Hrvatska za spas, obstanak i napredak treba lustraciju i Opći Hrvatski preporod!
- Detalji
- Kategorija: Dragan Hazler
- Objavljeno: Četvrtak, 27 Kolovoz 2015 17:06
SPASIMO INDUSTRIJU I DRUGU PROIZVODNJU PA ĆE ONE SPASITI HRVATSKU; Ponašamo se poput utopljenika bez volje da se spasi
U istinitoj priči, koja slijedi moram biti osoban i pisati samo istinu makar je bolna. Počinjem:
Još u vrijeme komunističke Jugoslavije, iako sam bio u Švicarskoj - od Udbe životno ugrožavani neprijatelj socijalizma, pismeno sam prosvjedovao protiv ukidanja kožne industrije u Karlovcu. Tri su istaknuta povoda i razloga tada utjecali na mene:
1. Moj pašanac, davno pokojni Ivan Antolković radio je u Karlovačkoj industriji kože i od njega sam doznao da se ukidaju sve tvornice kože u Karlovcu (bilo ih je više!) jer proizvode smrad u gradu. Smetalo me je ukidanje tvornica pa sam pismeno prosvjedovao u ondašnjem Karlovačkom okrugu i predložio da se tvornice iz grada presele na prostor između Karlovca i Slunja. Dakako, kao neprijatelj socijalističke Jugoslavije nisam dobio nikakav odgovor.
2. Nekako u isto vrijeme našao sam se u Cardiffu na farmaceutsko-veterinarskom simpoziju, na kojeg me je kao istaknutog istraživača i znanstvenika poslao Framaceutski koncern Sandoz, kasnije Novartis - Basel.
U jednom od domaćina organiziranom posjetu kožnoj industriji u Walesu, vodič nije znao da sam ja Hrvat u skupini znanstvenika i spomenuo je da u Europi samo Hrvatska proizvodi tako kvalitetnu kožu kao Wales. To me je dodatno poticalo na spašavanje kožne industrije u Hrvatskoj, ali nažalost bezuspješno.
3. Kao industrijalac na znanstveno-istraživalačkom polju farmacije u Švicarskoj s golemim industrijskim iskustvom znao sam da će Hrvatska ukidanjem kožne industrije morati prodavati sirove kože u bezcjenje i postati uvoznik štavljene kože i čak gotovih kožnih proizvoda. Uz to će brojni djelatnici izgubiti radno mjesto.
Sve najlošije izrodilo se je ukidanjem kožne industrije u Karlovcu. Hrvatska je postala uvoznik kože i gotovih kožnih proizvoda i to najviše iz industrijski razvijene Italije. Sirove kože postale su vrlo jeftina izvozna roba i istaknuti ekološki problem. Umjesto industrijske sirovine - kože su postale u Hrvatskoj skupi trošak za zbrinjavanje.
4. Bogu hvala i Hrvatskim braniteljima izborili smo suverenu državu Hrvatsku
Došlo je hrabrom borbom Hrvatskih branitelja do raspada omrznute Jugoslavije i stvaranja suverene države Republike Hrvatske, u koju sam se vratio iz Švicarske kao umirovljenik s bogatim indusrijskim iskustvom.
Bio sam već 7. travnja 1993. izabran i imenovan za dogradonačelnika Grada Slunja u Županiji karlovačkoj. Kao visoki dužnostnik u lokalnoj vlasti uporno sam predlagao da obnovimo kožnu industriju, dok još ima živih ljudi, koji poznaju proizvodnju kože. Osim dvojice pokojnika, prezimenom Dilber - kožar u Karlovcu i Skukan - političar u Slunju svi su još živi iz ondašnjeg Gradskog poglavarstva u Slunju, koji su kao papige jednoglasno odbijali moj uporni prijedlog za obnovu kožne industrije na nenaseljenom prostoru Grada Slunja. Ako smijem poimence navesti - protiv obnove kožne industrije bio i gradonačelnik Slunja Vladimir Katić s opravdanjem smrada za okoliš.
Što imamo danas?
Kožna industrija je nestala iz središnje Hrvatske, sirove kože su postale ekološki problem, tvornica cipela u Karlovcu je ukinuta, u Zagrebu i u Borovu je reducirana proizvodnja na simbolični minimum; umjesto izvoza cipala i kožne galanterije - Hrvatska uvozi cipele iz Italije i drugih država... čak iz Kine. Talijanima ... i Kinezima ne smrdi kožna industrija. Mi Hrvati imamo "najizabranije nosove" i kao takovi smo protiv smradne industrijekože...
Ako je industrijski smrad razlog za ukidanje industrije, a zašto je u Hrvatskoj ukinuto stotine tvornica, među kojima je najviše onih, koje ne proizvode nikakav smrad. Razlog - razloge znademo čak i Hrvatsko pravosuđe je s njima zaposleno, ali nažalost bezuspješno. O tome možda nešto jasnije na kraju ove rasprave.
