KPJ=SDP, Tita i Račana... se mora lustrirati
- Detalji
- Kategorija: Dragan Hazler
- Objavljeno: Ponedjeljak, 14 Ožujak 2016 18:02
Zoran Milanović razara KPJ=SDP, a Zlatko Komadina ju želi ojačati. KPJ-SKH-SDP se mora ukinuti! Hrvatska je jedina najkomunističkija država u Europi!!!
Nedjeljom u dva: Aleksandar Stanković i Zlatko Komadina
U nedjelju 6. ožujka o.g nastupio je u Stakovićevoj HTV-1 emisiji "Nedjeljom u dva“ komunist - komunjara Zlatko Komadina. Do razgovora Zlatka i Aleksandra – Ace Stankovića smatrao sam Riječko-Goranskog župana Zlatka Komadinu normalnim čovjekom, blago crveno obojenim. Zoranovi komunisti govore da je Zlatko Komadina Srbin, što ne uopće smeta jer, iako vrlo iznimno i Srbin može biti normalan čovjek. Iza toga razgovora s Acom uvjerio sam se da je Komadina, kako mu i prezime kaže mnogo opasniji „komad" - komunjara, nego je to aktualni sekretar KPJ=SKH= SDP Zoran Milanović.
Naime svi vidimo da je Zorana Milanovića priroda lupila po mozgu i savjesti pa izbacuje iz Komunističke partije SDP-a istaknute komunističke djelatnike poput: Kolarevićke, Holyce, Bandića, Linića i još dvadesetak sličnih, koji su izbačeni bez davanja u javnost njihovog identiteta pa narod ne zna.
Proglasio je Zoran Milanović polovicu Hrvata fašistima, izdajicama i ustašama (da barem jesu ustaše? D.H.). Kratko rečeno Zoran Milanović je u zriobi da uništi iznutra KPJ=SDP, a onda će njega uništiti polovica Hrvatskog naroda, koju je proglasio fašistima... Samo toliko o Zoranu kao podsjetnik i ne treba više jer ga je Hrvatski narod dovoljno upoznao počevši od promuklosti u njegovima govorima protiv hrvatske dijaspore do uvođenja ćirilice u hrvatske gradovce: Vukovar...
Zlatko Komadina je komunistički jači od svih komunista u SKH-SDP-u
Izlaganje komunjare Zlatka Komadine u dialogu s Acom, u smislu ideološkog i prakticirajućeg promicanja i reforme u komunističkom SDP nadmašuje nekadašnje govore komunističkih ideologa - zločinaca Josipa Broza Tita, Eduarda Kardelja i Vladimira Bakarića...
Komadina kaže da je SDP naslijedio sve najbolje iz KPJ - SKH i to treba dograđivati i reformama usavršavati – osuvremeniti. Suprot Komadini razum i države u Europi 21. stoljeća govore da komunizam treba posve ukinuti i zabraniti!
Tuži se Komadina svome sugovorniku – voditelju Stankoviću da Ivici Račanu SDP ne pridaje dovoljno zasluženog poštivanja. U prostorijama KPJ-SDP nema ništa njemu u čast.
Slijedi podsjetnik svima, koji su zaboravili mirnodobska zlodjela Ivice Račana po kojima zaslužuje naslov Tito Drugi.
Ivica Račan je od 1971. nadalje obnovio Titovo i Rankovićevo ponašanje iz vremena Golog otoka. Na Rankovićevoj listi našlo se je onda 22.000 Hrvata. Ivica Račan je reprizu Golog otoka još pojačao brojčano, čak i diktatorko-vandalski. Ukinuo je Maticu hrvatsku (što nije učinio ni Tito i Ranković) i zabranio – kazneno ukinuo oko 60 Matičinih Ogranaka u Hrvatskoj. Pokušao je to i s Matičinim ograncima i Društvima prijatelja MH u dijaspori, ali s mršavim učinkovitostima. Jedino je Društvo prijatelja MH u Zürichu promijenilo naslov u HKZ.
Utamničio je komunjara Ivica Račan oko 200 najistaknutijih hrvatskih intelektualaca, među kojima je bilo i njegovih komunista, primjerice (izmiješano): Budiša, Čičak, Dugeč, Đodan, Gotovac, Komarica, Kriste, Paradžik, Pejović, Salaj, Šimac, Šošić, Tomičić, Tuđman, Veselica, Vidović, Vukojević... Nekima od ovih je uspjelo pobjeći u dijasporu ispred komunističkog zuluma Ivice Račana.
Brojni hrvatski intelektualci su izbjegli najstrožoj kazni, ali su bili na razne načine nadzirani i čuvani od Udbinih agenata. Od takvih evo samo nekoliko imena jer im se svima imena kreću u troznamenkastima: Blašković, Brandt, Dabčević-Kučar, Derossi, Filipović, Gržan, Hirc, Ivanišević, Iveković, Jonke, Jukić, Jurković, Ladan, Kovačević, Kulundžić, Meštrović, Miličević, Pavletić, Pirker, Selem, Supek, Šegedin, Šercer, Tripalo, Vukov, Zidić, Županović...
