Hrvatska poviest zapostavlja i krivo ocienjuje brojna zbivanja u prošlosti!
- Detalji
- Kategorija: Dragan Hazler
- Objavljeno: Subota, 24 Lipanj 2017 19:03
Preživjeli Hrvati po pogrešnom poviestnom i političkom odgoju i dalje slave kult Titu, iako ga je medjunarodna javnost stavila na 10-o mjesto najvećih zločinaca 20-og stoljeća u cielome svietu.
HODČASTIMO SVI U PETROVU GORU NA PETROVO 29. LIPNJA!
HRVATICE I HRVATI IZ DOMOVINE I IZ DIASPORE POSJETIMO 29. LIPNJA GROB POSLJEDNJEG HRVATSKOG KRALJA PETRA SVAČIĆA - SNAČIĆA, KOJEG SU UBILI I PORAZILI HRVATSKU VOJSKU KRIŽARI PAPE URBANA II. A NE MADJARI, KAKO NAS ZAVARAVA HRVATSKA POVIEST PA OKRIVLJUJEMO MADJARE, A NE PAPU URBANA II. I NjEGOVE KRIŽARE, KOJE JE PREDVODIO VRLO OKRUTNI GOTTFRIED VON BOUILLON. Podatak je iz dokumentarne knjige od Hansa Kühner-a: "Das Imperium der Päpste, Fischer Verlag Freiburg, 1980, Seite 139“.
Hrvatska poviest zapostavlja i krivo ocienjuje brojna zbivanja u prošlosti!
Nije to samo slučaj pogibije hrvatskog kralja Petra Svačića ili Snačića nego laži, zataje i krivotvorine prate Hrvate od 7. tisućljeća prije Krista kroz cielu poviest, napose od 1941. naovamo. Po vladavini mazohističkog srboljublja i po komunističkim i srbskim klevetama hrvatska poviest zabranjuje čak i sada spominjanje jedinog Hrvata, koji se je u nepovoljnim okolnostima borio za Hrvatsku. Bio je to Dr. Ante Pavelić, za kojeg nema niti groba u Hrvatskoj. Hrvatska poviest i politika još i sada njeguju kult poljskom Židovu - komunistu prozvanom od Staljina Tito.
Poglavnik Dr. Ante Pavelić je štitio Hrvatski narod i vraćao u NDH pokradene hrvatske krajeve (Boku, Bosnu, Istru, Sriem do Ušća...), a mazohistički ljubljeni Tito je poubijao i prognao oko dva i pol miliona (ne“milijuna“) Hrvata, dakako i veliki broj drugih naroda u Srbo-komunističkoj i fašističko-četničkoj Jugoslaviji.
Preživjeli Hrvati po pogrešnom poviestnom i političkom odgoju i dalje slave kult Titu, iako ga je medjunarodna javnost stavila na 10-o mjesto najvećih zločinaca 20-og stoljeća u cielome svietu.
Taj Tito nije Josip Broz, rodjen 7. svibnja, 1890. u Kumrovcu, bravar bez jednog prsta. Kumrovečkog Josipa Broza je Staljin ustrielio sa 6 metaka jer nije po njegovoj volji vodio komuniste u Jugoslavij i predao je KPJ poljskom komunistu prozvanom Josip Broz - TITO, što se izvodi iz prvih slova: Tajna Internacionalna Teroristička Organizacija, koju je Staljin predao u vodstvo Poljaku Josipu Brozu, kojeg je proizvao TITO.
