povijest Hrvata nikako ne može

razumjeti u svojoj najdubljoj emancipacijskoj dimenziji.

(Nedjeljko Kujundžić, 1992.)

 

Ako, dakle, hoćete da vam rieč ima miesto kod razumnih glavah,

nastojte poznati uzroke i njihove prave naravske posliedice

(Ante Starčević, 1867.)

1. Kontekstualiziran projektom "Velebitsko-vukovarski pobjednički krug: 1932.-1995" (v. drugi att.), riječ je o iznimnom događaju (v. moto) koji, vjerojatno, nije slučajno gurnut na rub povijesna zaborava. Naime, otkrivanjem njegova emancipacijskoga potencijala, stubokom se obesnažuje redukabilna historiografska (historia reducta) i, s tim u svezi, "službena" kolonijalno-politička paradigma, što je obilježava bankrotirana (o)pozicijska politika "novoga smjera" (2000.- 2015.).

2. Spomenutu paradigmu, zabacujući poznato stekliško uzročno-posljedično načelo (v. drugi moto), protupovijesno svjedoči: Goldsteinova boljševičko-antifašistička ("1941.: GODINA KOJA SE VRAĆA") i, tome prispodobna, Pupovčeva velikosrpska (vulgo: četnička) aksiomatika ("Jadovno /1941./ je matica svih kasnijih zločina druge polovice XX. stoljeća u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini").

3. Veličanstveni je to Pupovčev si poklon "Beogradu glavnom gradu matične države Srba u Hrvatskoj", gdje je uoči beogradska dolaska Josipovića "na noge Nikoliću" -pod nazivom Srpski Yad Vashem - pokrenuta gromoglasna akcija "PODIGNIMO SPOMENIK SVIM ŽRTVAMA USTAŠKOG GENOCIDA OD JASENOVCA/JADOVNA DO OLUJE", čiji je velikodušni pokrovitelj, upravo, predsjednik Srbije, četnički vojvoda, Tomislav Nikolić - Grobar.

4. U tom su kontekstu Slavko Goldstein ("posebni savjetnik predsjednika Vlade RH za kulturu") i Milorad Pupovac (predsjednik Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog sabora"), središnji su oblikovatelji i čelnici ANTIFAŠISTIČKE LIGE REPUBLIKE HRVATSKE, koja je - kao odvjetak LIGE ANTIFAŠISTA JUGOISTOČNE EVROPE (TITOSLAVIJA) - u (ne)izravnoj funkciji velikosrpskoga SANU-Memoranduma (2).

5. U svakom slučaju, priča i oko Velebitskog ustanka (1932.), kojega su iz taktičkih razloga podržali hrvatski onodobni hrvatski komunisti, omogućava tek razbistravanje jednoga od prijelomnih razdbolja suvremene hrvatske povjesnice (v. niže tablicu). Naime, onkraj boljševičko-velikosrpskIh zamagljivanja, tek je uz VELEBITNA SVITANJA moguće razumjeti, odnosno zaglaviti dramatično poglavlje Drugoga svjetskog rata (i njegova poraća) i, s tim u svezi, posebice tragičnu epizodu jadovnjačke toponimije.

6. Štoviše, bez toga odgođeno je i zaglavljivanje Domovinskog rata (1990.-1995.), što je središnja pretpostavka glede konstituiranja Hrvatske kao normalne političke zajednice, tj. HRVATSKE NACIJE, čijom je sastavnicom i srpsko-etnička manjina. Međutim, kao idealni partner klijentolističko-koruptivna partitokratskog sustava, potonje upravo histerično priječi Profukov "ubojiti spoj politike i lingvistike" - Milorad Pupovac koji je notorni "zločinac za pisaćim stolom", "pokrivatelj ratnog zločina" (slučaj Šreter) i "vodeći etnobiznismen" i dr. U svakom slučaju, svjedoci smo dramatična porađanja hrvatske nacije (inače, nepoznata/nepriznata kategorija u hrvatskom Ustavu), koja bi, naspram "zapadno balkanske (č)etničke", bila u funkciji "zapadno europsko liberalne demokracije". Ni manje, ni više.

STOP PARTITOKRACIJI - SLOBODA HRVATSKOJ NACIJI!

Pripremio: prof. dr. sc. Ivan Biondić

stručni savjetnik UHDDR-a Grada Rijeke i Gospića (Bilaj)