Hrvati su zajedno s prvim narodima primili Kristov nauk
- Detalji
- Kategorija: Dragan Hazler
- Objavljeno: Subota, 11 Srpanj 2015 17:05
Podsjetnik za papu Franju i za druge na znanje o kršćanstvu Hrvata. Ova povijestna istina o ranom i trajnom kršćanstvu Hrvata, koji su živjeli pored Armenaca, poznatih među prvim kršćanima, vrijedi i za romanske Hrvate svih etnogeneza, koji su na tlu današnje Hrvatske postali kršćani već u Isusovom stoljeću. Zar nam to ne potvrđuju Pavlovi učenici, napose Tit, o kojemu piše u Novom zavjetu da je podučavao Kristov nauk u Dalmaciji.
O ranome kršćanstvu na hrvatskome tlu, govore brojna imena prvih mučenika za vjeru na današnjem hrvatskom tlu u rimsko doba.
Znanost genetika potvrđuje Hrvate na danaünjem prostoru
Dodatu znanstvenu istinu o genezi Hrvata na današnjem tlu potvrđuje genetsko ispitivanje, kojim je utvrđano da na tlu Hrvatske živi isti narod najmanje 7 (sedam) tisuća godina prije Krista. To govori da su starosjeditelji u današnjoj Hrvatskoj i doseljenici, napose oni iz susjedstva Armenije dionici najstarijeg kršćanstva.
Ova istina nas upućuje na potrebu čiščenja hrvatske povijesti, doseljenja i kršćanstva od stoljeća sedmog, na uloge Ivana Ravenjanina, na svetu braću Ćirila i Metoda... Za spomenute i druge pojmove u hrvatskoj povijesti trebamo dobiti znanstvena tumačenja, a ne kako se tko sjeti. Ova pripomena se odnosi napose na grčku braću Ćirila i Metoda, kojima se pripisuju razne, čak i nadnaravne uloge, koje im prizma istine ne priznaje.
Nekoliko imena hrvatskih mučenika iz najranije povijesti
Iz velikog broja mučenika za vjeru i narodnu slobodu tijekom povijesti izdvajamo nekoliko najvažnijih starokršćanskih mučenika koji su djelovali na današnjem hrvatskom prostoru šireći kršćanstvo. Radi točnosti, iznosim, da su sljedeći podatci pruzeti iz internetske dokumentacije i neki među njima podkrijepljeni najsuvremenijim tumačenjima...
Sveti Venancije, živio u 3. stoljeću poslije Krista, bio biskup u Duvnu i misionarski radio u neretljanskom kraju i Panoniji šireći kršćanstvo, zbog čega je stradao mučeničkom smrću. God. 641. tijelo mu je prenijeto u Rim zbog nesigurnosti nastaloj seobom naroda. Slavi se 18. svibnja.
Sveti Euzebije, biskup u Cibalama (današnji Vinkovci), u 3. stoljeću, stradao u progonstvu kršćana za cara Valerijana, vjerojatno 258. godine. Prvi je poznati biskup u tim krajevima. Njegov kult odobren je Đakovačko-srijemskoj biskupiji 1966. godine. Posvećena mu je, zajedno sa sv. Polionom, župna crkva u Vinkovcima. Slavi se 29. svibnja.
Sveti Duje (Dujam), živio u 3. stoljeću, solinski biskup i mučenik. Po legendi je podrijetlom iz Sirije. U Solinu, tada glavnom gradu rimske Dalmacije, osnovao je crkvenu zajednicu i zato mučenički pogubljen. Odrubljena mu je glava po nalogu gradskog upravitelja Maurilija, nakon što je prije njega pogubljeno još četrdeset i pet kršćana. Tijelo mu je iz Solina preneseno u Split, gdje se on do danas štuje kao zaštitnik grada.
Sveti Demetrije (Dimitrije, Dmitar, Mitar) osuđen i pogubljen 304. godine kao đakon srijemskog biskupa i mučenika Ireneja u Sirmiju (danas Srijemska Mitrovica). Kasnije su njegove relikvije prenijete u Solun gdje se počinje slaviti kao veliki svetac kojemu su u čast izgrađene dvije bazilike – u Sirmiju i Solunu. Njegov kult osobito se raširio među pravoslavnim Slavenima, ali ga štuju i Hrvati u Dalmaciji, Zagrebu, požeškom kraju i Srijemu (Srijemska Mitrovica dobila je po njemu ime). Slavi se 26. listopada.