Hrvatska poviest je toliko bezzainteresiurana, nesposobna ili nemoćna, pa se ne zna osloboditi velezločinca Tita, inače virtuoza za genija poljske glasbe: Frederica Chopina, koji je bio nepoznanica za kumrovečkog bravara Josipa Broza, kojeg je u moskvi ubio Staljin. Svjedok Staljinovog strieljanja Josipa Broza iz Kumrovca je Hrv. komunist Ing šumarstva Edo Kunštek , zajedno strieljan sa Sokolom iz Banja Luke. Šumar po zanimanju Edo Kunštek je pukim slučajem, što je vrlo riedko i mukotrpnim lutanjem i snalaženjem dospio je preko Kine čak u Boliviju, gdje je postao sveučilištni professor u Catakhambi. Iz Kunštekovog životopisa za ovdje je dovoljno znati da Tito nije Hrvat i Hrvatska bi mu trebala ukinuti svaki kult
Gubitak Kraljevine Hrvatske 1097. nije do danas obnovljen niti točno prikazan!
Za točno pojašnjenje ovog naslova i podnaslova potreban je enciklopedijski nastup ili podeblja knjiga. U ovome članku o gubitku države Hrvatske - Kraljevine Hrvatske, koja do danas nije obnovljena na svom prostoru i u suverenosti nije gubitak točno prikazan. - Neće se moći u ovome prikazu obuhvatiti sve značajke niti natuknicama.
Nije lako ni razpravljati o poviesti gubitka države - Velike Kraljevine Hrvatske iz ove „kiflice RH“ ili placebo državice na jedva petini nekadašnjeg Kraljevstva Hrvatskoga. U poviestne zbrke nameću nam se uz ostalu mutež i brojne dvojbe.
Ovaj članak će biti dosta obširan i kompliciran jer će se morati radi uzporedne istine ulaziti u druga poviestna razdoblja, ali će se ovdje ipak bar podsjetiti poviestne znanstvenike, da „mućnu glavom, zasuču rukave“ pa prionu pisati točnu poviest hrvatsku.
Dvojbe o poviesti poraza Hrvata od Madjara 1097. godine u Gvozdu
Evo samo nekih dvojba vezanih uz „pobjedu“ Madjara i uz „poraz“ Hrvata - proljeća 1097. godine:
- Uz lokaciju posljednje bitke za spas države - Kraljevine Hrvatske brka SE pojmove Gvozd - Petova gora - njenu lokaciju, koju se stavlja na prostor od Hrvatskog Juga do Slovinije - Slavonije.
- Nije li neobično da se Gvozd proglasi Petrovom gorom po „poraženom hrvatskom kralju od Madjara?!“
- Navodi se u poviesti i u literaturi 1097. godina za bitku i pogibiju hrvatskog kralja u mjesecima travanj - svibanj, ali bez točnog nadnevka, što zbunjuje jer je to relativno novija poviest, u kojoj se znade čak i sat u danu važnog dogadjaja...
- Da bi nam poviest gubitka države Hrvatske, ondašnje velike Kraljevine Hrvatske od Mačve i Drine do blizu Soče te od Drave i Dunava do Jadranske Palagruže postala upitnijom - dvojbi se i s imenom hrvatskog kalja: Petar Svačić ili Petar Snačić?!
- Hrvatska poviestnica piše čak obilnije, nego madjarska da su Mađari porazili Hrvate, što je krajnja sumnja i upitnica. To je neistina jer se znade da Madjari nisu nikada u poviesti ratnički pobiedili Hrvate, nego obratno.
- U svima medjusobnim bitkama počev od kralja Tomislava (i ranije kao „madjarske preteče“ Hune i Avare!!!) do pobjede hrvatskoga bana Josipa Jelačića protiv madjarskog Marxiste Bele Huna čak u Budim Pešti 1848. godine. I tu su Hrvati pobiedili Madjare u njihovome glavnom gradu.
- Nadalje, u svima lokalnim sukobima, primjerice na Trgu bana Josipa Jelačića - pobjednika protiv Bele Huna do paljenja madjarskih zastava u Zagrebu u vrieme madjarona Khuena Hedervary-a i odcjepljenja Hrvatske od Madjarske (1918) - uviek su bili pobjednici Hrvati.