Farmaceutska industrija u Karlovcu ili u Slunju
Želio sam pomoću moga poslodavnog koncerna Novartisa sa svojim golemim znanjem, iskustvom , voljom, upornošću i podrškom iz Novartisa pokrenuti farmaceutsku industriju u svome hrvatskom zavičaju. Vjerujem da u Arhivu Županije karlovačke postoje moja pisma iz Basela, u kojima predlažam i u detalje razlažem pitanje farmaceutske industrije u Karlovcu ili u Slunju.
Ako nema mojih pisama u Županiji karlovačkoj i u Gradskom poglavarstvu Slunja (jer su mžda završila u odpadnom papiru) imam sačuvane kopije u mojem osobnom arhivu pa ih mogu pokazati kao dokaz jednog nemara i gospodarskog propusta.
Dodat ću ovdje najvažnije. Moj poslodavni farmaceutski koncern Sandoz/Novartis me je podržavao u stvaranju farmaceutske proizvodnje u Hrvatskoj i uložio bi svoj kapital i proizvodni asortiman.
Karlovac mi nije niti odgovorio na moje pismene prijedloge, a Gradsko poglavarstvo u Slunju je moj realni prijedlog jednoglasno odbijalo jer je farmaceutska industrija otrovna. Svi su živi, koji su ovaj kapitalni prijedlog odbijali i odbili, iako sam se ja trudio "do daske" uvjeravati ljude da je farmaceutska industrija vrlo čista i uz stručno vođenje posve je neotrovna. Tako je ljudskim stavom, da ne kažem krivnjom propao projekt Hrvatsko-švicarske farmaceutske industrije u Karlovcu ili u Slunju.
Industrija kravata u Slunju isto je neostvareni projekt
Bez ikakve dvojbe cijeli svijet znade da je kravata izvorno hrvatski proizvod. Temeljem povijesnog znanja i razgovorom s nekoliko hrvatskih povjesničara, kao na primjer s Dragutinom Pavličevićem, zaključili smo da hrvatka, međunarodno zvana kravata potječe s prostora Hrvatske vojne granice i to najvjerojatnije iz Slunjske pukovnije, Ogulinske pukovnije i Otočke pukovnije. Ima više ukaza i dokaza za ovu tvrdnju, od kojih ću samo neke spomenuti:
1. Za vrijeme Tridesetgodišnjeg rata (1618-1648), u kojem je hrvatka - nazvana kravata rođena za cijeli svijet, samo ove tri spomenute graničarske pukovnije su činile dio slobodne Hrvatske i davale su vojnike za europska ratišta. Sve ostale pukovnije (regimente): Lička , Banovinske (dvije) i Slavonsko-srijemske regimente su bile tada pod turskom okupacijom. Zagrebačko-varaždinski dio Hrvatske je uglavnom davao vojnike za lokalne potrebe. Tom logikom i dokumentarno se ukazuje da su na bojišnice Tridesetgodišnjeg rata donijeli hrvatku hrvatski graničarski vojnici iz Slunjske, Ogulinske i Otočke pukovnije.
2. Spomenuti, ponajbolji hrvatski povjesničar Dragutin Pavličević je uz ostala pisana djela objelodanio knjigu MORAVSKI HRVATI, Sveučilišna naklada, Zagreb 1994. Iz te knjige se vidi i dokumentarno dokazuje, da su Moravski Hrvati glavninom iz Slunjskog kraja. Sve do našeg vremena najbrojnije prezime je "Slunjski" među Moravskim Hrvatima.
Uz Moravske Hrvate - stare Slunjane valja pogledati starije slike i uvjeriti se da svi: muško i žensko, mlado i staro, ženici i udavače, čak i čuvarica gusaka nosila je hrvatku - kravatu (Divčica s guskami, str 313 u knjizi Moravski Hrvati).
Važno je pripomenuti da su Moravski Hrvati, dakle pretežno stari Slunjani bili vrlo brojni i istaknuti sudionici u Tridesetgodišnjem ratu pa su i oni kao stari Slunjani, Ogulinci i Otočani donijeli hrvatku na ratište... I to govori u prilog da hrvatka - kravata potječa iz spomenute tri pukovnije, među kojima je Slunjska IV. pukovnija.
U Slunjskom kraju donedavno se je vez okovratnog šala nazivao hrvatka. O tome nazivu i lokaciji pisao je istaknuti hrvatski pjesnik Zlatko Tomičić u Hrvatskom Književnom Listu, popularnom HKL-u, koji je prije zabrane izdan u 18 brojeva tijekom 1968/69. godine.