Sveti Irenej Srijemski, biskup u Sirmiju, posječen mačem i bačen u Savu 304. god. Bio je voditelj crkvene općine u doba cara Dioklecijana kada je u progonima mučenički stradao veliki broj kršćana. Podignuta mu je bazilika. Štuje se kod istočnih i zapadnih kršćana (26. kolovoza). S
Sveta Anastazija (Stošija, Stažija, Staža, Stajka, Stana, Stoja, Nasta), srijemska mučenica u vremenu Dioklecijanova progonstva kršćana, pogubljena 304. godine. Pokopana je u Sirmiju, u 5. st. prenijeta u Carigrad, a 804. u Zadar, u crkvi sv. Petra, koja se od tada naziva crkvom sv. Stošije. Zapadni kršćani spominju je se na sam Božić, istočni 22. prosinca, a u Zadru i Srijemu 15. siječnja.
Sveti Mauro Porečki (Mavro, Mavar, Maver), bio je biskup u Poreču i mučenik u doba cara Dioklecijana. U 6. stoljeću njegovi su ostatci pokopani u Eufrazijevoj bazilici u Poreču, a u 7. stoljeću prenijeti u Rim, potom u Genovu, a 1936. god. ponovo u Poreč. Slavi se 21. studenoga.
Sveti Polion, bio lektor (čitač tekstova Sv. Pisma) u Cibalama (danas Vinkovci), tada biskupskom gradu, u vrijeme cara Dioklecijana. Zbog svog rada spaljen na lomači 304. godine, na obljetnicu smrti sv. Euzebija, cibalskog biskupa i također mučenika. U Đakovačkoj i srijemskoj biskupiji njegov kult postoji od 1807. Slavi se 29. svibnja.
Sveti Kvirin Sisački (Kirin), početkom IV. stoljeća biskup u Sisciji (današnji Sisak). Rimski namjesnik u današnjem mađarskom gradu Szombathelyu osudio ga na smrt utapanjem u rijeku tako da mu je o vrat obješen mlinski kamen. Pokopan u Sisku, ali mu je tijelo u V. stoljeću prenijeto u Rim. Danas je zaštitnik Krčke biskupije, a slavi se (4. lipnja) i u Zagrebačkoj nadbiskupiji kao nasljednici sisačke biskupije te u Đakovačko-srijemskoj biskupiji.
Sveti Jeronim hrvatski
Ovdje, u prilog ranog kršćanstva Iliro-Hrvata treba spomenuti barem još Svetog Jeronima.
Sveti Jeronim je Hrvat, bez obzira na genetsko podrijetlo, ilirsko, romansko, gotsko ili neko drugo. Po tlu se nazivaju čak i biljke, napose endemske biljke.
Sveti Jeronim je najvrijedniji naš "endem" rođen na hrvatskome tlu pa je po tome svetac hrvatski i svetac cijeloga svijeta.
Grčko mu je ime Eusebius Sophronius Hyeronimus, poznat je i kao Jeronim Sofronije, a u nas je najpoznatiji pod imenom Sveti Jeronim.
Rođen je u hrvatskoj Dalmaciji, u Stridonu oko 340. godine i svoj vrlo plodonosni život, posvećen velikome dijelu onda poznatoga svijeta, u prvim stoljećima iza Krista. Umro je 30. rujna 420. u Betlehemu. Dakle, Sveti Jeronim je umro u mjestu rođenja Isusovom pa je i u tome jedna od temeljnica kršćanstva u Hrvata.
Sveti Jeronim je više nego ijedan njegov suvremenik kulturno obogatio Europu i udružio je u latinskom jeziku kroz kršćanski nauk.
Hrvat, Sveti Jeronim nije samo obogatio Europu kršćanskim plemenitostima, nego je prvi u povijesti i do sada jedini veliki čovjek, koji je udružio Europu slovom Riječi Božje i Kristovim svetim križem, a ne oružjem i ideološkim nasiljima. Upravo u tome je najvrijednije i najuzornije djelo Hrvata - Svetoga Jeronima.