- Ako su Madjari pobiedili Hrvate 1097. godine, zašto je došlo do Hrvatsko-Madjarskog ili Madjarsko-Hrvatskoga sporazuma poznatog kao Pacta conventa tek 1102. godine, čak 5 godina „iza poraza od Madjara“ u Gvozdu 1097. goidine.
- Poznato je iz svih ratova u poviesti da pobjednik nameće poraženome uvjete obstanka i godina plaćanje danka odmah s prekidom rata, a ovdje „pobjednici Madjari“ u ono vrieme još malne poludivlje horde pregovaraju prijateljski s „poraženim Hrvatima“ tek nakon 5 godina.
- Svih 12 hrvatskih plemena sporazumievaju se za zajedničku dvojnu državu pod madjarskim kraljem, iza hrvatske kraljice, Madjarice - Jelene liepe supruge kralja Zvonimira jer je hrvatska kraljevska loza izumrla.
Uz malo ponavljanja, evo medjunarodne uzporedbe!
- Čitava poviest svih naroda nas uči da pobjednik u ratu nameće poraženome uvjete mira još za trajanja rata ili u većini slučajeva odmah nakon prestanka rata, a ne stvara s poraženima ravnopravni sporazum kao „Madjari i Hrvati“ - Pacta conventa 5 godina „nakon poraza od Madjara???!!!“
- Ako su Madjari pobiedili Hrvate i pritom ubili „neprijateljskog kralja Petra Svačića ili Snačića“, kako to da je taj Hrvatski kralj dobio grobnicu s obilježjem, a njegovo ime nosi ne samo Petrova gora, nego i brojni toponimi na toj lokaciji kao na primjer Petrova Poljana, Petrovac, Petrov grob, Kraljev grob, Grobnik...
- Jedan toponim se zove Madjarski most, koji simbolikom povezuje dva naroda, tada (i kasnije!) u vrlo prijateljskim odnosima jer je u Hrvatskoj još živio duh Madjarice Jelene Liepe, hrvatske kraljice - supruge/udovice najvećeg hrvatskog kralja Zvonimira.
- Ovako bi se moglo razpravljati u nedogled, ali umjsto toga, evo kratke istine/pouke iz ShakeSpearovog Hamleta izražene ovako: „U kratkoći srž je moći // A obširnost vanjski jad je u nemoći!“
Križarska vojna Urbana II. je porazila tada veliku državu - Kraljevinu Hrvatsku!
- Nisu Madjari porazili Hrvatsku vojsku, srušili tada veliku i moćnu državu - suverenu Kraljevinu Hrvatsku i ubili hrvatskoga kralja Petra Svačića ili Snačića, nego je to učinio prvi Križarski rat pape Urbana II. Italijana (molim s "I") - imenom Odo de Lagery - papa od 12.3. 1088. do 29.7.1099.
- Prvi križarski rat (1096. - 1099.) vodili su najpoznatiji francuski, flandrijski i normandijski velikaši, među kojima se ističu Goddfried Bouillonski i njegov brat Baldovin.
- Oni su krenuli na Istok u kolovozu 1096. godine transalpskim putevima...preko današnje Austrije, Madjarske i ondašnje velike - današnje 3-5 puta umanjene Hrvatske pa preko Balkana do Bizanta. Već tiekom 1097. godine na vojnom pohodu preko Male Azije izborili su prvu pobjedu, osvojivši Niceju, zatim pobjedivši u bitki kod Dorileja domogli su se Edesse i Antiohije (1098).
- Već 15. srpnja 1099. Križari su osvojili Jeruzalem, opljačkali ga i počinili velik pokolj stanovništva. Svećenik Rajmund Aguilers napisao je: "U Salomonovom hramu (u Jeruzalemu), gazili smo do koljena u krvi, pa čak i do konjskih uzda, po pravednom i čudesnom Božjem sudu."
- Oko 40.000 Muslimana, zajedno sa Židovima pobijeno je u ta dva dana, i tako je Jeruzalem "očišćen od nevjernika". Zabilježeno je takodjer da su spalili jednu sinagogu punu Židova.