Dakle, nije lokalpatriotizam pisatelja ovih redaka pripisivati podrijetlo hrvatke ili međunarodno nazvane kravate Slunjskom kraju, nego za to postoje ne samo ukazi, nego i dokumentarni dokazi.
Polazeći od ovih istina kao pobuda, prikupio sam brojne europske knjige o hrvatskoj kravati. Dio tih knjiga sam darovao poratnom slunjskom gradonačelniku Vladimiru Katiću, a za sebe imam i sada dosta europskih knjiga o kravatama uz spomen hrvatskog podrijetla.
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u dijasporu - HAZUD u Baselu osnovana 25. ožujka 1978. održala je nekoliko predavanja o hrvatskim kravatama za švicarsku javnost. HAZUD ima također literaturu o hrvatki ili kravati, iako je veći dio knjiga darovan raznim hrvatskim knjižnicama, Hrvatskoj dopunskoj školi u Švicarskoj i Slavističkom institutu Baselskog sveučilišta.
O hrvatki ili hrvatskoj kravati kao najraširenijem modnom nakitu u čitavom svijetu objavio sam barem dvadesetak članaka u hrvatskim i u švicarskim novinama, čak i u mjesečnoj reviji koncerna Sandoz/Novartis.
Ovo nisam napisao kao nekakvu samohvalu, nego za pokazati da sam poduzimao brojne korake za pokretanje proizvodnje kravata u Slunju i to krojno-šivanih i pletenih kravata od domaće vune.
Za tu svrhu industrijske i rukotvorne proizvodnje kravata postojale su (postoje i sada) prostorije od ugašene tekstilne industrije u Slunju.
Imao sam i trojicu bogatih Hrvata u dijaspori, koji su bili voljni uložiti svoj kapital u industriju kravata u Slunju. Zajedno samnom su se oni radovali da će Hrvatsku pretvoriti u najvećeg proizvođača kravata u svijetu.
Nažalost, nije bilo odazova na moje glasne pozive za pokretanje industrije kravata u Slunju.
Kravate, penkale i olovke trebale bi biti hrvatski nacionalni trend i brend!
Ovo su zaista hrvatski brendovi i trebali bi u Hrvatskoj biti vodeća proizvodnja ispred svih država u svijetu popularno zvani hrvatski trendovi. Manje ili više, svi znademo da engleska riječ "trend" u konjunkturnoj retorici znači (prema Klaiću): stalan pravac, prosjek razvoja konjunkture, sklonost, tendencija, naginjanje, težnja...
Nažalost, prvu i najveću proizvodnju penkala u svijetu, ukinuli smo u Zagrebu još prije Drugog svjetskog rata.
Kravate nismo niti započeli industrijski proizvoditi da bismo se s njima predstavili svijetu kao sa svojim izvornim nakitom.
Tvornicu olovaka u Zagrebu TOZ upravo ovih dana "svečano" zatvara - ukida premijer "Kukuriku vlade" ili pijetlić bez krijesta i bez muda Zoran Milanović
Nažalost (ponavljam istu riječ!), sa zabrinutošću i žaljenjem, moramo svi zapitati premiera Zorana Milanovića jeli njemu važnija brendirana hrvatska industrija kravata, penkala i olovaka, koja se upravo ovih dana gasi ili njegova "brendirana" ljubav s protuhrvatskim zločiniteljima, primjerice: sa Slovenkom, protuhrvatskom dokumentakom Vesnom Teršelič i "brendirana" ljubav s Arsenijem Grčićem i Miloradom Pupovcem, koji se bore za brendiranje srbske ćirilice u Hrvatskoj, a ne za razvoj i očuvanje postojeće industrije u Hrvatskoj.
Zašto ova mutno crvena marxistička Hrvatska ukida industriju i sve hrvatsko?!
Tko misli da je tajkunska pljačka razlog ukidanju industrije u Hrvatskoj samo je djelomično u pravu. Tajkuni mogu sebe uspješno, čak uspješnije i trajnije zadovoljavati industrijskom proizvodnjom i trgovinom s industrijskim proizvodima.
Prave ili glavne razloge za masovno ukidanje industrije, obrtništva, sakaćenje poljoprivrede i drugih proizvodnih djelatnosti i uz njih stvaranje "brenda i trenda" nezaposlenih trebali bi nam objasniti odgovarajući stručnjaci: džavnici, psiholozi, pedagozi i srodni znanstvenici, a ne pohlepni političari, koji su čak protiv ljubavi za Hrvatsku.
Po mojem skromom sudu jedan od glavnih razloga ili barem dio razloga za ukidanje industrije i svih drugih proizvodnih djelatnosti u Hrvatskoj i protiv ljubavi za Hrvatsku jest rudimentirani marxizam u zaostalom komunističkom mentalitetu nasljednika Titovih komunističkih marxovaca.