Oko 50.000 Hrvata je (pretežno bijegom) napustilo domovinu i potražila spas u dijaspori.
Račanova era pojačala je Udbinu agenturu lova i ubojstava Hrvata u dijaspori. Više je Hrvata kidnapirano i ubijeno u dijaspori za Račanove vladavine, nego za ere Rankovića i Tita. Evo tek podsjetnika primjerima: Bruno Bušić, Vjenceskav Čižek (kidnapiran!), Stjepan Đureković, Stanko Nežić...
Na listama za lov ili odstrijel za vladavine Ivice Račana našlo se je u dijaspori stotine Hrvata, među kojima je bio i pisatelj ovih redaka. Umjesto da pravim sam sebi "reklamu" preporučam znatiželjnima da prolistaju 500-stranični:
"Izvještaj o kontroli zakonitosti rada Matice hrvatske, MH, Zagreb MMII"
U tom Izvješću... su svi osumnjičeni i potvoreni neprijatelji socijalizma, a zadnjih 50 stranica je obilno posvećeno neprijatelju socijalizma, bratstva i jedinstva, koji se druži s ustašama... Mr.ph. Draganu Hazleru. Potjernica za ustašom Draganom Hazlerom visjela je na svima graničnim ulazima u SFRJ od 1972. do 1992. Po opasnosti stavlja Račanova Udba Dragana Hazlera čak ispred legendarnog Brune Bušića (str. 456 gornjeg Izvješća...) i nadalje.
Za vrijeme vladavine Ivice Račana na Udbinoj listi najvećih neprijatelja bili su i ovi Hrvati u dijaspori , primjerice: Bauer, Barišić, Budak, Beljo, Bušić, Ciliga, Dilberović, Hazler, Jelić, Jurasović, Kordić, Kušan, Kuštrak, Mandić, Mijatović, Miletić, Mirth, Nikolić, Prpić, Pšeničnik, Radica, Rađa, Soldo, Tijan, Tomljenović...
Ovo su samo primjerice i natuknički spomenuti i poimence napisani na ovaj ili onaj način stradalnici i zlostavljani od Udbe i režima Ivice Račana od 1971. nadalje.
Po kriteriju Zlatka Komadine, Ivica Račan bi trebao biti više poštivan – misli valjda spomenički, imenom ulice ili Trga. Mogao bi "zamijeniti" maršala Tita u imenu najljepšeg zagrebačkog trga: Trga Hrvatskog narodnog kazališta.
Na Acino pitanje, hoće li se ispričati Hrvatima za ratne i mirnodobske zločine, koje su komunistički partizani napravili u ratu i komunisti u poratnim godinama, primjerice Goli otok?.
Komunjara Zlatko Komadina je zaobilazio odgovor na nekoliko Acinih upitnih ponavljana i nekako je izcijedio da se neće ispričavati jer u svakom ratu se ubija.
Zlatko Komadina je isticao kako su komunisti bili antifašisti i ubijali su fašističke zločince ustaše. Komadina: "Antifašizam je najveća vrijednost svoga vremena!"
Da, točno jest, da je antifašizam najveća vrijednost svoga vremena, ali to ne vrijedi za Titov jugoslavenski komunistički antifašizam, koji je po svima oblicima zlodjela, napose po genocidu na Hrvatima (Hrvatskom vojskom i civilima) i vandalizmu na hrvatskim kulturnim, povijestnim i sakralnim vrjednotama bio višestruko zločinačkiji od fašizma i nacizma.
Po ubijanju ljudi uz mučenje bez suda, pljačka, silovanja i vandalizam, što su masovno sprovodili Titovi komunistički antifašisti "je najveća vrijednost svoga vremena." Hvala lijepo, druže Zlatko Komadina na takvim vrijednostima Titovog komunističkog antifašizma! To ne bi tvrdio niti Zoran Milanović.
Ovdje treba stati i nešto pojasniti, što ne čine niti povjestničari – Goldsteini, Jakovine...
Ustaše su bili uvjetni i primorani saveznici fašizma i nacizma od 10. travnja 1941. do 8. rujna 1943.(kapitulacija Italije) i nacizma, zaključno do 8. lipnja 1945. (kapitulacija Njemačke).
Nitko ne tvrdi da ustaše u ratu nisu pravile zločine pa niti pisatelj ovih redaka. Sve vojske, svih vremena u ratu prave zločine. Svaki rat je zločin bez obzira na njegov predznak.
ALI, nisu ustaški zločini, (koji su pravljeni pretežno u obrani Hrvatske i Hrvatskog naroda!) ni po broju ni po izvedbi dorasli komunističkim i četnikopartizanskim zločinima!