- Nakon zauzimanja grada u bazilici Svetoga groba održana je misa zahvale. U rukama Križara Jeruzalem je ostao oko 100 godina. Budući da je cilj rata bio ostvaren mnogi su se Križari vratili u svoje zemlje. Neki su, međutim, ostali i nastavili se probijati duž istočne sredozemne obale.
- Središte posljednje, tada osnovane križarske države je Tripoli. Križarska osvajanja su se odvijala ovim redom:
- Godine 1097. Križari stižu u Constantinopol - današnji Istanbul.
- Godine 1098. Francuska i normanska vojska zauzele su Edessu i Antiohiju.
- Godine 1099. Križari su zauzeli Jeruzalem i podijelili obalno područje na četiri križarske države: Jeruzalemsko Kraljevstvo, Grofoviju Tripoli, Kneževinu Antiohiju te Grofoviju Edessu.
- Iako Križari nisu postigli slavne vojne pobjede, koristili su diplomaciju kako bi okupili impozantan broj europskih plemića u Lyonu, uključujući Hugha IV. područje Mecklenburga i centralne Pomeranije, koje je bilo opljačkano jer je to iziskivala ratna potreba.
Križarske vojne nosile su impozantna imena:
- Christus Rex: Križarska vojna - za Krista Kralja!
- Križarska vojna svete Krunice Pija X., koji najavljuje novu Križarsku vojnu svete Krunice kao duhovnu pripravu za 100. obljetnicu ukazanja Gospe Fatimske.
- Križarska vojna protiv Crkve bosanske - brutalno ratuje Nikola Tavelić, kasnije proglašen kao prvi hrvatski svetac...
- Sveti Nikola Tavelić - prvi hrvatski svetac (1340. - 1391.)
Iako smo mi Hrvati jedan od najstarijih kršćanskih naroda Europe – kršćansko ime nosimo od Isusovog stoljeća (Pavlov učenik Tit pokrštavao je Hrvate u Dalmaciji, imamo prve mučenike; medju kojima je poznati Sveti Duje i drugi; koji ukrašavaju Oltare Lateranske crkve u Rimu, imamo najvećeg pokrštavatelja Europe – Svetog Jerinima i Svetog Ivana Hrvatskoga..., Hrvatskog biskupa Grgura Ninskoda, Kardinala Ivana Stojkovića, biskupa - poyhistora Andriju Jamometića, Hrvatskog biskupa i bana Petra Berislavića, Marka Antuna de Dominisa, nadbiskupa Jurja Haulika, nadbiskupa Antuna Bauera, nadbiskupa Franju Kuharića, ZAŠTO smo ipak dobili službeno proglašenog sveca tek god. 1970. godine, dok Italijani imaju stotine svetaca...
vojne bile su uglavnom lokalni pljačkaški upadi kojih, kako smo vidjeli, nije ni bilo u znatnijem broju uoči turskoga osvajanja.
- Sve ili najveći broj križarskih vojna je išao preko Hrvatske i pritom je Hrvatska pljačkana i razarana; odvođeni su Hrvati sa sobom u rat protiv nekrsta, ali hrvatska poviestnica dosta prešućuje križarske zločine da se ne zamjerimo organizatoru. Jedino jasno se spominje križarsko razaranje Zadra.
- Četvrti križarski pohod: kršćanska vojska je razorila kršćanski Zadar ...
1. studenoga 1202. godine križarski brodovi stigli su do Zadra... Valja ovdje pohvalno i zahvalno spomenuti da je mlada hrvatska znanstvenica Jasna Novak Milić, mr.sc. - FFZG napravila i obranila na Zadarskom sveučilištu odličnu doktorsku disertaciju o križarskim ratovima, napose onima povezanima s Hrvatskom... Bravo Jasna i veliko hvala! D. H.