Hrvatski vjernici poštivaju svoga Svetog Jeronima
"Nije nikakvo čudo da se crkve nazivaju po imenu svetog Jeronima, velikog sveca i mistika s kraja 4. i početka 5. stoljeća, jednog od najučenijih ljudi svoga vremena.
Prema njemu se nazivaju brojne hrvatske crkve, zavodi, škole - kako u Hrvatskoj, tako i medju Hrvatima diljem svijeta.
Sv. Jeronim dakako nije bio doseljeni Hrvat jer su Hrvati svoga iskonskog podrijetla doselili u današnju Hrvatsku tek kojih 200 godina nakon njegove smrti.
Sveti Jeronim domorodački Hrvat jedne od ilirohrvatske geneze
Uz blagdan Svetog Josipa, zaštitnika Hrvatske, ovdje je namjerno dat naglasak na rano kršćanstvo u Hrvata u obadva genetska izvora povijesnog Hrvatskog naroda. Posebice se ističe Iliro-Hrvata Svetog Jeronima jer je on udario temelje kršćanskoj kulturi i svjetonazoru u dijelu Europe, kojemu Hrvatska pripada oduvijek.
Temeljem kriterija europskih naroda zapadne kulture, Hrvatski narod čine pokoljenja starosjedilačkih žitelja raznih geneza uz Jadran i duboku kopnenu unutrašnjost i doseljenika pod imenom Hrvata, koji također kao i starosjeditelji nisu jedno pleme, nego narod, udruženih plemena.
Ovo je važno istaknuti jer je hrvatska povjesnica bila uvijek pisana i nadzirana od tuđinaca pa nam povijest "započinje" u stoljeću sedmom, a kršćani postadosmo "prije 13 stoljeća". Da ovo nije preozbiljno, bilo bi smiješno.
Nekome je trebalo unijeti u povijest ovakove krivotvorine pa je red na današnjim povjesničarima Hrvatskog naroda i povjesničarima kršćanstva, da (kako se to u narodu kaže) stave stvari na svoja mjesta.
Takozvani Irano-Hrvati su živjeli u susjedstvu Armenaca
Jeli uopće moguće, da Hrvati, koji su živjeli uz Armence nisu postali kršćani, a Armence se ubraja među prve kršćane u povijesti?!
Znanstvenik, Hrv. akad. Prof. Dr. Antun Bauer je pronašao početke hrvatskog pisma glagoljice u susjedstvu Armenije već u II. stoljeću iza Krista.
Zanimljivo jest, da Hrvate u selidbi smatra pokrštenima bavarski biskup Severin već u petom stoljeću iza Krista.
Za Hrvate iliroromanske geneze se dokumentarno znade da su postali kršćani već u Isusovom stoljeću. U Dalmaciji su širili Kristov nauk njegovi učenici, a to je bilo prije 20 stoljeća, a ne prije 13 stoljeća, kako je to nekome odgovaralo unijeti u povijest kršćanstva Hrvata.
Zaboga, zašto onda povijesno zborimo i pjesmom pjevamo: "Od stoljeća sedmog", kad smo tu gdje jesmo od zadnjeg Ledenog doba.
Doseljenički dio hrvatskih žitelji na današnjem hrvatskome tlu nije ničim ugrožavao starosjeditelje, nego se s njima ujedinio pod zajedničkim imenom Hrvati - kršćanski katolici.
Takovu nacionalnu i vjersku sintezu primjenjuju svi europski narodi, koji su prihvatili kršćansku kulturu i kršćanski svjetonazor kroz ulogu Iliro- Hrvata Svetog Jeronima.
U suverenoj državi Hrvatskoj treba izbaciti povijesne krivotvorine
Danas imamo svoju državu Hrvatsku i temeljna dužnost sveopće hrvatske povijesti, uključujući i povijest kršćanstva jest, da ispravimo sve krivotvorne i neprirodne konstrukcije, koje su nam iz bilo kojih razloga pripisali tuđinci, a mi nekritički, "milom ili silom" prihvatili.