Marx je u svojoj glavnoj teoriji ostavio u naslijeđe Titu i titovcima, da Hrvate "kao otpadni narod treba uništiti". Zar to nije sprovodio marxovac Tito masovnim ubijanjem, progonom i svestranim zlostavljanjem Hrvata?!!!
Titovi sljedbenici - marxisti uništavaju Hrvatsku i Hrvate mirnodobskim metodama genocida počev od tajkunskoga uništavanja svekolike proizvodnje u Hrvatskoj preko zakonodavstva, kojim su Hrvate u Hrvatskoj sveli na najnižu razini 23. (dvadesetitreće) nacionalne manjine i k tome su uveli policijsku zabranu voljeti Hrvatsku.
Za života marxisttičkog velezločinca Tita (uz spomenuta masovna ubojstva i zlostavljanja Hrvatskog naroda) bilo je zabranjivano pjevati hrvatske pjesme (Vilu Velebita, Pjevaj mi pjevaj sokole, Oj Hrvatska mati nemoj tugovati i čak je slogan u pjesmi "Hrvatskog Zagorja" zamijenivan sa sloganom "Našega Zagorja" ...), a sada za vrijeme ovog "kukuriku" marxizma zabranjuje se Hrvatima suverenost u vlastitoj domovini.
Hrvati dijele (inače po definiciji nedijeljivu suverenost!) s 22 nacionalne manjine, među kojima je glavna srbska nacionalna manjina, koja vlada u Hrvatskoj - nameće svoju ideologiju kroz srbsku ćirilicu, kroz SPC, kroz sprdnju s Hrvatskom himnom, kroz srbsku vladu u Hrvatskoj (Srpsko nacionalno vijeće), kroz srbske političke stranke, kroz srbsku prosvjetu, kroz srbske mine u Hrvatskoj, kroz okupaciju lijevog Hrvatskog Podunavlja, kroz plaćanje srbske nacionalne manjine u Hrvatskoj, da može uspješnije zajebavati Hrvatski narod...
Hrvati u Hrvatskoj ne smiju voliti vlastiti dom i domovinu. "Kukuriku" marxizam Zorana Milanovića, postupno i od dame s Pantovščaka zabranjuje Hrvatima pozdrav: Za dom spremni! Dakle ni dom svoj ne smijemo ljubiti i za njega biti spremni. UŽAS!!!
Kukuriku impotentnog u duši i mozgu marxistu Zorana slijede i kukurikavci na Pantovščaku okupljeni oko promašene hrvatske nade - Kolinde Grabar Kitarović...
Ali ni Kolinda ni kukurikavac Zoran ne zabranjuju u Hrvatskoj pjevati srbsku četničku himnu: "Bože spasi, bože hrani srpske zemlje srpski rod... Dakle, po fašističkočetničkoj i bivšoj srbskoj kraljevskoj himni Hrvatska je srpska zemlja. Nota bene! ili Pametnome dosta!
Substitucija imenice Hrvatska sa "zemlja" postala je već navika u svima HTV emisijama, uključujući i u jeziku prognozerki/prognozera vremena (izuzetak je jedino Zoran Vakula). Inače slušamo: U zemlji bit će oblačno, u središtu unutrašnjosti zemlje... Jedna gospođa ili drugarica imenom Vlasta u desetak svojih izvješća o vremenu možda - slučajno jedanput kaže "Hrvatska" u odgovarajućem padežu.
Jezikoslovci u Hrvatskoj se natječu, koji će više i uspješnije povukoviti "naš jezik i pravopis" umjesto da u suverenoj, točnije u "suverenoj" Hrvatskoj uvedu "ustaški pravopis" Ljudevita Gaja (1830), za kojega europski jezikoslovci govore da je taj Gajev "ustaški pravopis" najsavršeniji i najbolji pravopis u Europi. Zašto onda kritika na ustaše, kad je ustaša Ljudevit Gaj 1830. stvorio ustaški pravopis - najbolji u Europi svih vremena!!!
Vraćam se početku i privodim raspravu završetku: Prava suverena država Hrvatska ne odgovara rudimentima marxistiških titovaca ili Zoranovim kukuriku marxistima pa se udružuju protiv Hrvatske ne samo s crnim vragom, nego i sa Srbima, kao najvećim hrvatskim neprijateljima svih proteklih vremena i ovih u koja nastupamo.
Hrvatsku može spasiti lustracija svih hrvatski neprijatelja, u prvome redu marxista i Srba i vodilja Hrvatske sa zdravom hrvatskom pameti, koja će pokrenuti Opći Hrvatski Preporod.
ZA DOM SPREMNI!
Mr.sc. Dragan Hazler - hrvatski djelatnik u dijaspori
Basel, 26. kolovoza 2015.