- Inače u Hravatskoj poviestnici može se jedva naći spomen o strašnim lokalnim križarskim ratovima, koje je uz ostale vodio Nikola Tavelić protiv hrvatskih bogumila u Bosni i Hercegovini. Tavelićevi vojnici su kidali na četvero hrvatsku bogumilsku dječicu i njima hranili gladne pse. Na taj strašni način je počela dekroatizacija hrvatske Bosne i Hercegovine. Lakrdija - Sveti Nikola Tavelić - prvi hrvatski svetac (1340. - 1391.), a Sveta Stolica poroglasila je Nikolu Tavelića za hrvatrskog svetca 1970. godine.
- Iako smo mi Hrvati jedan od najstarijih kršćanskih naroda Europe – kršćansko ime nosimo već dvije tisuće godina, a ne 13 stoljeća, kako nas laže Židovsko-Italijanski Rim i druge tuđinske poviesti o Hrvatima.
- Pavlov učenik Tit je pokrštavao Hrvate već u prvom - Kristovom stoljeću.
- JERONIM iz Stridona je u 4/5. stoljeću preveo svete knjige iz grčkog... u latinski i sa svetim krstom latinskim jezikom kultivirao kršćanstvom Europu.
- U Hrvatskoj smo imali biskupije prije, nego u Rimu i u Italiji. U 3/4. stoljeću imamo biskupije (uz ostale u ovim hrvatskim gradovima - abecedno): Cibale, Demetrius - Sriemska Mitrovica, Mursa, Salona, Senia, Siscia, Stridon... U Hrvatskoj - Sriemskoj Mitrovici održavani su koncili protiv MANI-jevskog krivovjerja, kad su u Rmu još hranili gladne lavove s prvim kršćanima.
Zašto hrvatski poviestničari ne uvedu red i istinu u hrvatsku prošlost, iz točnih izvora o Hrvatima od drugih naroda, na primjer iz: Golo Mann : Weltgeschichte, Leopold von Ranke - Universalhistoriker - Geschichte...
Povrat k naslovu
Prvi Križarski rat je pokrenut 1096-1099 bojnim pokličem "Deus Vult" (Bog to želi), pozivom na uništenje nevjernika u "Svetoj Zemlji".
Križari u Njemačkoj prvo su se obračunali s "nevjernicima među nama", Židovima u dolini rijeke Rajne.
Tisuće su odvučene iz svojih domova ili mjesta gdje su se skrivali, i sasječeni ili živi spaljeni ("vatra čisti").
Onda su religiozne legije pljačkale i ubijale putem sve do Jeruzalema. Svećenik Raymond Aguilers je napisao:
"U Solomonovom hramu (u Jeruzalemu), gazili smo do koljena u krvi, pa čak i do konjskih uzda, po pravednom i čudesnom Božjem sudu."
Oko 40.000 Muslimana, zajedno s Židovima je pobijeno u ta dva dana, i tako je Jeruzalem "očišćen od nevjerničke ruke".
Zabilježeno je i da su spalili jednu sinagogu punu Židova. Nakon pokolja svi su se okupili oko navodnog Kristovog groba na misu zahvale. U njihovim rukama je grad ostao oko 100 godina.
Prvom križarskom ratu je prethodio govor pape Urbana II. koji je dana 25. studenog 1095. godine pozvao kršćanske plemiće u rat. Evo Jedan doslovni navod iz biografije pape Urbana II.:
„Die willkürlich gezählten acht Kreuzkriege wurden von einer ganzen Reihe von Nebenkreuzkriege begleitet.
Der erste Kreuzkrieg begann mit unbeschreiblichen Judenmassakern vom Rhein bis nach Prag. Sie wurden zum Beginn des kirchlichen Antisemitismus in seiner exekutiven Form.
Blühende Gemeinden mit hoher Kulturentwicklung gingen unter in Blutt und Brand. Und bei der Eroberung Jerusalems durch die Horden Gottfrieds von Bouillon, zwei Wochen vor dem Tode des Papstes, kam es zu Massenmorden Juden und Moslems, von denen kaum einer überlebte. Schon damit haben die Kreuzzüge sich in Urteil selbst gesprochen.