Pripomene za papu Franju
Nijedan papa do sada nije toliko ponizio i uvrijedio hrvatski rimokatolički narod kao što je to učinio (nadajmo se nesvjestno i iz neznanja!) papa Franjo, koji je podredio hrvatski katolički narod i svetačko priznanje kardinala i nadbiskupa †Alojzija Stepinca rebelističkoj i državno političkoj, nacionalnoj Srbskoj pravoslavnoj crkvi - SPC-u i njenim patrijarsima.
Pojašnjenje u najkraćem obliku
1. Rimokatolička Srbija nije rebelirala iz jedine i jedinstvene Kristove crkve za Mihaila Cerularia (1054), nego dva stoljeća kasnije, što je učinio raskolnik Rastko Nemanjić, samozvani Sveti Sava, kojega Srbi slave više nego Isusa Krista.
SPC nije ekumenska, nego separatistička i državno politička, čak imperijalistička vjerska tvorevina:
a) Jedina ortodoksna crkva, koja nije sudjelovala na Baselskom koncilu ekumenske orjentacije (1431-1439) jest Srbska pravoslavna crkva.
b) Srbski - pećki SPC-patrijarh Makarije 1557. postavlja granice Srbskog pravoslavnog carstva Jadranom na zapad do Trsta, zatim preko Budima,Temišvara i Vidina na Solun...
c) SPC od Turaka priznata vjersko-politička tvorevina vrši u Bosni nasilno prevođenje rimokatoličkih Hrvata u sljedbenike Srpske pravoslavne crkve i u Srbe. Analogno prevođenje katolika i denacionalizaciju Hrvata-katolika u Srbe vrši se vjenčanjem po obredu SPC-a.
d) Državno-političko ponašanje SPC-a je: "Što je pravoslavno - to je srbsko!" i "Srbija je do zadnjeg srbskog groba"!!! To znači da je Srbija "svuda i svagde", gdje dođu i umru Srbi.
e) SPC je neekumanska vjersko-politička tvorevina, koja čak ne prihvaća zajednički kalendar. Odbija točniji Gregorijanski kalendar, a služi se manje točnim Julijanskim kalendarom. Isus nije rođen istoga dana za katolike i za pripadnike SPC-a
f) SPC sudjeluje svojom aktivnošću i nazočnošću u srbskim genocidnim i okupacijskim ratovima, napose protiv rimokatoličkih Hrvata i muslimanskih Bošnjaka.
g) SPC je u Drugom svjetskom ratu blagoslivljala četničko-fašističkog vođu Dražu Mihailovića, koji je Planom sprovodio totalni genocid na Hrvatima i Bošnjacima.
h) SPC je blagoslivljala oružje i srbski genocid na Hrvatima i Bošnjacima u ratu 1991-1995, u kojima je vrhunac srbskog genocida i sakralnog kulturocida u Vukovaru i u Srebrenici.
i) SPC preko svoga patrijarha u Zagrebu vlada Hrvatskom, Slovenijom i "vascelom" Italijom.
To je oblik imperijalizma, u kojeg bi se jedva upustila bilo koja država.
Takovoj Srbskoj pravoslavnoj crkvi i njenim patrijarsima je papa Franjo podredio Hrvatski rimokatolički narod i pitanje svetaštva nadbiskupa i kardinala †Alojzija Stepinca, koji je kao pacifist bio brotiv svih ratova i pomagao je sve ugrožene bez obzira na njihovu vjeru, nacionalnost i rasu.
Hrvatski rimokatolički narod očekuje, da će papa Franjo promijeniti svoj stav i ukinuti svako tutorstvo SPC i patrijaha SPC-a nad rimokatoličkim hrvatskim narodom i da će ustoličiti SVETIM ALOJZIJA STEPINCA.
U to ime kao kršćanski i rimokatolički Hrvat pozdravljam papu Franju našim najvoljenijim pozdravom: HVALJEN ISUS I MARIJA!
Priredio mr.sc. Dragan Hazler - u ulozi predsjednika Hazud-a i osobno
Basel, 3. srpnja 2015.
Na blagdan apostola Tome i rođendan hrvatskog mučenika Jure
Post scriptum: Ovo se šalje hrvatskim rimokatoličkim vjernicima, svećanicima, biskupima i nadbiskuppu - kardinalu Josipu Bozaniću sa zamolbom da pismo proslijedi papi Franji.
Unaprijed hvala! Dragan Hazler