Temeljno pitanje jest: Zašto se ustaše osuđuje kroz zločine, a komunistima i komunističkim partizanima su zločini ravni triumfalnom slavlju?!
Ustaše su bile samoprisiljene na obranu domovine i Hrvatskog naroda, kojeg je njemački Židov Karl Marx osnivač komunizma osudio na nestanak. Marxist Josip Broz Tito sa svojim komunističkim (marxističkim) partizanima sprovodio je planirani Marxov genocid na Hrvatima.
Ustaše su previle zločine uglavnom u obrani Hrvatske, a komunisti su pravili zločine stostruko veće u rušenju države Hrvatske i stvaranju Jugoslavije - nove tamnice za Hrvatski narod.
Ipak je u ta dva oblika borbe i ratnih zločina velika razlika, o čemu neka čitatelji sude.
Komunisti (za razliku od uvjetnih i primoranih ustaških "savezništava" s gospodarima Sila osovine!) su bili dragovoljni saveznici Njemačke od Lenjina 1917. preko raznih sporazuma nacističke Njemačke i Staljinovoga komunističkog Sovjetskog saveza.
Lenin, Stalin und Hitler: Drei Diktatoren, die Europa in den Abgrund führten Gebundene Ausgabe – 25. März 2009
Njemačko-Sovjetski Pakt Ribbentrop – Molotov i paktovi Hitler – Staljin bili su samo znakovi pojačanog prijateljstva i zločinačkog saveza zmeđu Hitlera i Staljina - dogovori za novi zajednički zločinački podhvat.
Jedan u nizu sporazuma Hitlera i Staljina bio je 1939. godine, u kojem je Hitler podržao Staljina u naplati ratnih reparacije Sovjetskom savezu od Finske.
Što tek reći o savezničkom sporazumu Hitlerovih nacifašista i Staljinovih komuninističkih "antifašista" za zajednički ratni napad na Poljsku 1. rujna 1939.
Teško je točno reći, koji su bili brutalniji prema Poljskoj: Hitlerovi nacifašisti ili Staljinovi "antifašisti". Primjerice, oko 20.000 poljskih žrtava u Katynskoj šumi je velezločinstvo Staljinovih komunističkih "antifašista". Staljinovi "antifašisti" su ubijali vlastiti narod!!!
Poznato je da sovjetski "antifašisti" nisu htjeli pomoći Varšavski ustanak protiv njemačkih nacifašista tijekom rata 1945. Sovjetski "antifašisti" su bili vrlo blizu Varšave, ali nisu ometali svoje bivše saveznike njemačke nacifašiste.
Čudna je i nejasna ta retorička igra komunističkih antifašista i nacifašista!
Ostanimo malo i kod jugoslavenskih komunističkih antifašista.
Prije toga, mora se dokumentarno točno ovdje reći i napisati:
Ustaše nisu bili ni fašisti ni nacisti ni zločinci niti zločinački odmrtnici kao partizanočetnici, nego obranbena Hrvatska vojska, koja je svoju tešku ulogu obavljala pod okupacijom nacifašističkih sila Berlin - Rim i to 4 godine i jedan mjesec.
Prijateljstvo i savezništvo sovjetskih i jugoslavenskih "antifašista" trajalo je mnogo dulje nego "uvjetno" ustaško prijateljstvo s nacifašističkom Njeemačkom.
Jedino u ustaškoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj nije postojala ni fašistička ni nacistička partija, a postojale su u svima državama pokorenima od Sila osovine Berlin - Rim.
Hrvatski narod i njegova vojska ustaše i domobrani se nisu borili za nikakvu ideologiju, nego za ostvarenje države Hrvatske, nakon blizu tisuću godina otuđene pod tuđinskim vladavinama.
Ratne okolnosti nisu bile naklonjene Hrvatima
Ni Nijemci niti Talijani nisu bili saveznici, nego okupatori Hrvatske. Tijekom rata bilo je barem desetak oružanih sukoba ustaša protiv Talijana. Primjerice u Slunju, u Mostaru, u dijelovima Istočne Bosne i Hercegovine. Napose su se istakli u sukobima s Talijanima: Jure Francetić, Franjo Šimić i Tomislav Peričić (tijekom rata), a za vrijeme kapitulacije Italije 8. rujna 1943. sva Hrvatska vojska NDH je vojnički postupila prema Talijanima u Hrvatskoj.
Sovjetski i jugoslavenski komunisti "antifašisti" su bili veći nacifašisti, diplomatski podkrepljeni s duljim vremenskim trajanjem, nego su ustaše bili uvjetovani "saveznici" s nacifašistima. To znadu YU-komunistički "antifašisti" pa radi zaštite sebe kleveću Ustaše.
Basel, 8. ožujka 2016. Mr.sc. Dragan Hazler