Sie wurden zur Repräsentanz eines militanten Glaubenbegriffes und eines militanten Papsttums, einer Erobererkirche, die mit nie zu begründenden territorialen Ansprüchen mordend und raubend an der Stätte von Christi Lehren und Leiden erschien...“
Autor knjige: Hans Kühner, DAS IMPERIUM DER PAEPSTE - Kirchengeschichte, Weltgeschichte VON PETRUS BIS HEUTE, Fischer Taschenbuch Verlag, Zürich 1980, Seite 139“
Namjerno se navodi bez prievoda jer ta istina o pljačkaškim, vandalskim i genocidnim Križarskim ratovima (o jednom djeliću) "U ime Krista" užasava svakog normalnog čovjeka - kršćna i svakog drugog vjernika
Osvrt na šikare i bezpuća u Hrvatskoj uoči i za vrieme Križarskih ratova
Hrvatska poviest je zatajila ili uvela netočen redoslied hrvatskih kraljica. Evo podataka prepisanih iz navedenih izvornika:
- Jelena lijepa - madjarski Illona) (?, o.1050. - ?, o.1091.) ugarska princeza - hrvatska kraljica, žena kralja Dmitra Zvonimira (1075.-1089.), kćer ugarskoga kralja Bele I.
- Jelena Slavna – https://hr.wikipedia.org/wiki/Jelena Slavna
- Jelena Lijepa hrvatska kraljica, žena kralja Mihajla Krešimira II. (949.-969.). Bila je omiljena u hrvatskom narodu i poznata kao Jelena Slavna.
. - Jelena Lijepa | Hrvatska enciklopedija hrvatska kraljica ( ? , oko 1050 – ? , nakon 1089 ). Supruga hrvatskog kralja Zvonimira. Podrijetlom iz roda Arpadovića, sestra ugarskih kraljeva ... Prva je hrvatska kraljica – Domaslava, a ne lijepa Jelena!? |https://zmusk.wordpress.com/.../prva-hrvatska-kraljica-domaslava...(??? D.H.)
- Supruga Dmitra Zvonimira je tek četvrta hrvatska vladarica koju znamo po imenu i ta je jerojatno nazivana kraljica Domaslava (?).
Prva hrvatska kraljica - žena hrvatskog kralja Tomislava je kraljica SMILJKA
Postavlja se dokumentarnom snagom pitanje „zaborava“ prve hrvatske kraljice SMILJKE, supruge prvog hrvatskog kralja Tomislava, kojeg je zajedno s kraljicom Smiljkom Hrvatskim biskupom Grgurom Ninskim dao smaknuti papa Ivan 11. 929. godine.
Ovo je napisano samo radi zataje prve hrvatske kraljice Smiljke, jer nikakakva „Liepa Jelena i Domaslava“ nije bila prva kraljica Hrvata ...“, nego je to bila kraljica Smiljka, supruga prvog hrvatskog kralja Tomislava - ban i kralj od 910 - 929.
Dosta je ovih kompliciranih i zbrkanih navoda u hrvatskoj poviestnici i u raznim kompilacijama svih zapisa i vratimo s k najvećnijemu:
ZAKLJUČNO:
Nije namjera niti svrha zamarati evenutualne čitatelje ove razprave/ pitanjem jeli posljednji hrvatski kralj Petar Svačić - Snačić poginuo od Prve križarske vojne ili od potvorenih Madjara. Najvažnije proglasiti taj dogajaj NAJTUŽNIJIM DANOM HRVATSKE DRŽAVNOSTI I OTIĆI NA GROB POSLEDNJEG HRVATSKOG KRALJA.
DRAGAN HAZLER - HRVATSKI DJELATNIK
BASEL, LIPNJA 12017-